S Ivanom Lovrinovićem, profesorom ekonomije na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i čelnikom stranke Promijenimo Hrvatsku, članicom koalicije Jedina opcija, razgovarali smo u četvrtak rano ujutro neposredno prije odlaska predstavnika koalicije na predizborni skup u kutinsku Petrokemiju, pa se logično nametnulo pitanje: zašto baš Petrokemija?
Pripremajući se za posjet Petrokemiji istražio sam zašto je ona kontinuirano zadnjih nekoliko godina u tako lošem ekonomskom položaju. Zaprepastilo me kada sam vidio da Petrokemija plaća plin po cijeni oko 30 posto višoj nego na svjetskom tržištu. I Plinacro naplaćuje transport plina gotovo dvostruko skuplje nego u okolnim zemljama, da i ne spominjemo devizni tečaj koji je 20 godina gotovo isti. Tako se Petrokemija sustavno dovodi u sve veću zaduženost. A riječ je o strateškoj kompaniji kojoj je, nažalost, razriješena Vlada HDZ-a i Mosta oduzela taj status. Ako Petrokemija nije strateška, onda ni poljoprivreda nije strateška odrednica gospodarstva. Takva odluka Oreškovićeve Vlade, ali i Mostova podrška toj odluci pokazuju koliko se Most doista zalaže za nacionalne interese.
Vi niste jedini koji u poljoprivredi vidi prostor za brži ekonomski oporavak Hrvatske. No koliko je danas pametno oslanjati se na obiteljske posjede i usitnjenu poljoprivredu koja je manje ekonomična od industrijske?
Jest, u pravu ste, ali kad putujete kroz Austriju, vidjet ćete uzorna poljoprivredna imanja na svakom brijegu. Kako se tamo takva poljoprivreda isplati? Poljoprivreda ne može preživjeti samo po tržišnim načelima. Čak ni američka, gdje je prosječna veličina posjeda veća od tisuću hektara, u EU je stotinjak hektara, a u nas pet hektara. Mi kao i Austrija moramo napraviti radikalan zaokret i u poljoprivredi usvojiti ekonomiku malog posjeda. Zato moramo imati razrađene suptilne politike poticaja, a jedna od njih je PDV na repromaterijal od 5, a ne od 25 posto.
Moramo znati kako posluje HNB, kako se tamo donose odluke o plaćama, prihodima, rashodima i ostalome
Malog seljaka maltretira se vođenjem knjiga, a mi ćemo to ukinuti i odrediti paušalni porez. Donijet ćemo zakon koji će obvezivati velike trgovačke lance da za hrvatske poljoprivrednike imaju iste kriterije koji vladaju u drugim zemljama EU. Nedavno je i Bugarska odlučila da trgovački lanci moraju kupovati bugarsko voće i povrće i platiti ga u roku od sedam dana. Dakle, nitko nam ne može reći da se to u EU ne smije.
Kako zaštititi domaće male proizvođače od jeftinih inozemnih tržišnih viškova hrane, a da se ne krše pravila zajedničkog tržišta i slobodnog toka robe?
Postoji suptilna regulacija tog tržišta, ponajprije ekološkim standardima. A ako je hrana visoke kvalitete, na primjer s malih OPG-a, može se državnom odlukom jedan njezin dio usmjeriti u državni sustav: vojsci, policiji, bolnicama, studentskim domovima itd. Ni u javnoj nabavi ne može biti jedini kriterij cijena. Vratit ćemo i robne rezerve, koje svaka pametna država mora imati, da osiguramo niže cijene hrane tijekom cijele godine. Poljoprivredna politika dosad je razarala selo, a ako ne osiguramo zaštitu malim posjedima, imamo problema s demografijom. Sačuvati selo i ruralni razvoj, to nije samo pitanje poljoprivrede.
Kako je vama kao znanstveniku kad se kao političar morate braniti od optužbi da se zalažete za tiskanje novca, inflaciju ili devalvaciju, makar vam vaša struka govori da bi možda upravo to trebalo učiniti? Češka je u studenome 2013. devalvirala krunu 10 posto bez pardona.
Nije ugodno, no takvo su raspoloženje u javnosti stvorili mediji. A ako počnete dublje to objašnjavati, onda vam zaista prijeti opasnost da vas proglase idiotom. Zato nudimo konkretna rješenja za visoke kamate na kunski dio javnoga duga, ponudili smo univerzalni program zapošljavanja i rješenje za privatne dugove. Mi smo jedina koalicija koja je išla s konkretnim brojkama, upustili smo se u taj rizik i iznijeli računicu kako ćemo i odakle financirati ta rješenja. Kakva je reakcija iz SDP-a i HDZ-a?
Kažu da se to ne može napraviti. Ako netko kaže da se nešto ne može, tada on priznaje da zapravo ne zna. A budući da im nije ugodno da ih se proglašava neznalicama, kažu da se to ne smije. A ja ih pitam: zbog koga ne smijete? Neka kažu tko im je to zabranio, u čijim su interesnim skupinama i jesu li na nečijoj platnoj listi. Nas građani biraju za zastupnike u Saboru, gdje nam je zadaća braniti nacionalni interes. Ovo nisu izbori za neki tuđi parlament.
No, vi jeste ušli u područje monetarne politike premda ona uživa neovisnost čak i o zakonodavnoj vlasti?
Mi ne želimo, niti to smije itko drugi, HNB-u propisivati kakvu će monetarnu politiku voditi. U tome ona mora biti autonomna. Međutim, to kako posluje središnja banka, kako se tamo donose odluke o iznosima plaća, o prihodima, rashodima i svemu ostalome, to se mora znati. U svim zemljama članicama EU sve središnje banke pod nadzorom su državne revizije.
Mislio sam na to da kunski javni dug namjeravate jeftino refinancirati uz pomoć primarne emisije kuna, preko kredita centralne banke poslovnim bankama, a ne više preko otkupa deviza skupo posuđenih u inozemstvu.
Tako je.
Ali to bi bio zaokret u načinu na koji funkcionira HNB, što on ne prihvaća. Doduše, s tzv. strukturnim obrnutim repo operacijama HNB je već prihvatio dio onoga što ste i vi predlagali?
To je simbolično, i napravljeno je prigodno da se stvori dojam da se nešto pokušava promijeniti, a zaista je marginalno.
Vi biste sve državne kunske pozajmice refinancirali emisijom HNB-a, pa čak i privatne kredite?
Mi se tu pozivamo na praksu Europske središnje banke i Europskog sustava središnjih banaka. Od 2008. one primjenjuju upravo takav model refinanciranja, zamjenu skupih kredita za javne potrebe jeftinijima, pa je središnja banka odobravala komercijalnima kredite uz kamatu blizu nule, a onda su te banke odobravale jeftine kredite državi da bi ona mogla njima zatvoriti stare skupe kredite. Mi ne tražimo ništa drugo što ne bi radila i europska središnja banka. HNB, međutim, ne slijedi taj obrazac. Što je nama čudno.
Država mora spašavati građane, spašavati demografiju, zaustaviti ljude da se ne iseljavaju
Želimo se približiti EU, a u monetarnoj sferi daleko smo od toga. Treba naglasiti da pritom nema povećanja količine novca u optjecaju, ona ostaje ista, samo je kamata niža. Ako bismo 170 milijardi kuna javnoga duga, na koji je sada prosječna kamata 5 posto, refinancirali uz kamatu od 2 posto, proračun bi uštedio 5,4 milijarde kuna.
Kako ćete navesti Hrvatsku narodnu banku da na to pristane?
Nitko ih ne može na to natjerati. Izbor monetarne politike u rukama je vodstva središnje banke, no mora postojati i odgovornost za to. Treba se upitati koliko je takva politika u funkciji razvoja gospodarstva i jačanja standarda građana. Mi tvrdimo da je ona najvećim dijelom bila suprotna interesima gospodarstva jer smo imali skupe izvore financiranja, švicarski franak i prodaju pokvarenih financijskih proizvoda. I ne želi se slijediti dobra praksa ECB-a i drugih zemalja EU. Mi imamo centralnu banku koja nije usklađena s ključnim ciljevima ukupne ekonomske politike. Središnje banke trebaju održavati stabilnost cijena, ali i pomagati u razvoju. Mi to nemamo jer tri godine imamo deflaciju, nestabilnost čak i opasniju od inflacije, u zadnje vrijeme najveću u EU. To je krajnje zabrinjavajuće.
Namjeravate na poslovima za državu zaposliti 200.000 nezaposlenih Hrvata, kažete da nešto slično postoji i u Mađarskoj, Roosevelt je u trećem tjednu nakon dolaska na vlast zaposlio milijune nezaposlenih mladih Amerikanaca na gradnji šumskih putova, u Indiji svaki nezaposleni ima pravo pola godine raditi na željeznici, no kako to da se u Hrvatskoj do sada nitko nije toga sjetio?
To nije nikakva naša revolucionarna ideja, to je nama prilagođeno iskustvo drugih zemalja. Spomenuli ste Ameriku u Velikoj depresiji. U krizi, kada je nezaposlenost velika i dugotrajna, a posljedica je nesavršenosti tržišta, država mora intervenirati i spašavati građane, spašavati demografiju, zaustaviti ljude da se ne iseljavaju. Tada se na određeno vrijeme poseže za programima zapošljavanja. Kažemo da ćemo zaposliti 200.000 ljudi premda je možda realnija brojka 150.000.
HNB ne slijedi obrazac kojim se služi europska središnja banka
No, ako računamo s 200.000, postavlja se pitanje odakle ćemo ih platiti. Ako bi svi dobili po 3500 kuna neto mjesečno, to bi bilo 8,4 milijarde kuna. Oni će sve to potrošiti jer tako malo novca se ne štedi. A 25 posto se državi odmah vraća kroz PDV, pa ostaje ‘otvoreno’ 3,6 milijardi. Dobit ćemo i oko tri milijarde kuna koje sada država plaća nezaposlenima, pa još ostaje nepokriveno 3,3 milijarde. Njih ćemo dobiti iz uštede na kamati kod refinanciranja javnog duga. To bi za Hrvatsku doista bio strateški zaokret. To je sustav koji funkcionira. Naravno da će naši politički protivnici sada učiniti sve da to proglase utopijom.
Gotovo sve stranke i koalicije najavljuju dizanje neoporezivog dohotka, no vi idete najdalje: najavljujete čak 5000 kuna bez poreza. Kako bi to proračun podnio?
Smanjimo li prihode proračuna, trebamo smanjiti rashode. Stavka koju možemo smanjiti su kamate na javni dug, koje su narasle na 12 milijardi kuna godišnje. Kamatu se proteklih godina nisu usuđivali dirati ni SDP ni HDZ jer su se bojali da će im banke uskratiti nove kredite. No, kad bismo povisili neoporezivi dohodak na 5000 kuna, povećali bismo za oko 4,5 milijardi kuna i masu novca raspoloživog za privatnu potrošnju, a ona bi povećala promet, proizvodnju i zapošljavanje i – povećala bi prihod proračuna. Država ne bi ništa izgubila, mogla bi samo dobiti.
>> Lovrinović na Facebooku otkrio program za zapošljavanje 200.000 ljudi
Neodoljivo me podsjeća na onu pjesmu "....svaki grad uz naše more ima svoga lera, lero, lero......."