navigacija Hrvatska
Večernjakovi kolumnisti o izboru Ive Josipovića za hrvatskog predsjednika

Ipak je na kraju skromni David pobijedio bahatog Golijata

Za Ivu Jospovića mora se reći da nije imao pošten tretman u medijima, pogotovo u drugom izbornom krugu. Mediji su forsirali tobože neutralni pristup u kojem je za svaku Bandićevu aferu trebalo odraditi jednu Josipovićevu.

Foto: Davor Puklavec/Pixsell

Gojko Drljača: Ipak je na kraju skromni David pobijedio bahatog Golijata

Ivi Josipoviću mora se čestitati na podjednako uvjerljivim pobjedama u prvom i drugom izbornom krugu jer su pokazale da jednostavne poruke poštenja i pravde mogu imati veliku prednost pred razuzdanim političkim demagogijama.

Za Ivu Josipovića mora se reći da nije imao pošten tretman u medijima, pogotovo u drugom izbornom krugu. Mediji su forsirali tobože neutralni pristup u kojem je za svaku Bandićevu aferu trebalo odraditi jednu Josipovićevu. U društvu u kojem je postalo normalno da se uz svakog viđenijeg političara vuče rep od nekoliko desetaka afera, to bi možda i bilo logično. Međutim, ovakvo smo imali situaciju u kojoj smo Josipovićeve rijetke grijehe vezane uz izvlačenje svojeg (!) novca iz Komercijalne banke i umreženost sa “zvijezdama” iz afere Posmrtna pripomoć počeli izjednačavati s Bandićevom umiješanošću u stotinjak afera.

Posebno su stoga bile iritantne izjave iz Bandićeva stožera kako je riječ o pobjedi Golijata (Josipovića) nad Davidom. Bandić će, naime, još dugo objašnjavati prave iznose i podrijetlo novca iz svoje golijatske kampanje. Josipović je u ovom slučaju bio skromni i mudri David koji je pobijedio bahatog Golijata. Na žalost, Golijat koji se predstavljao za Davida u svoj svojoj razljućenoj veličini vratit će se u Grad Zagreb. Ima negdje još neki David?

Mladenka Šarić: Da ga ne sustigne Bandićeva kletva o daljinskom upravljaču
Iako je prisutan u politici dulje vrijeme, Ivo Josipović zapravo je nepoznanica. Kao saborski zastupnik nije se isticao i u javnosti je bio tražen isključivo kao stručnjak za međunarodno pravo, a ne kao političar.

Istina je, isto tako, da Josipović nije kandidaturu za šefa države zaslužio znojeći se godinama u SDP-u te da je priliku za osvajanje Pantovčaka dobio isključivo zahvaljujući promišljanjima u stranačkom laboratoriju, točnije zahvaljujući odluci Zorana Milanovića. Procjenjujući da je baš Josipović predsjednički kalibar, šef SDP-a nametnuo je svoga favorita vodstvu, a potom ga je potporom koju mu je dao i na unutarstranačkim izborima proizveo u kandidata.

S obzirom na okolnosti koje su ga lansirale na poziciju šefa države, Josipović će od početka morati dokazivati da je osobno i politički emancipiran, odnosno da neće robovati osjećaju obveze i zahvalnosti prema Milanoviću.

Josipovićeva pobjeda je i pobjeda Zorana Milanovića. No, Milanovićev politički probitak u budućnosti ne smije biti posao šefa države kojem u opisu posla piše da mora biti stranački nesvrstan i jednako posvećen svim građanima, neovisno o njihovu političkom opredjeljenju. Ukratko, Josipović se mora potruditi da ga ne sustigne Bandićeva kletva o šefu države na Milanovićevu daljinskom upravljaču.

Darko Pavičić: Bandićev izborni poraz je i Bozanićeva katastrofa
Dvojica su se natjecala, a treći je izgubio. Moguće? Naravno. Taj treći utjelovljen je u liku kardinala Josipa Bozanića, koji je jedan od najvećih gubitnika drugog kruga predsjedničkih izbora.

Nakon što su se otvoreno svrstale na Bandićevu stranu, i široke crkvene strukture trebale bi priznati svoj poraz, ali teško je očekivati da će to učiniti. Naći će se neki uski prolaz kako bi se protumačilo da su u dojučerašnjoj dvojbi “svjetla” i “tame” bile neovisne premda svi znaju da to u stvarnosti nije bilo tako.

Baš kao što svi znaju da Bandićevo proklamirano i hinjeno katoličanstvo nimalo u ovoj predizbornoj kampanji nije odisalo onim iskonskim “katholikosom” (tj. univerzalnim, sveopćim), već je isključivo bilo upregnuto u njegovu želju da se uspne na taj predsjednički brijeg. Kako je s druge strane stajao agnostik, a kako je i najbolji agnostik uvijek barem za jotu gori od najfalšijeg katolika, nije bilo upitno za koga će se Crkva opredijeliti.

No, dugoročno gledano, za “hrvatski katholikos” zdravije je, ma koliko se to Crkvi sad gubitnički činilo, da je ovakav predsjednik na Pantovčaku. I poučno, jer matematika upozorava da dobitak s onim s kojim se dobro trgovalo ne mora nužno jamčiti i konačni profit. Dugoročno, dakako, ako nam je pogled uprt u Kraljevstvo Nebesko, a ne samo u pusta obećanja i tuste donacije.

Jadranka Jureško-Kero: Poruka građana - umorni smo od karizmatičnih lidera
Kad je u Americi pobijedio Obama, bilo je i onih koji su naglašavali da pravnik ne može uspješno voditi zemlju koja je u gospodarskoj krizi. Okupivši kvalitetne ekonomske stručnjake, Obama je dokazao da za funkciju predsjednika treba inteligencije, domoljublja i, najvažnije, puno poštenja.

I novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović je pravnik, a naša zemlja bori se s gospodarskom krizom i korupcijom. Ustavne ovlasti zadale su predsjedniku okvir djelovanja i Josipović to kao pravnik razumije. Teško je povjerovati da bi ih prekoračio, ali svi oni koji su glasovali za njega očekuju da podrži Vladine akcije u borbi protiv korupcije i kriminala te, koliko mu ovlasti dopuštaju, pokrene i nove.

Josipović ima povijesnu šansu da surađujući s premijerkom Kosor otkrije i odreže sve krakove korupcijske hobotnice koja je zaprijetila sigurnosti zemlje. Dvotrećinska potpora birača snažan je vjetar u leđa programu koji je predstavio Josipović jer su građani glasujući za njega poručili da su umorni od “karizmatičnih lidera“ koji vole mahanje nacionalnim simbolima i pozivanje na Crkvu, a potkradaju narod i žive protivno katoličkim normama.

U prosudbe naroda i demokratske biračke većine nikad ne treba sumnjati a uzrečica kaže i da se više može vjerovati iskustvu onih koji imaju sijedu kosu. Josipović i Kosor su iz te priče!

Srećko Horvat: U Hrvatskoj se više ne zna što je lijevo, a što desno

Premda je završnica predsjedničkih izbora bila pomalo neočekivana, rezultati izbora su očekivani. Zahvaljujući vlastitoj kampanji, ali i nizu neočekivanih faktora (od Sanadera do Merčepa), pobijedio je političar „europskog kova“ – dovoljno drugačiji od drugih, a opet dostatno politički korektan kako bi bio prihvatljiv većini.

Osim ključnih problema, poput modela glasanja (od fantomskih imena do dijaspore) i modela financiranja kampanji (od samog porijekla novca do milijunskih izdataka), pozornost bi se trebala usmjeriti i na sve veći rast populizma.

Konstrukcijom „crvene opasnosti“ hrvatsko se društvo iznova – barem nakratko – uspjelo polarizirati na „prave“ Hrvate i one koji to nisu, vjernike i nevjernike, križ i petokraku, patriote i komuniste. Konstrukcija „crvene opasnosti“ staro je i prokušano sredstvo difamacije neprijatelja, a posebice u državi poput Hrvatske crvena boja brzo može zamutiti pogled, jer ovdje je dovoljno reći „antifašizam“ kako bi netko bio prozvan „ljevičarem“ ili „komunistom“.

Upitno je predstavlja li, kako kaže Hebrang, pobjeda Ive Josipovića „veliku pobjedu ljevice“, jer se u Hrvatskoj više ne zna što je uopće lijevo, a što desno. Ako su ovi izbori nešto pokazali, onda je to potreba da se iznova redefiniraju sami pojmovi ljevice i desnice.

* Sve komentare naših kolumnista pročitajte u tiskanom broju Večernjeg lista od utorka

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 ocjena)
Ispravi pogreške

Ključne riječi

Komentari

Registracija
  • -obrisani- -obrisani-

    12.01.2010 u 19:48h

    Ovakav naslov i cijeli članak ,je uvreda za sve,koji imaju imalo soli u glavi.
    0 0% 0
  • -obrisani- -obrisani-

    12.01.2010 u 17:52h

    Vecernji pise sve blesastije naslove i ispod njih jos blesavije tekstove. I onda se cude sto narod vise ne kupuje novine. Tko ce dati 7 kuna za gluparije..
    0 0% 0
  • punkufer punkufer

    12.01.2010 u 15:06h

    Budalaština od članka. SDPartija na svojoj strani ima medije, novinare, novine, Internet, obavještajno podzemlje i Partijsku mašineriju. Bandić je imao novac ali bez kontrole medija, \"intelektualaca\" i složnog stroja članova Partije širom društva to nije vrijedilo ništa.
    0 0% 0
  • -obrisani- -obrisani-

    12.01.2010 u 19:48h

    Ovakav naslov i cijeli članak ,je uvreda za sve,koji imaju imalo soli u glavi.
    0 0% 0
  • -obrisani- -obrisani-

    12.01.2010 u 17:52h

    Vecernji pise sve blesastije naslove i ispod njih jos blesavije tekstove. I onda se cude sto narod vise ne kupuje novine. Tko ce dati 7 kuna za gluparije..
    0 0% 0
  • punkufer punkufer

    12.01.2010 u 15:06h

    Budalaština od članka. SDPartija na svojoj strani ima medije, novinare, novine, Internet, obavještajno podzemlje i Partijsku mašineriju. Bandić je imao novac ali bez kontrole medija, \"intelektualaca\" i složnog stroja članova Partije širom društva to nije vrijedilo ništa.
    0 0% 0