U obitelji Režić u općini Viškovo četiri su djevojke. Blizanke Iva i Mia od 22 godine i blizanke Tea i Lea, 13-godišnjakinje.
– Htjeli smo imati troje djece, a sada mi je žao što ih nemamo još – kažu supružnici Sandra i Ivan, 46-godišnjaci. Obiteljsku kuću, u susjedstvu Ivanovih roditelja koji su im olakšali početak darujući im parcelu, izgradili su kreditom koji još otplaćuju. Oboje rade u Ini, s dvije plaće, kažu, žive normalno.
– Ne znam vam reći pravi odgovor na pitanje kako uspijevamo, nekad je teže, nekad lakše, ali nikad djeci ni nama nije ništa nedostajalo – kaže Sandra hvaleći “prve susjede”, svekra i svekrvu koji su im uvijek bili na pomoći. Starije studiraju u Rijeci, džeparac zarađuju preko student-servisa, dvije mlađe su osnovnoškolke, sve četiri odbojkašice. Mami Sandri ipak je lakše nego kad su djeca bila manja, no i tada je, na čuđenje prijateljica, “sve stizala”. – Kad bi mi prijateljice pitale kako izlazim nakraj s njih četiri jer one ne mogu s jednim, rekla bih im da je to zato što imaju samo jedno dijete i sigurna sam da sam u pravu – kaže Sandra. U velikim obiteljima, kaže, djeca se nauče dijeliti, skromna su, nisu sebična, nauče se pošteno izboriti za svoje “mjesto pod suncem”, što im je u životu prednost – kaže mama Sandra.
>> 'Od osamostaljenja ne postoji demografska politika, a izumrlo nas je 200.000'
>> Gdje je Hrvatska puna života? Donosimo drugu stranu demografske katastrofe!
>> S petero djece uvijek se zna što tko radi, tko koga vozi, što se jede...
>> Nekome je najvažnija karijera, a meni – četvero moje djece
>> Kako biste vi povećali natalitet u Hrvatskoj?
ah, oboje rade u državnoj firmi... baš su pravi primjer nama ostalima