Njezina sirana tjedno proizvede 200 komada svježega i 30 komada kuhanoga sira, a 46-godišnja Irena Perković iz Novog Sela Palanječkog pokraj Siska sve to uspijeva unatoč tome što radi i u Petrinji kao trgovkinja, i to puno radno vrijeme. Stoga njen radni dan traje 15 sati – od zore do mraka.
U sirarstvu 15 godina
– Ustajanje je u pet ujutro. Ako radim u prijepodnevnoj smjeni, onda ujutro idem u štalu mužu pomoći, a ako sam u popodnevnoj smjeni, onda idem u siranu, kuham ručak, glačam, perem... – objašnjava Irena te nastavlja:
– Oko 7.15 sati dijete ode u školu, ja idem raditi u Petrinju, oko 15 sati se vratim i opet kuća, sirana, sve do kasno navečer oko 22 sata. Tada pogledam film, ako je na programu neki koji me zanima, i oko ponoći idem spavati – opisuje svoj radni dan uvijek dobro raspoložena Irena.
No, kazuje kako sve to ipak bez obitelji ne bi bilo moguće.
U kući živi sa suprugom s kojim je u braku već 24 godine, kćerkom kojoj je osam godina, sinom od 22 godine, snahom i unukom. Svi oni pomažu u održavanju seoskog imanja koje, uz siranu za koju je zadužena Irena, ima i 25 krava te dosta zemlje.
Obitelj Perković bavi se sirarstvom već 15 godina, a danas imaju respektabilno imanje. Na pitanje je li život na selu danas podjednako težak kao i nekada, Irena odgovara:
– Život na selu jest dosta težak, no onaj tko mu se posveti, ima volju i neki smisao života, uvijek može nešto napraviti kod kuće. Ja sam krenula s dvije krave, a trenutačno im imam 25 – odgovara te objašnjava kako ljude “pregaze” prevelika očekivanja.
– Ne možeš odjednom imati sve, ali si svake godine možeš nešto priuštiti i napraviti – kaže i otkriva svoj put:
– Javljala sam se na natječaje, dobila sam za siranu novac i od Europske unije, ali, naravno, uložila i još toliko svojih sredstava. Meni je to dobro, ja se vidim u tome i danas, ali i u budućnosti. Vidimo svi kakva su vremena, a ako i dobijem otkaz i ostanem bez plaće trgovkinje, neću oskudijevati ni u čemu. Ni ja ni moja obitelj. Selo će mi dati što trebam i još ću se više posvetiti ovom poslu i živjeti od svog rada.
Ističe kako se prijavila na natječaj za Najuzorniju seosku ženu želeći pokazati kako na selu žena može imati i posao i obitelj, ali i nešto slobodnog vremena.
– Nije to baš neko veliko slobodno vrijeme. Navečer si uvijek odvojim malo vremena da se opustim uz film ili seriju, pogotovo sad kad su djeca veća. Uvijek si, ako trebam nekamo ići, oslobodim vrijeme. Sirana se mora odraditi, no glačati se može i neki drugi dan. Isto je i kada nam dođu gosti. Uvijek si mogu vrijeme organizirati kako mi treba. I obitelj tu uskoči, imamo raspored poslova, ali lako netko nekoga zamijeni taj dan – dodaje Irena.
Žali za danima u folkloru
Uza sve svoj poslove, otkriva nam kako voli peći kolače, a ima i bogatu zbirku ručnih radova. Dio ih je i sama napravila dok je bila djevojka, a dio je naslijedila od majke i bake. Žali jedino što u blizini više nema kulturno-umjetničko društvo jer je prije udaje bila aktivna u folklornom društvu Gušće.
S obzirom na to da radi u trgovini i subotom, sir na tržnici prodaje suprug, a Irena ponosno ističe kako s plasmanom sira u svih petnaest godina nikada nisu imali problema. Posebno je ponosna na nagrade koje su s njim osvojili.
– Na Sir Cro festu u Zagrebu dobila sam medalje za svježi sir, za svježi lisnati sir, sir sa sirutkom, za prevelec sir, a idući ću put na ocjenjivanje poslati i kuhani sir. Drago mi je zbog tih nagrada i priznanja, jer to je potvrda moga rada – ističe Irena Perković.
>>Marica Dumenčić: Imam OPG, radim, pečem kolače... I sve stignem!
>>Marina Lošić: Već od pola 5 radim u kući, u štali, na polju
je pak kom je do 15 sati rada taman i uz medalju? 70 godiste da si u gradu,maLO FITnesa i trcanja i bi zgledala 20g mladje