Prolazite kraj vrta i pogled vam se zaustavi na neobičnu prizoru. Po
ogradi vrta i po neposrednoj blizini kuće zaključujete da je riječ o
jednom vlasniku. Ali obrađen je samo dio vrta, na njemu je bujno
povrće, okopava se, zalijeva, plijevi. Ostatak je neobrađen, zarastao
je u travurinu, prema obrađenom dijelu nije ničim omeđen, pa se čudite
zašto je vlasnik jednu stranu posve zapustio a na drugoj je tako
brižljiv. Pitate se što ga je zaustavilo te nije obradio cijeli komad
zemljišta koji ne odaje razlog zbog kojeg je samo djelomice kultiviran.
Takav vrt može vam poslužiti kao slika one pravne države koja se upravo
bavi procesom protiv optuženih za kamenovanje kuća srpskih povratnika
kraj Benkovca i procesom protiv Branimira Glavaša. Oba se ta procesa na
ovaj ili onaj način mjere s krivnjom za stravični ratni pokolj u
Škabrnji i za tisuću poginulih u dugotrajnim srpskim napadima na
Osijek. Obuzeti osjećajem pravde, odobravat ćete proces protiv
optuženih za kamenovanje, makar se radi o incidentu neusporedivom sa
zločinom u Škabrnji. Odobravat ćete i proces protiv Glavaša, premda je
zasad, po onome što se zna u javnosti, riječ o samo jednom nepouzdanom
svjedoku, koji je nekoliko puta mijenjao iskaze, i, kako pišu najžešći
Glavaševi medijski protivnici, o sumnji u "najmanje dva ubojstva" u
gradu za čije rušenje i tisuću žrtava nitko nije odgovarao.
Dakle, neka policija, tužiteljstvo i sudovi okopavaju, zalijevaju i
plijeve dio vrta što se zove pravna država. Ali iste su te državne
institucije zadužene i za drugi dio vrta obrastao u korov. No ne samo
da se na njemu ne radi, nego se pravna država iskazuje samo procesima
protiv Glavaša i optuženih za kamenovanje a da agresorski zločini u
Osijeku i Škabrnji ostaju nekažnjeni. Može država reći da krivci za te
zločine nisu otkriveni.
Ali kako to da ih je uspješno otkrila i bila iznimno glasna,
djelotvorna i naredbodavna u slučajevima Glavaš i Biljani Donji, a
potpuno neučinkovita u progonu krivaca za nemjerljivo strašnije
zločine!? Gdje god ti krivci bili, zaključiti se može samo ovo: za
progon kudikamo većih krivaca država je ili nesposobna ili taj progon s
nekog razloga ne želi, a za progon Glavaša i kamenovatelja u Biljanima
Donjim posebno je sposobna i posebno ga potiče. Silno se trudi da
obradi jedan dio vrta dok na drugom raste sve gušći korov. Što će vam
reći isti vaš osjećaj za pravdu kojim odobravate procese koji se vode?
Reći će vam kako su divljački poubijani Škabrnjani i tisuću poginulih u
Osijeku za državne institucije žrtve kojima ne treba zadovoljština,
nevažne žrtve koje zaslužuju korov zaborava i nebrige a ne obrađenu
zemlju pravde.
I dok gledate najviše državne dužnosnike, policiju, tužiteljstvo,
europske pravdoljupce pa i neke sve kukavnije biskupe (kojima u
bozanićevskom zagrljaju s državom "savjest" proradi ne po pastirskom
nadahnuću nego pod pritiskom sotonizirajuće javne hajke) kako
okopavaju, zalijevaju i plijeve dio vrta u kojem se sudi
kamenovateljima i Glavašu, ne pitajte ih zašto ne prijeđu u drugi dio
vrta. Jer, vrt je njihovo vlasništvo, njihova pravna država. Oni su je
ogradili od vašeg osjećaja za pravdu, od vaših sjećanja na strave
srpskih zločina.
I očekuju da se i vi, kao i oni, naviknete na taj korov, na isti korov
koji prekriva i pravdu za Bleiburg, Jazovke i pola stoljeća
komunističkog terora nad nepoćudnim Hrvatima. Ali ni s navikom na korov
ne nestaje znanje da je ispod korova zemlja koju su zapustili ljudi
koji do nje ne drže. Pred tom zemljom oni nemaju osjećaja srama umjesto
kojega ih sve više obvezuje podaništvo Bruxellesu i Beogradu.
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
