SDP i HDZ na velikim su mukama pa su stoga zbog skorašnjeg referenduma koji dobiva sve širu podršku zagovornika jačanja uloge birača i demokratizacije stranaka prešutno sklopili protureformski savez. Sa svojim stavovima – kako nam izborna reforma sada ne treba i da se kreira jedino u Saboru, te da je referendum opasan... – dvije najveće stranke kao zagovornici političkog statusa quo, izlažu se opasnosti da im se poput bumeranga na sljedećim parlamentarnim izborima to obije o glavu. Ovo nije samo “još jedan referendum” već politički trenutak u kojem se moraju očitovati jesu li ili nisu uz narod, odnosno uz biračko tijelo koje je izgubilo povjerenje u političke elite te stoga želi imati veći utjecaj i ulogu u odlučivanju u važnim pitanjima.
Možda je svakome od nas teško procijeniti što nam donosi referendumska inicijativa, hoće li nam politika biti bolja ili još lošija, pa i specijalizirani se stručnjaci razilaze oko nekih pitanja, ali ključna poruka “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” sama po sebi je vrlo jasna u cilju, politički proaktivna na način da od nas traži ili nam nudi da se svrhovito uključimo. Kako sama po sebi sadrži i nezadovoljstvo sadašnjim političkim modelom ostavlja nam da za naš osobni angažman sami ispunimo motivacijske razloge. U tom smislu, Peđa Grbin je posve u pravu kad iz sasvim drugih razloga kaže kako je referendumska inicijativa i opasna. Opasna je za postojeće političke monopole, dvostranačku partitokraciju u kojoj sve ključne odluke donose zapravo čelnici stranaka, birajući po poslušnosti, a ne po sposobnosti. Stoga nas i SDP-ov Peđa Grbin i HDZ-ov Davorin Mlakar plaše kako nismo ni svjesni što nam promjene mogu donijeti. S druge strane, čak ni referendumska inicijativa nije izričita s rješenjima koje nudi u svome prijedlogu iz čega se iščitava da se referendum shvaća kao prijetnja Saboru koji dosad političkom inercijom dvaju najvećih stranaka nije pokazao volju da išta mijenja. Prilično je izvjesno da je i ova inicijativa Željke Markić osuđena na uspjeh, pri čemu bi odaziv mogao biti i vrlo neugodan, jednako za SDP, kao i za HDZ, čije muke nisu ništa manje iako nije na vlasti.
Pokazala je to i javna podrška za preferencijsko glasovanje potpredsjednika HDZ-a Drage Prgometa, ali još više subotnja odluka HDZ-ova koalicijskog partnera, HSS-a, da “u cilju demokratizacije hrvatskog društva te unutarstranačke demokratizacije” pozove članstvo i simpatizere da svojim potpisom daju potporu građanskoj inicijativi, a stranačke čelnike i dužnosnike da se aktivno uključe u prikupljanje potpisa i promoviranje inicijative. “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” očito nije egzibicionizam skupine građana već ozbiljan projekt koji uživa sve veću podršku građana, medija, stranaka, udruga, intelektualaca, nevladinih organizacija, Komisije Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et pax”... Čak i oni kojima nisu prihvatljiva sva rješenja iz prijedloga referenduma drže da su i ona bolja od ovoga što imamo, a o posljedicama čega svakodnevno izvještavaju mediji. Smisao je u tomu da se politiku mijenja. Bezuspješno su iskorišteni svi oblici pritiska, parlamentarni, nevladini, medijski pa i institucionalni. Ustavni sud je još 2010. upozorio na nesrazmjer izbornih jedinica koji može dovesti do neustavnosti izbora, ali iako je na izborima 2011. bio još veći, Ustavni sud se nije odlučio rezolutno preventivno djelovati. Referendum je očito posljednja nada nakon koje ostaje jedino ulica.
Referendum je opasan i za SDP i za HDZ. Super, svi po potpise za referendum!