Mi nikad, ali nikad, i to stalno ponavljam, nećemo prihvatiti kolektivnu odgovornost. Oni koji su počinili kaznena djela, pojedinci, trebaju za ta djela i odgovarati”, poručio je na hitno sazvanoj konferenciji za medije šef HDZ-a Tomislav Karamarko nakon što je stranka koju vodi nepravomoćno proglašena krivom za kriminalno isisavanje novca iz hrvatskih javnim poduzeća i institucija. Takav stav može se samo podržati.
Individualizacija odgovornosti vjerojatno je najvažniji postulat modernog koncepta pravde, a njezina generalizacija, pak, temelj na kojem su izgrađena većina masovnih zločina prošloga stoljeća. No, ako ne postoji kolektivna odgovornost za zločine, postoji li ista takva kolektivna odgovornost za uspjehe? Otkad je preuzeo vlast u stranci, cjelokupno političko djelovanje Tomislava Karamarka svodilo se na žestoke govore o državotvornoj ulozi HDZ-a i navodnoj antidržavnoj ulozi SDP-a.
HDZ je Hrvatsku izgradio, dok joj se SDP protivio. HDZ-ovci su za Hrvatsku ginuli, dok su SDP-ovci – pravni sljednici Komunističke partije – za Jugoslaviju ubijali. HDZ-ovci su se u ratu borili, dok su SDP-ovci napustili sabornicu kad se glasalo o neovisnosti. HDZ-ovci, naprosto, vole Hrvatsku, a SDP-ovci ne.
Dakako, taj bipolarni svijet Tomislava Karamarka legitimna je politička strategija, pa i vrijednosni sud, no problem je što počiva na istoj onoj premisi za koju se sada zarekao da je nikada neće prihvatiti – kolektivnoj odgovornosti. I to nije stvar subjektivnog suda, već elementarne logike. Ako prihvatimo sasvim logičnu činjenicu da znatan dio od 220 tisuća članova HDZ-a nije znao ništa o koruptivnom djelovanju tadašnjeg stranačkog vrha, pa čak ni podržavao te ljude, istom tom logikom jasno možemo utvrditi da od nekadašnjih stotina tisuća članova Komunističke partije Jugoslavije, velik broj njih pojma nije imao o likvidacijama Udbe, teroru nad disidentima niti ostalim djelovanjima tadašnjih političkih moćnika. Jednako tako, niti su svi članovi SDP-a vjerojatno podržavali famozni odlazak iz Sabora niti su svi HDZ-ovci bili aktivni u Domovinskom ratu, a zasigurno je u njemu sudjelovao znatan broj SDP-ovih članova, kao i građana svih političkih preferencija, vjerskih i nacionalnih zajednica.
Stoga, proglašavajući kolektivnu odgovornost neprihvatljivim konceptom, Karamarko je i vlastitu političku platformu učinio potpuno besmislenom. No, među pasioniranim simpatizerima HDZ-a, kao i za njihovim arhiprotivnicima iz SDP-a, to licemjerje brzo će biti prešućeno. Jasno je i zašto. U društvu crnih kuga i crvenih peronospora generalizacija je osnovno oružje političke borbe.
Nesposobni da postignu bilo kakve nove uspjehe, političke stranke i društvene skupine natječu se isključivo prebacivanjem kolektivne krivnje za nekadašnje zločine te pokušajima privatizacije nekadašnjih uspjeha. U toj bizarnoj utakmici svi sudjeluju. I lijevi i desni, i stari i mladi, i vjernici i oni koji u Boga ne vjeruju. Sudjeluje, vrlo uspješno, i Karamarko, koji je tek prije nekoliko tjedana, nastupajući na jednom stranačkom skupu, postumno i svih 15 tisuća poginulih u Domovinskom ratu učlanio u HDZ. Snose li onda, i oni, dio odgovornosti za Sanaderove korupcijske komplote?
Nažalost, Karamarkova reakcija na presudu pokazuje kako iz te opake spirale nabacivanja generaliziranom krivnjom Hrvatska tako skoro neće izaći. Svaka težina odgovornosti HDZ-a poništavat će se odgovornošću SDP-a, i obratno, svaki krimen jednih objašnjavat će se krimenom drugih. Do kada? Na svake izbore u Hrvatskoj izlazi manje ljudi nego na one prethode, a jedan od razloga upravo je taj što su razočarani neprincipijelnošću ponašanja onih koji se politikom bave.
Ono što Karamarko naziva HDZ-ovom katarzom zapravo je samo nastavak takve doktrine – pokušaj prigušivanja vatre do trenutka kad će se klimaksom nesposobnosti aktualne vlade HDZ opet domoći vlasti. Neprincipijelnost, dvostruki standardi i licemjerje tu su tek sredstva za ostvarenje svetog cilja osvajanja vlasti. No, ako u HDZ-u i dalje vjeruju da cilj opravdava sredstvo, što se onda uopće promijenilo od Sanaderova vremena?
Marko Biocina- Dugo nisam procitao nesto tako dobro i pametno. Ali sad cete se i sami uvjeriti kakve cete kritike dobit od vasinih vec pripremljenih ovaca. Pa vi vidite da kremenko i ovcice uz njega ne prihvataju da je tudjmanman bio 40 puta kod milosevica,vec to prebacuju vesni pusic.Oni ne prihvataju da je tudjman dozivotni predsjednik fk partizan.Oni ne prihvataju da je cijeli vrh oko senadera znao za pljacku a i sam spijun kremenko je bio dobro upoznat.Zahvaljujuci tome,ucjenama je dosao na ovo mjesto. Jos jedno sve pohvale za ovaj komentar.