Kada biste na zagrebačkom Kaptolu pitali koja je najveća vrijednost riznice zagrebačke katedrale, odgovor bi bio – sestra Lina Plukavec. S. Lina (70) je, naime, već 30 godina rizničarka u katedrali, a nedavno je za svoj rad primila i posebno priznanje nadbiskupa zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića.
“Zagrebačka nadbiskupija za predano služenje, dobrotu i plemenitost ugrađene u riznicu zagrebačke katedrale izražava zahvalnost časnoj sestri Lini Plukavec prigodom 30. obljetnice rada u riznici. Ovo priznanje primite za tri desetljeća tihog i požrtvovnog rada na čuvanju i predstavljanju sakralne baštine Zagrebačke nadbiskupije hrvatskoj i svjetskoj kulturnoj javnosti. Vaše ime i predano služenje trajat će u mijenama godina i prolaznosti vremena. Neka Vas uvijek prati blagoslov Trojedinoga Boga te nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije i blaženoga Alojzija Stepinca”, piše u čestitki i zahvalnici kardinala Bozanića kustosici riznice zagrebačke prvostolnice s. Lini Plukavec, čija je obljetnica rada okupila brojne predstavnike istaknutih hrvatskih kulturnih institucija, proučavatelje i zaljubljenike u sakralnu umjetnost te suradnike i prijatelje u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu.
Tri desetljeća sam rizničarka
– Posebno mi je drago što je na zahvalnici datum 3. listopada, jer je na taj dan papa Ivan Pavao II. 1998. u Mariji Bistrici proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženim – govori nam s. Lina, čiji ured ima jedinstven pogled, jer gleda izravno i s visine na oltar katedrale i grob kardinala Stepinca.
S. Lina dobila je na dar i stakleni svijećnjak, s laserski iscrtanom trodimenzionalnom maketom katedrale, koji joj je uručio mons. Nedjeljko Pintarić, predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, zaželjevši joj da sadašnjih 30 godina rada povisi na broj 40, jer upravo toliko stepenica svakodnevno prolazi u uskom tornjiću koji spaja sakristiju s riznicom.
Doista, te uske i zavojite stepenice koje vode u riznicu u svakome će probuditi uzbuđenje, koje će kulminirati kada se kroči i taj poviješću obilježen prostor.
– Došla sam ovamo 1986. iz Solina, kada je kustos bio prof. Antun Ivandija, najbolji poznavatelj katedrale, koji je već tada iznad riznice dao postaviti čeličnu ploču, koja može izdržati udar bombe od 200 kilograma. Kao da je predosjetio rat koji dolazi – prisjeća se s. Lina, koja je zajedno s prof. Ivandijom „bunkerirala“ vrijednosti iz riznice, koje su se čuvale u drvenim sanducima.
Zagonetni štap
Sama riznica očaravajuće je mjesto, a s. Lina svojom blagom i nasmijanom pojavom dodatno pridonosi tom ugođaju svojim enciklopedijskim znanjem o svakom predmetu i već na početku nam pokazuje jedan od najstarijih izložaka, plašt kralja Ladislava.
– Ovo lijevo je kraljica Jelena, a desno je kralj Ladislav – govori s. Lina o plaštu, koji je hermetički zatvoren u golemoj staklenoj vitrini, koja teži oko 200 kilograma i prilično ju je bilo zahtjevno dopremiti iz sakristije, gdje se nalazila prije obnove plašta u Švicarskoj.
Najstariji predmet u riznici, kako kaže s. Lina, banska je zastava hrvatskog bana Nikole Bakača Erdödyja.
– Ukrašena je grbovima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, a napravljena u obliku lastavičjeg repa, jednobojna, jer je hrvatska trobojnica došla tek u 19. stoljeću – tumači nam otvarajući nakon toga vitrine s relikvijarima svetaca, među kojima izdvaja nekoliko najdražih, onaj sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji je darovao papa Ivan Pavao II. i relikvijar s relikvijom (kosti iz ruke) blaženog kardinala Alojzija Stepinca, koji je obišao lani sve zagrebačke župe, a s kojim smo je i fotografirali.
Najzagonetniji, a vjerojatno i najvredniji bjelokosni je plenarij, koji potječe od prvog zagrebačkog biskupa Duha.
U spektakularnoj pljački 1927. ukrao ga je lažni grof Mirko Pyelik-Inna, koji je stanovao kod zvonara katedrale, lažno se predstavljajući velikim ljubiteljem umjetnina, pa je pridobio njegovo povjerenje i praktički imao stalni pristup vrijednim umjetninama, prepričava nam taj događaj s. Lina, objašnjavajući kako je napravio duplikat ključeva riznice i izradio kopiju plenarija, koja je bila toliko vjerna da nitko u riznici nije primijetio da je zamjena ukradenom originalom. Krađa je otkrivena posve slučajno kada je bečki trgovac umjetninama Maks Gluckselig pokušavao od Kaptola otkupiti plenarij za ondašnjih milijun dinara, ali su njegovu ponudu stalno odbijali, no 1929. za boravka u Bostonu, doznao je kako je plenarij otkupio bostonski muzej za polovicu novca koji je on nudio Kaptolu. Otišao je na Kaptol i donio fotografiju plenarija, kojom je otkriveno čak 56 razlika između kopije i originala.
Propovijedao je pola sata i bila ga je milina slušati. Uvijek sam naučila nešto novo
– Danas su u riznici i pravi plenarij i njegova kopija – pokazuje nam s. Lina Plukavec, dodajući kako je to bio i jedini pokušaj krađe iz riznice zagrebačke katedrale premda i sada ima pokušaja krađa u samoj katedrali, dok je riznica jako dobro osigurana protuprovalnim sustavom.
Benediktov štap
Riznica obiluje brojnim crkvenim inventarom, biskupskim štapovima, misnicama i liturgijskim priborom, koji se i danas koristi za velikih crkvenih svečanosti.
– Ovo je štap koji je koristio papa Benedikt XVI. za svog boravka u Hrvatskoj. Sada je u riznici i koristi se nekoliko puta godišnje, npr. za procesiju Majci Božjoj Kamenitih vrata, jer je lagan i da se rastaviti u tri dijela – sa smiješkom govori s Lina.
S. Lina Plukavec rođena je 1946. u malom zagorskom mjestu Gregurovcu, pokraj župe Mihovljan. Nakon osnovne škole stupa u Družbu Kćeri Božje ljubavi u Zagrebu. Diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, a od 1973. do 1977. radi u Splitu u Srednjoj školi za spremanje svećenika. Aktivno je sudjelovala i na središnjoj proslavi Jelenine godine u Solinu 1976. S. Lina sudjelovala je i u postavljanju izložbe “Riznica zagrebačke katedrale” u prostoru zagrebačke katedrale prigodom Univerzijade u Zagrebu 1987. godine. S tadašnjim kustosom Ivandijom radila je na inventarizaciji rizničkih predmeta.
– Tako sam se detaljno upoznala sa svim predmetima – kaže s. Lina, dodajući kako je u tijeku digitalizacija, koja će uskoro biti dovršena. S eksponatima riznice sudjelovala je na brojnim izložbama u Zagrebu i Europi. Poput “Pavlini u Hrvatskoj” 1989., “Od svagdana do blagdana – Barok u Hrvatskoj” 1993., u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, izložbe u Budimpešti 1992. godine, prigodom 800. godišnjice kanonizacije sv. Ladislava, kada je pratila na izložbu plašt kralja Ladislava, za 900. godišnjicu Zagrebačke nad/biskupije sudjeluje u priprema jubilarne izložbe “Sveti trag” 1994. u muzeju Mimara, preko milenijske izložbe “Hrvati, kršćanstvo, kultura umjetnost” u Vatikanu 2000., sve do izložbi “Europa Jagellonica 1386. – 1572.” 2012. u Kutnoj Hori pokraj Praga te u sklopu Festivala hrvatske kulture u Francuskoj sudjeluje na izložbi “Hrvatska srednjovjekovna umjetnost” u Parizu u muzeju Cluny 2012./2013. godine.
No jedan od najradosnijih trenutaka u tih 30 godina bio joj je prvi dolazak pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku 1994.
– Rok za pripremu od samo mjesec dana bio je jako kratak. Trebalo je odbunkerirati predmete, pa smo otkivali drvene sanduke i vatikanskom izaslanstvu prezentirali čime će se služiti papa – prisjeća se s. Lina, pokazujući fotografiju s Ivanom Pavlom II.
Osim golemog znanja o predmetima riznice zagrebačke katedrale, s. Lina je prava povijesna enciklopedija, a osobito voli istraživanja i spajanja dalekih povijesnih zbivanja i otkrića poput onih kako je Zagreb dobio ime, a to nije nimalo neobično, jer je na mjestu današnje riznice bio državni arhiv, knjižnica i gruntovnica.
Arhiv se preselio 1850., kaže s. Lina, navodeći kako su joj najteži dani bili upravo oni ratni kada su svi predmeti bili bunkerirani, a ona je, kako ne bi bila bez posla, pomagala ondašnjem generalnom vikaru Zagrebačke nadbiskupije dr. Stjepanu Kožulu u obradi podataka za knjige Martirologij Crkve Zagrebačke i Terra Combustu.
Bilo je to razdoblje kardinala Franje Kuharića, čije propovijedi s. Lina navodi kao izvor velike poučljivosti.
– Propovijedao je pola sata i bila ga je milina slušati. Uvijek sam naučila nešto novo. A najvažnije je ono što nas je učio, da budemo pravi Kristovi sljednici, da praštamo i ljubimo – kaže s. Lina, naglašavajući posebno ulogu kardinala Kuharića u priznanju Hrvatske i njegov nastup 1991. na izvanrednoj biskupskoj sinodi u Rimu, gdje su biskupi svijeta prvi put čuli istinu o agresiji na Hrvatsku i napisali pismo u Maastricht, nakon čega je i došlo do vatikanskog priznanja Hrvatske.
Čestica Isusova križa
Velik broj predmeta iz riznice i danas je uporabi, no kada smo s. Linu pitali koji su najznamenitiji, odgovorila nam da je to svakako Ladislavov plašt, tj. plašt-misnica iz 11. st. ugarskog kralja Ladislava, zatim najstarija banska zastava hrvatskog bana Nikole Bakača Erdödyja, a među najljepšim predmetima je Božji grob, koji je nastao u biskupsko vezilačkoj radionici Petra Petretića 1659., a poseban je i po tome što su ga vezli muškarci. Jedan je od najljepših na svijetu i bio je na izložbi u Vatikanu.
Jedan od posebno vrijednih relikvijara u riznici zagrebačke katedrale onaj je s česticom (komadićem) križa na kojemu je raspet Isus Krist. Na Kaptol ga je u 12. st. iz Jeruzalema donio biskup Maclina, ali od njega je vredniji brevijar izrađen od bjelokosti, koji je jedini predmet koji je ikada bio ukraden iz katedralne riznice.
Riznica čuva i povijesni dokument o osnutku Zagrebačke biskupije, tj. Felicijanovu povelju iz 1134. (premda se za osnutak biskupije drži 1094.), kada je kralj Ladislav prvim zagrebačkim biskupom imenovao Čeha Duha, te sarkofag s betlehemskim djetetom (balzamiranim tijelom iz doba Herodova pokolja djece) koji je jedan od najzagonetnijih predmeta riznice zagrebačke katedrala.
Međutim, najveća vrijednost riznice zagrebačke katedrale sama je njezina rizničarka s. Lina Plukavec, kojoj je Crkva prošlog mjeseca zahvalila posebnom zahvalom za tri desetljeća samozatajnog i predanog rada.
Neka vas dragi Bog Blagoslovi