Dok otkucavaju zadnji trenuci do prve godišnjice oslobađajuće presude hrvatskim generalima, odvjetnik Ante Gotovine Luka Mišetić stigao je iz SAD-a kako bi taj događaj dočekao u društvu sa svojim branjenikom.
:: Koliko ste dugo već Gotovinin branitelj?
Dulje od 12 godina, službeno sam njegov odvjetnik postao početkom 2001., dakle prije podizanja optužnice.
:: Kako se Gotovina odlučio tad za vas, bili ste mladi odvjetnik iz SAD-a?
Imao sam 31 godinu, kazao je da je izabrao mene zato što sam, premda mlad, već imao iskustva u suđenjima i to izvan Hrvatske. Svoje sam znanje i obrazovanje stekao u SAD-u, razmišljam na američki način, jer sam tamo rođen, ali govorim i hrvatski, tako da sam s njime mogao dobro komunicirati.
:: Amerikanac bi, na vašem mjestu, nakon ovako značajnog suđenja napisao knjigu?
Ne mogu govoriti uime svih Amerikanaca. Kada bih ušao u pisanje knjige, ne bih ulazio u odvjetničke tajne jer je to zabranjeno. No, puno se zanimljvih stvari dogodilo u tom procesu u ovih 12 godina. Još nije vrijeme za objavu takve knjige, zbog osoba koje su povezane s događajima, a još uvijek su na javnoj ili političkoj sceni. Ne bih želio da se moja knjiga doživljava kao napad na bilo koga. A mnogi bi se, naravno, prepoznali.
:: Znači, još ne pišete knjigu koja će neke veseliti, a neke i zabrinuti?
Mene zanima napisati knjigu o cijelom tom razdoblju zato što želim da povjesničari, kada pišu o tim događajima, imaju stvarne podatke te da dobiju činjenice i o Domovinskom ratu. Naime, puno sam toga istraživao i naučio o Domovinskom ratu i u ovih 12 godina.
:: I što ste naučili i zaključili?
Da je bio nevjerojatno velik broj dezinformacija koje su se plasirale i o našem ratu i o slučaju Gotovina. Dok je trajalo suđenje, nisam to tada mogao komentirati, ali bih ta saznanja želio iznijeti zbog povijesti. Kada dođe vrijeme za to. Radi se, naravno, o mojoj perspektivi, no bit će to informacije iz prve ruke.
:: Koje su to predrasude o Domovinskom ratu, RH i generalima koje su pale presudom u Haagu?
Mnoge. Propao je pokušaj izjednačavanja krivnje između hrvatskog i srpskog političkog vodstva, to je, s povijesnog aspekta najbitnije. Haaški je sud u presudama Martiću i Gotovini utvrdio da je sa srpske strane postojala zločinačka politika koja je rezultirala masovnim zločinima na teritoriju RH. Sud je, isto tako, utvrdio da je s hrvatske strane bilo počinjenih zločina, ali nije bilo zločinačke politike hrvatskog političkog i/ili vojnog vrha. Dakle, nitko od Hrvata zbog hrvatsko-srpskog rata nije osuđen, niti će biti osuđen od strane haaškog tribunala. Ta je činjenica važna i u svijetlu aktualnih političkih zbivanja u Hrvatskoj.
:: Na koja aktualna zbivanja mislite?
Sporenja oko prošlosti, oko Vukovara i uvođenja ćirilice. Osobno smatram da je teško doći do pomirenja između Hrvata i Srba jer svi znamo da se ne možeš pomiriti s nekim, ako ovaj niti ne traži oprost. Preduvjet za pomirenje jest da oni koji su nešto zlo činili traže od tebe oprost, pa da bi mu ti onda mogao pružiti ruku i dati mu oprost. Mi smo još uvijek u fazi da oni koji predstavljaju Srbe u Hrvatskoj ne prihvaćaju rad i presude haaškog suda i ne priznaju niti traže oprost zbog zločinačke politike koja je vođena na teritoriju RH. I to onda izaziva efekt kod ljudi s hrvatske strane, pa ostaje dojam kao da rat još nije gotov. Poslije Drugog svjetskog rata njemački kancelar Konrad Adeauer, premda sam nije imao nikakvu odgovornost za nacizam, izrazio je i tražio uime njemačkog naroda oprost za ono što su u tom ratu Nijemci učinili. Bitan korak u pomirenju hrvatskog i srpskog naroda bilo bi to priznanje srpske strane da je vođena zločinačka politika na hrvatskom teritoriju. S hrvatske je strane već došlo do priznanja da je bilo zločina i s ove strane. Pomirenje, dakle, mora biti zasnovano na nepobitnim činjenicama, a te je činjenice, što se tiče hrvatsko-srpskog rata, upravo utvrdio haaški sud. Nadam se da će doći taj dan kad će vodstvo Srba u Hrvatskoj imati mudrosti i snagu i javno osuditi politiku koju je provodilo srpsko vodstvo u Hrvatskoj devedesetih. I da će izraziti žaljenje i kajanje zbog toga što je tada urađeno uime srpskog naroda, premda želim ovdje naglasiti da ni u kojem slučaju ne optužujem sve Srbe i narod. No, taj korak mora biti poduzet. Tek onda ćemo imati sve pretpostavke za pomirenje.
:: Vaš branjenik Gotovina već je godinu dana na slobodi, kakav je dojam ostavio na vas u tom razdoblju?
General Gotovina se ne druži prema ključu pripada li netko ovoj ili onoj stranci, nego prema svim svojim prijateljima ima isti pristup
Dogodila se jako zanimljiva stvar. Slika o generalu Gotovini u dijelu javnosti se promijenila. Neki su krugovi, a mislim tu na one političke i medijske koji su bili čvrsto oko Carle del Ponte, silom željeli oblatiti generala Gotovinu kao crnog, ekstremnog desničara. Taj su njezin stav tada poduprijeli mnogi krugovi i u Hrvatskoj, posebno žalosno i mnogi novinarski krugovi u Hrvatskoj, a da je pritom, samo vrlo uski i mali krug ljudi uopće poznavao Gotovinu i znao njegov karakter. On se, nakon rata, a sve do podizanja optužnice uopće nije isticao u javnosti. Pokazalo se da su sve te percepcije o njemu bile neosnovane. Cijelo vrijeme procesa u Haagu ponavljao sam medijima da je general Gotovina vrlo razuman, ni po čemu ekstreman i tolerantan. Sada, nakon povratka na slobodu, kada ljudi imaju mogućnost upoznati ga, upravo ti krugovi koji su plasirali iskvarenu sliku o njemu, doživjeli su šok. Ponašanje generala Gotovine neki sad pokušavaju protumačiti time da je Gotovina “prošao katarzu u haaškoj ćeliji”, da se “promijenio tamo gore”, da je “našao vjeru”, što je sve, opet – apsolutno krivo! Ljudi opet pretpostavljaju da su znali kakav je on bio prije haaškog procesa.
:: Nije se, dakle, “gore” promijenio?
On je – isti. Kakav je bio i prije. Vidjelo se i na snimkama koje smo puštali u sudnici, da je to njegova konstanta, da je on isti bio čak i u vrijeme rata. Sjetite se samo videa od 6. kolovoza 1995., kada se on obraća svojim časnicima u Kninu.
:: Postoje i nove. Kako se on sam politički ne svrstava, onda ga drugi svrstavaju?
Svako bira što njemu odgovara. Pratim sve što se zbiva oko generala i uočio sam da, to što se on nalazi i s ljudima iz aktualne vlasti – da ga se odmah svrstava kako je otišao na “lijevu stranu”. A kada se nađe i s nekim iz oporbe, što on dosta često čini, to, naprotiv, onda uopće nije tema u medijima, niti tko to analizira. Kao, percipira se da to nije nikakva novost, vijest. Što se tu, ustvari, događa. General Gotovina se ne druži prema ključu pripada li netko ovoj ili onoj stranci, nego prema svim svojim prijateljima ima isti pristup, bez obzira u kojoj su stranci. I ne želi da ga se svrstava u jedan ili drugi tabor, niti uz vlast, niti protiv nje. Meni je potpuno jasno da Gotovina ne želi ulaziti u politički ring i to ljudi moraju poštivati i ne očekivati da će on, nakon 12 godina izostanka, sada odmah ulaziti u politiku. A poruke koje je poslao zadnjih godinu dana, jasne su za one koji ih žele poslušati.
:: Profesorica Leinert-Novosel mi je kazala da bi se Gotovina aktivirao samo u slučaju da netko opet napadne Hrvatsku?
To jest točno. Meni je kristalno jasno da se Gotovina bio stavio na raspolaganje hrvatskoj državi tada kada je trebalo i siguran sam da ostaje na raspolaganju hrvatskoj državi. Danas su ključna neka druga pitanja, gospodarska. Gotovina je počeo, koliko zasada može, sudjelovati u gospodarstvu, zapošljava ljude. Tu je on ušao u drugu vrst pothvata – poslovni. I tu je, smatram, primjer drugima. Nije uzeo novac, tražio odštetu, nego je podigao kredite. I vratio se svojim obiteljskim, ribarskim korijenima. Pritom, stalno ljudima poručuje da treba ostati, raditi i živjeti u Hrvatskoj.
:: Teško kad smo u takvim problemima?
Tu on gleda poput mene, s distance, izvana, jer ga ovdje nije bilo 12 godina. Mi vidimo što je sve Hrvatska uspjela postići u samo dvadesetak godina, od rušenja komunizma, nezavisnosti, pobjede u ratu, pobjede pred haaškim sudom, ulazak u NATO i EU – to su hrvatski temelji. I veliki, veliki uspjesi s povijesnog aspekta. Gospodarski su problemi golemi, ali ne treba zbog toga izgubiti vjeru u sebe i državu. Nego, preuzeti rizik i svojim rukama stvoriti prilike za bolju gospodarsku budućnost. Kao što sada radi Gotovina.
Bilo bi lijepo kada bi Luka Mišetić bio u hrvatskom timu na Međunarodnom sudu U Haagu u tužbi protiv Srbije za genocid... Zanimljivo da ga nisu zvali!