Roman "Podjele" francuske književnice Gwenaëlle Aubry, koja sljedeći tjedan dolazi u Zagreb (i ima dva susreta s publikom, u Booksi i Medijateci Francuskog instituta), jedan je u dugom nizu romana koji se bavi vječnim pitanjem Jeruzalema i njegova krajnje uskomešanog statusa.
Roman su upravo objavili Disput i Hrvatsko filološko društvo u prijevodu Sanje Šoštarić. Ova lirska priča o dvjema sedamnaestogodišnjakinjama, Židovki Sari i Palestinki Leili koje žive u (ili oko) Jeruzalema u godinama nakon onog newyorškog 11. rujna u osnovi nije pretenciozna. Francuska autorica koja na Sorbonni predaje filozofiju pokušala je biti krajnje neutralna u ovoj židovsko-palestinskoj neuralgičnoj i totalno tipičnoj priči pa je podjednak broj stranica posvetila židovskom tj. palestinskom pogledu na Jeruzalem i sukobe oko tog impresivnog grada. A neutralnost u umjetnosti, a onda i književnosti nije uvijek baš najbolja preporuka...
Pri tome je književnica nastojala biti objektivna (a onda i politički korektna) i čitatelju prikazati patnje i stradanja židovskih, ali i palestinskih stanovnika Jeruzalema i njegove striktno podijeljene okolice organizirane po uzoru na Berlinski zid ili na one getoizirana staništa za Židove iz vremena Drugog svjetskog rata. Zorno je prikazala dva potpuno različita pogleda na potpuno iste povijesne događaje, ponajprije na stvaranje židovske države usred Bliskog istoka, egzodus palestinskog življa, ali i arapsku agresivnu reakciju na naseljavanje istraumatiziranih Židova na relativno uzak geografski prostor između Sredozemnog i Mrtvog mora te napose u grad Jeruzalem koji je apsolutna svjetska religijska metropola, vjerski grad nad gradovima prepun mističnih i metaforičkih lokaliteta.
U taj krvavi jeruzalemski kotao autorica smješta one dvije tinejdžerke, jednu koja u Jeruzalem dolazi iz bogate Amerike i drugu koja od rođenja živi u ratnim i poluratnim okolnostima boreći se za vlastito preživljavanje. I Amerikanka Sara i Palestinka Leila bore se s moćnim avetima prošlosti koje su potpuno razorile njihovu sadašnjost i temeljito im uništile budućnost. U toj borbi ne mogu ni izgrađivati ni manifestirati vlastitu seksualnost ni vlastite osjećaje.
Osuđene su na kolektiv i na nacionalne predrasude, a u krajnjoj liniji, i na samoubilačko ponašanje iako u njima ima puno potencijala za uvažavanje drugog i drukčijeg. No traume u Jeruzalemu i oko njega prejake su za nejaka Sarina i Leilina pleća, a obitelj im nimalo ne pomaže u nekom makar i izmaštanom individualnom bijegu od masakra i brutalne svakodnevice u kojoj se i državni aparat legalno koristi čak i surovim terorizmom kako bi se zaštitio od terorizma koji ima drugačiji ideološki, vjerski i politički predznak. Povijest civilizacije Jeruzalem je doista pretvorila u veliko groblje koje i dalje, bez obzira na opasnosti i mržnju, privlači na stotine tisuća hodočasnika različitih konfesija i namjera. Ovo mitsko mjesto židovstva, ali i kršćanstva i islama u romanu "Podjele" dobilo je novu, idealističku molitvu za svijet u kojem će religije spajati, a ne razdvajati ljude tjerajući ih na najdrastičnija nasilna ponašanja. Čitateljima koji su u Jeruzalemu bili i upili tu, bez obzira na sva klanja i ubijanja, čarobnu atmosferu prožimanja i povijesnosti, čitanje "Podjela" bit će puno jednostavnije i prohodnije od onih koji su Jeruzalem samo slušali na vjeronauku ili ga gledali na vijestima.
>>Razvrstavač: Zreli pripovjedač izbrušena stila i snažne emocije
>>Mujičića najviše zanima odnos među spolovima
