Kad ljudi strahuju od vlasti, u pitanju je tiranija. Kad vlast strahuje od naroda, riječ je o slobodi. To je čuvena izreka Thomasa Jeffersona, jednog od osnivača SAD-a, glavnog autora Deklaracije o nezavisnosti, prvog državnog tajnika i trećeg predsjednika SAD-a. Vrijedi li ona i danas u Hrvatskoj? Itekako! Posljednja dva tjedna zatrpan sam pozivima i javljanjima ljudi koji su žrtve Ovršnog zakona i Fine, a zapravo su žrtve cijelog državnog sustava. No ljudi se boje javno govoriti, boje se sustava, boje se vlasti, boje se osvete. Nevjerojatan je taj strah koji je usađen u ljudima, iracionalan ili opravdan, svejedno. Jednim dijelom to je i zbog totalitarnog naslijeđa iz komunizma koje se još uvijek osjeti u mentalitetu društva, ali drugim dijelom i zato što mi danas u Hrvatskoj još uvijek nemamo demokraciju u punom smislu riječi, demokratski sustav koji bi počivao na Jeffersonovoj izreci. Imamo formalnu demokraciju, ali ne i demokraciju u kojoj će država biti servis građana, a političari produljena ruka birača. Demokracija je danas pojedinim interesnim grupacijama samo prostor i pokriće za različite marifetluke, i to zakonski pokrivene.
Dobro, kakav je to strah u Hrvatskoj? Mali poduzetnici boje se države ako išta javno kažu o svojim problemima jer će im odmah za osvetu poslati sve moguće inspekcije. A kako je hrvatska birokracija izmislila hrpu birokratskih propisa bez ikakve veze sa stvarnošću, dovoljno je da se inspektori zainate, oderu kazne u desecima tisuća kuna i unište ili barem blokiraju ili otežaju nečiji posao. Ili pojedinci, boje se za svoj posao, za svoju obitelj ako bi išta progovorili u javnosti o svojoj borbi sa sustavom. Jesu li Hrvati doista takve kukavice da se toliko boje? Ili je taj strah dobrim dijelom opravdan? Kako god bilo, dok god je takvog straha, dotle ćemo imati i ovakvo stanje u državi, stanje bezizlaznosti i propadanja. I taj je strah najbolji pokazatelj stupnja razvoja naše demokracije. Ništa se neće promijeniti ako se ne budemo bunili, ako nema javnog pritiska, ako se ljudi ne aktiviraju, ako mediji ne rade pritisak, ako se civilno društvo pojačano ne angažira.
U političkim strankama danas, na žalost, još uvijek nema dovoljno volje da se išta puno mijenja. Koji je izlaz? Svi u politiku! To se posebice odnosi na sve tihe intelektualce i poslovnjake srednjih godina koji sad imaju i znanje i iskustvo. Svi u politiku, tko god što zna i umije. Ako nećete, onda patite pod ovim nesposobnjakovićima i ne žalite se. Jer je trenutačna politička elita ostatak ekonomski motiviranih grupa kojima je cilj samo se dočepati javnih resursa. To je relikt Jugoslavije, gdje je sve bilo javno, ničije, dakle moje.
Krajnje je vrijeme da se u politici nađu ljudi druge motivacije. A to je motivacija za upravljanje sustavom da sustav bude bolji, a ne da novce iz proračuna maznem u svoj džep. Znači, svi koji imaju znanje i iskustvo, bilo gospodarsko, nevladino, međunarodno, bilo kakvo, trebaju odgovoriti na poziv da SE SLUŽI jer politika je SLUŽITI, da taj sustav koji nam odlučuje o sudbini novih generacija funkcionira bolje, odnosno da se razvija. Svaka ukradena kuna smrt je za taj sustav, a Hrvatska umire smrću milijardi rezova, jer se milijarde kuna kradu. Stoga je vrijeme za ubrzanu prokreaciju i promjenu političkih elita jer suvremeni demokratski sustav poznaje samo civilne političke elite, a ako je ne čine najuspješniji, onda će se pozicionirati krivo motivirani ili, ne daj Bože, lopovi.
Kao što je dužnost bila braniti zemlju od agresije, tako je danas dužnost sviju služiti u politici i dati svoj obol razvoju zemlje. Inače će zemljom, kad je ne bude bilo, upravljati netko drugi. Nekad su to bili Habsburzi i Karađorđevići, u sadašnjosti to je dinastija von Remetinec, a u budućnosti tko zna tko će to biti. Naše jedino rješenje za bolju budućnost jest nova hrvatska politička elita, sad i ovdje!
Dinastija von Remetinec (ha, ha,ha...) je vrlo brojna i vladat ce jos dugo. Hrvati, nazalost, ne znaju politicki misliti, a za to je kriva ona bivsa drzava, koja je svakog politicki misleceg Hrvata odmah udarila po glavi. Treba vremena da svaki Hrvat shvati da se ne mora aktivno baviti politikom ako bas ne zeli, ali mora pratiti politiku i svojim glasom upravljati u smjeru koji zeli.