Gotovo dvomjesečni oštri politički sukob na relaciji Banski dvori – Pantovčak oko scenarija za proslavu jubilarne, 20. obljetnice "Oluje", uza sve negativne posljedice – a ima ih kad se takva prigoda rabi kao pogonsko gorivo za političke obračune – doveo je, u finalu, u zadnjem tjednu "boja", i do svojevrsnog političkog angažmana generala Ante Gotovine, prvi put nakon povratka. Gotovina je sudjelovao u donošenju političke odluke i rješenja koje je prikazano kao kompromisno, tako da su mediji – u sasvim shvatljivom romantizmu, jer u pitanju je nacionalni i opjevani junak, naš Ante – rado zaključili da je baš Ante, zajedno s još tri časna hrvatska generala, pomirio nepomirljive, Zorana Milanovića i Kolindu Grabar-Kitarović. O tome kako je ipak postignut kompromis postoje barem tri verzije priče. No, sigurno je: generali su odigrali svoj dio i moguće prelomili odluku. I tako, prvi put, ušli "legalno" u svijet hrvatske politike.
Lijevi pozvali generale
Do sada su i za same pokušaje ulaska bivali kažnjavani i proganjani. Osobito ako su bili još aktivni vojnici, no i kao umirovljeni su izazivali odioznost političara, jer "što generali imaju raditi u politici". Ta predrasuda ostatak je shvaćanja da su generali, uopće vojne osobe, nešto suprotstavljeno svijetu demokracije. Lijeva strana hrvatske politike dodatno je bila, blago rečeno, neraspoložena prema generalima stoga što su se već prva nehadezeovska vlada, ona Ivice Račana, kao i prvi predsjednik RH nakon Tuđmana, Stjepan Mesić, našli na udaru kritike vojnika. Generali su, naime, krajem rujna 2000. u znamenitom otvorenom "Pismu 12-orice generala" upozorili na kriminalizaciju Domovinskog rata. Među njima bila su sedmorica još aktivnih te ih je Mesić ekspresno potjerao u mirovinu. U "prisilnu" mirovinu upućeni su admiral Davorin Domazet Lošo, general-bojnik Mirko Norac, general-pukovnik Krešimir Ćosić, general-pukovnik Ante Gotovina, general-bojnik Damir Krstičević, general-bojnik Ivan Kapular, general-bojnik Miljenko Filipović. Nešto manje od petnaest godina nakon tog događaja, jedan od spomenutih generala, Ante Gotovina, sada na poziv i inzistiranje baš lijeve, Kukuriku vlade, uključen je u donošenje zapravo političke odluke.
Od povratka na slobodu, u Hrvatsku, prije dvije i pol godine, a nakon gotovo 12 godina odvojenosti od obitelji i domovine, generala Antu Gotovinu ne prestaju salijetati dvije glavne političke opcije, HDZ i Milanovićev SDP, koji svoj "domovinski" status uglavnom temelji na ličnosti Ante Kotromanovića, također junaka iz Domovinskog rata, bivšeg alkarskog vojvode i, ono važno – "nepopravljivog" prijatelja Gotovine. No, kao što je i obećao, Gotovina se nakon povratka odbija baviti politikom i to se pokazalo uistinu čvrstim obećanjem. Takav stav i jest logičan za čovjeka kojim se politika bavila dovoljno dugo vremena, a pokazalo se, gotovo da mu je i uništila život. Gotovina se pak nije umirovio, a mogao je tražiti nekakve odštete, pozicije, čak i reaktivirati se kao nekakav državni službenik. Mogao je vjerojatno dobiti i posao kod bilo kojeg hrvatskog tajkuna ili u bilo kojoj boljestojećoj hrvatskoj tvrtki. Odlučio se, međutim, na povratak svom poslovnom snu, koji je razradio (s prijateljem Mišom Mandićem) još tamo negdje 1996. Vojniku je tada bilo dosta vojske. Odratovao je svoje za dvije svoje domovine, rodnu Hrvatsku i Francusku, svoju drugu domovinu. No, prvi predsjednik RH Franjo Tuđman imao je drugih planova za još uvijek mladog generala Gotovinu i postavio ga za glavnog inspektora HV-a. Prekinutoj poslovnoj ideji Gotovina se vratio odmah nakon povratka, a uzgojem tuna na svojoj farmi bavio se, prethodno "u glavi", još dok je čamio u tamnici u Scheveningenu, predgrađu Haaga.
Akteri u političkom boju
Politika je ovaj put morala posegnuti za generalima zato što su se svi politički akteri zajedno našli u statusu quo. Premijer Milanović i ministar obrane Ante Kotromanović začahureni su od početka na ideji da se održi proslava u Kninu, kao i svake godine, no da središnji događaj ipak bude vojni mimohod u Zagrebu, koji se imao održati istoga dana. Politički kuloari odmah su protumačili ovakav Milanovićev izbor termina kao pokušaj da izbjegne zvižduke koje već tradicionalno fasuje u Kninu. Premda se drčni premijer dobro snalazi i u takvim nevoljama, sjetimo se samo njegove reakcije prošle godine. "Pozdrav svima, a posebno onima koji drugu godinu zaredom deru svoje grlo, neka dođu zviždati na Markov trg, a ne ovdje jer je ovdje mjesto gdje se poštuje", tada je trenutno reagirao. No, izborna je godina i Milanović više ne želi biti izložen zvižducima. Stoga je i upro svečanost dovesti u Zagreb. Kotromanović je, kao i svaki vojnik uostalom, bio fasciniran idejom vojnog mimohoda. Svi vojnici to shvaćaju kao najveću počast i vrhunac karijere, a osim toga, Hrvatska je vojska zadnju vojnu paradu izvela već davne 1997. ("Pobjednički bedem"). Kotromanović je dodatno bio inspiriran nakon što je prije dvije godine HV sa 71 vojnikom sudjelovao u vojnoj paradi u Parizu, na Avenue des Champs-Élysées te nakon što je Vojska Srbije održala paradu u Beogradu.
U glavnoj oporbenoj stranci odmah su osjetili opasnost jer im Milanović u izbornoj godini ulazi na "njihov" teren i bazu – u područje Domovinskog rata, vojske i braniteljstva. Stoga su i uporno počeli braniti središnju proslavu Oluje u Kninu. I vrlo brzo zauzeli stav protiv vojnog mimohoda uopće.
Treći politički akter u ovom boju, predsjednica države, Kolinda Grabar-Kitarović od početka zauzima stav da treba održati i vojni mimohod u Zagrebu, ali da se mora održati i tradicija Knina. Kako bi to rekao mudri Vladimir Šeks, predsjednica poslije "nije lutala, ali se prilagođavala". Pa je vjerojatno taktičnim potezom predložila da mimohoda bude, ali tek dogodine. U ovom se trenutku aktivno uključuju i hrvatski generali. Većinom okupljeni u svojoj udruzi "Hrvatski generalski zbor", koji ima stotinjak članova, no i njima je trebalo vremena da se dogovore, jer i oni su bili podijeljeni. Većina je željela mimohod, no dijelili su se oko termina. Neki su, poput Petra Stipetića, bili za mimohod i proslavu istog dana u dva grada, no većina je tomu oponirala te je na kraju šef HGZ-a Pavao Miljavac objavio stav da primat ima Knin, a vojni mimohod jest poželjan i treba se održati u Zagrebu, no ne istog datuma kad i Knin. Negdje prije tjedan dana pak saznaje se da je Ante Gotovina za vojni mimohod i ne smeta mu da to bude istog dana. Taj je stav poprilično uzdrmao sve političke aktere i počelo je završno preslagivanje. U "finale" ulaze Milanović i Kotromanović i pokreću osnivanje Državnog odbora. Kotromanović slaže listu od četiri generala i sastavlja je, naravno, kako njemu odgovara. Ulaze, smatra, trojica koja će podržati njega – Gotovina (kao njegov prijatelj), Stipetić (već se u intervjuu Večernjem listu bio izjasnio za njegovu ideju), Marijan Mareković (šef je tvrtke "Pleter" koja opslužuje MORH, dakle i ovisi o ministru), a ulazi i Mladen Markač, kao "smokvin list", jer zna se da je on sklon HDZ-ovoj političkoj opciji. Kotromanović dakle broji: "3 prema 1 je za mene." I bilo je. No, lobira se sa svih strana, generali se sastaju i razgovaraju.
Prema varijanti koja dolazi iz voda bliskih HDZ-u, ovdje nastaje zaplet. Generali, naime, ne žele biti suprotstavljeni novoj predsjednici RH, a ne žele ni zaratiti s HDZ-om, koji dolazi na vlast. A kalkuliraju i s time da je Kotromanović ionako još samo šest mjeseci ministar. I, prema toj verziji priče o kompromisu, mijenjaju mišljenje i žele mimohod, ali dopuštaju da bude dan prije, 4. kolovoza. Do kraja je u stavu o dvije proslave istog dana ostao samo Stipetić, pa se na kraju i on morao prikloniti većini.
Prema varijanti priče koja dolazi iz izvora bliskih Vladi RH, priča o koncu i kompromisu izgleda ovako: uime Vlade i Milanovića vezu s generalima sve vrijeme držao je Kotromanović. Nakon što je s generalima usuglasio stvari, Kotromanović je rekao Milanoviću da bi bilo pametno održati mimohod 4. kolovoza jer je uostalom Oluja i počela 4. kolovoza. Milanović je prihvatio prijedlog generala i Kotromanovića i zaključio kako bi ovaj tjedan trebalo to potvrditi na sastanku Državnog odbora za proslavu Oluje. Nakon toga, Milanović u ponedjeljak upućuje poruku Kolindi Grabar-Kitarović da pristaje na 4. kolovoza i poziva ju da u srijedu to potvrde na sastanku Odbora. Kaže joj da to treba odraditi u užem sastavu i bez medijske pompe prije sastanka. Ona se s time složila odmah i bez ikakvih uvjeta. A onda je u srijedu ujutro sazvala press-konferenciju i "izletjela" u javnost mimo dogovora. Na sastanku Odbora to kršenje dogovora o medijskoj šutnji navodno joj je zamjerio Gotovina, a daleko žešće Stipetić, kažu izvori bliski Banskim dvorima.
Milanović "prelomio"
Oni pak bliski Pantovčaku kažu da je predsjednica održala svoje prvo "obraćanje naciji" zato što nije željela da se ponovi situacija poput one nakon održavanja Vijeća za nacionalnu sigurnost. Tada je, naime, Milanović pustio informaciju da je sve dogovoreno o obilježavanju 20. obljetnice, da je i predsjednica pristala na dvije proslave 5. kolovoza. Ona je to poslije demantirala, no uzalud. Prema toj varijanti priče, Milanović je tek na sastanku Državnog odbora u srijedu "prelomio" i napokon pristao na kompromis, a u ponedjeljak, kad je zvao predsjednicu, nije govorio o kompromisu, nego o tome da ne bude medija u svemu. Izvori ove priče kažu da su bili uvjereni kako je Milanović do kraja imao u planu ići na preglasavanje. Generali pak tu nisu imali odlučujuću riječ, to drže spinom Vlade, a Gotovina nije ništa prigovorio Kolindi Grabar-Kitarović. Generali su, istina, trebali sudjelovati u preglasavanju predsjednice, no ovi izvori ipak priznaju da je Gotovina "prelomio" Kotromanovića.
Zadnja verzija priče dolazi iz krugova bliskih Gotovini. Koji je bio za mimohod od početka, jer ga smatra "nečim normalnim, časnim, to je veliki dan i normalno je da to bude u Zagrebu, glavnom gradu". Prijatelji, skloni HDZ-u, pokušali su mu protumačiti da je to sve istina, ali u normalnoj državi, a da je ovdje riječ da to ide na mlin Milanoviću koji želi podijeliti i generale i branitelje oko tog pitanja.
Da su generali bili ipak aktivni, potvrđuje i neformalna verzija koja dolazi od nepolitičkih izvora. Na ručku sa svojim suborcima u jednom poznatom restoranu na Jarunu, nakon što su ga prijatelji pitali pa kako će na kraju izgledati proslava 20. obljetnice Oluje, Kotromanović je samo kratko odgovorio: "Bit će onako kako kaže Ante." Gotovina, dakle.
>>Stipetić: Proslava u Kninu u nekoliko godina poprimila je odlike seljačkog derneka
>>Ante Gotovina o proslavi Oluje: Ja sam uvijek zadovoljan
>>Generali iz Oluje pomirili premijera i predsjednicu
Komunistički propagandist opet lažu javnost, Generali nisu odlučili ništa. Muljanovic je htio opstruirati proslavu u Kninu i posto pozivateljici mimohod isti dan u Zagrebu. Vrhovna zapovjednica to nije dozvolila i na presici naredila 5.8. Proslava u Kninu a mimohod u u Zagrebu dan ranije ili kasnije. To se i dogodilo i ne vidim kakve veze imaju generali sa ovim. To izmišljaju komunistički portparola i mediji samo da obezvrijede VRHOVNU ZAPOVJEDNICU.