Biljana Borzan, SDP-ova europarlamentarka, izvjestiteljica je Europskog parlamenta za bacanje i sigurnost hrane, a specijalizirala se i za prava potrošača. Inicirala je i istraživanje kvalitete “naizgled istih proizvoda u Hrvatskoj i Njemačkoj”, a sami su građani nedavno odabrali kojih 27 proizvoda žele testirati. Kao liječnici, teme o sigurnosti hrane, ističe, i dodatno su joj bliske.
Zbog najnovijih afera o hrani, među građanima je zavladala panika, strah od toga što sve zapravo jedemo. Mislite li da je ta reakcija opravdana?
Sigurnost javnog zdravlja mora biti prioritet nad zaradom. Žurno treba utvrditi gdje su problemi u sustavu, zatvoriti potencijalne rupe i umiriti građane. Osim toga, kada dođe do skandala s hranom, svi trpe veliku štetu i zato je nužno brzo razriješiti ovu situaciju. Iz Croatiastočara kažu da je posljednjih dana prodaja mesa opala između 30 i 40 posto, pri čemu su kolateralne žrtve i savjesni proizvođači i trgovci. Pojačan inspekcijski nadzor svakako će natjerati i proizvođače i trgovce da postrože svoje sustave provjere. EU je 2004. imao blizu 200 tisuća slučajeva salmoneloze godišnje i tada su doneseni ciljani propisi za suzbijanje te pojave. Prije nekoliko godina ta je brojka pala na 85 tisuća slučajeva godišnje i u trendu je opadanja.
U jednom ste intervjuu u kolovozu, na upit kakva je sigurnost hrane u Hrvatskoj, odgovorili da je ona odlična te da institucije revno rade svoj posao. Jeste li promijenili mišljenje nakon najnovijih zbivanja?
Hrvatska godinama nije imala velikih afera s hranom i nije bilo razloga sumnjati da sustav ne funkcionira. Kako je krenulo po zlu, treba ispitati je li riječ o spletu nesretnih okolnosti ili fundamentalnim greškama u našem sustavu. Pregledavala sam dokumentaciju sustava EU za uzbunjivanje RASFF i šokirana sam da Hrvatska nije zatražila dodatne informacije kada je Nizozemska 19. listopada prijavila salmonelu u jajima iz Poljske koja su završila i u Hrvatskoj. Osim toga, prema određenim saznanjima, broj kontrola znatno je smanjen u vrijeme nakon Vlade SDP-a. Tako su 2014. godine veterinarske inspekcije, prema planu službenih kontrola, obavljale četiri kontrole. Godine 2015. takvih je kontrola bilo dvije, dok je ove 2016. godine navodno obavljena samo jedna kontrola distributivnih centara, odnosno skladišta. Pri tome valja znati i da su zapakirano meso i mesni proizvodi u maloprodaji u nadležnosti sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva, a nisam vidjela nigdje u medijima da se sada spominje ikakva njihova aktivnost.
Sigurnost hrane je jedno, a što je s kvalitetom?
Otkako sam počela raditi u Odboru za jedinstveno tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta, građani su mi se najviše javljali upravo oko problema kvalitete hrane, ali i drugih proizvoda koji se prodaju na našem tržištu. Naime, oni koji su imali priliku kupovati u inozemstvu primijetili su razlike između naizgled istih proizvoda kupljenih u Hrvatskoj i primjerice Njemačkoj ili Italiji. Unatoč činjenici da su i Slovačka i Češka radile istraživanja koja jasno pokazuju da su proizvodi u novijim članicama ne samo niže kvalitete, već i skuplji, Europska komisija kaže da nema potrebe za reakcijom na razini EU dok god je proizvod zdravstveno siguran. S tim se ne slažem i uspjela sam među europarlamentarcima iz istočnih, ali i iz zapadnih zemalja (premda oni za taj problem nisu ni znali), dobiti potporu za nametanje tog problema na razinu EU. To će biti dugotrajna bitka, ali vidim da to naše građane iznimno tišti, da se osjećaju degradirano i diskriminirano, i ne namjeravam stati.
Pokrenuli ste istraživanje kojim ćete uspoređivati kvalitetu određenih, istih proizvoda koji se prodaju i kod nas i u starijim članicama EU. Kakve rezultate vi sami očekujete?
Trenutačno smo u prvoj fazi istraživanja. Dali smo priliku hrvatskim građanima da odrede koje proizvode žele staviti pod povećalo. U anketi koju je radio GfK na reprezentativnom uzorku od 800 građana odabrani su proizvodi koje ćemo usporediti s onima na njemačkim policama. U istoj anketi čak se 82 posto građana izjasnilo kako smatraju da proizvodi lošije kvalitete završavaju na našem tržištu, a 72 posto vjeruje da nas zapadne kompanije tretiraju kao građane drugog reda. To su veliki postoci, ali osobno ne želim prejudicirati rezultate jer se trudimo da sve bude maksimalno objektivno, transparentno i kvalitetno odrađeno, kako ne bi bilo osnove za osporavanje rezultata.
Vjeruju li hrvatski građani više domaćim proizvodima ili su skloniji stavu da su strani, brendirani proizvodi kvalitetniji?
Anketa koju smo proveli među građanima RH pokazuje da naši građani među sličnim stranim i domaćim proizvodima, ako je cijena ista, gotovo uvijek biraju domaće. To je vrlo pozitivan podatak koji govori o povjerenju u domaću kvalitetu i proizvođače.
Kako komentirate ocjenu ministra Tolušića da se “u Hrvatsku uvozi smeće”? Ako se slažete s njime, kako to zaustaviti?
Hrvatska i Unija trenutačno mogu zabraniti prodaju proizvoda koji ugrožavaju zdravlje, ali za kvalitetu to ne funkcionira. Na problem uvoznih proizvoda slabije kvalitete možemo utjecati jedino s razine EU jer se tiče jedinstvenog tržišta i na tome sustavno radim.
Što se treba, na razini države, mijenjati da bismo jeli sigurniju, kvalitetniju hranu i, u konačnici, živjeli zdravije?
EU donosi propise o sigurnosti hrane, a države članice zadužene su za njihovu provedbu. Nitko nam ne brani pojačati inspekcijski nadzor i kontrolu tržišta. Država je dužna građanima osigurati sigurnost hrane koja se nalazi na tržištu. Kada je u pitanju zdrava prehrana, taj je izbor na građanima jer on sam bira hoće li kupiti skuplji ili jeftiniji proizvod. Nažalost, materijalna situacija često ne daje mogućnost izbora. Država može popraviti ekonomsku situaciju i time proširiti mogućnost izbora.
Kao liječnica, što možete savjetovati građanima, kako prepoznati neispravnu hranu, kako si sami mogu pomoći?
Oslonite se na zdrav razum i ono što vam oči, dodir i nos govore. Indikatori svježine i kvalitete mesa svakako su miris, izgled, boja, tekstura i u konačnici okus mesa. Meso zaraženo salmonelom ne može se otkriti bez ispitivanja, no ona se uništava termičkom obradom.
Izvjestiteljica ste Europskog parlamenta za bacanje i sigurnost hrane. Na doniranu se hranu više ne plaća PDV, ali i dalje se bacaju tone i tone hrane. Kako “natjerati” građane, poduzetnike, trgovce na doniranje hrane?
U situaciji kada svakom četvrtom Europljaninu, dakle 125 milijuna ljudi, prijeti siromaštvo, godišnje u EU na smeću završi 89 milijuna tona hrane, a u Hrvatskoj se godišnje baci oko 400 tisuća tona hrane. Preduvjet za veća doniranja hrane u Hrvatskoj napravljen je ukidanjem PDV-a i donošenjem pravilnika za vrijeme SDP-ove Vlade, no praksa pokazuje da to nije dovoljno. To je znak da novi pravilnik treba doraditi, a potencijalne donatore, primatelje i korisnike educirati. Nedavno sam dobila upit treba li Hrvatska donijeti zakon po uzoru na Francusku koja kažnjava trgovce koji ne doniraju. Odgovorila sam protupitanjem; ima li u Hrvatskoj dovoljno posrednika koji imaju kamione, skladišta i hladnjače za prijam, prijevoz, skladištenje i distribuciju hrane koju bi doniranu hranu zaprimili? Odgovor je negativan. Neka rješenja i dobre prakse iz EU možemo preuzeti, ali čisto kopiranje nije provedivo.
Čelnica ste i osječkog SDP-a. Može li “postmilanovićevski” SDP, s novim vodstvom, doći ponovno na vlast u državi i za koliko vremena? Procjene su nekih analitičara da ljevica neće biti na vlasti “bar osam godina”.
Do prije godinu dana Tomislav Karamarko prilično je čvrsto vodio HDZ, a danas ga nema u javnosti, u stranci su ga se odrekli, kao i svih dosadašnjih predsjednika. Osam godina dug je period i tko zna što će se sve dogoditi. Za SDP je važno da u opozicijskom razdoblju nudi svoja rješenja koja su se u praksi uvijek pokazala kvalitetnijim i poštenijim od onih koja su nuđena iz HDZ-a. Uvjerena sam da će to građani prepoznati i dati nam priliku za provedbu tih rješenja vrlo skoro.
Jedan ste od rijetkih visokopozicioniranih članova SDP-a koji se nije uopće, bar ne javno, opredijelio za jednog kandidata na unutarstranačkim izborima, dok se Domagoj Hajduković, kao čelnik osječko-baranjskog SDP-a, opredijelio za Davora Bernardića?
Pravo je svakog da se javno opredijeli. Osobno sam u razgovoru s kolegicama i kolegama u Osijeku shvatila da bi to doprinijelo podjelama među članstvom Gradske organizacije, a ako nam je išta potrebno za nadolazeće lokalne izbore, onda je to jedinstvo. S organizacijom koja je podijeljena i ponaša se kao „razbijena vojska“ ne možemo očekivati dobar rezultat na izborima.
Premijer Andrej Plenković i ministar vanjskih poslova Davor Stier vaši su dojučerašnji kolege u Europarlamentu. Kakva su bila vaša iskustva s njima? Vaš stranački kolega Tonino Picula dobro je surađivao sa Stierom...
Kolega Picula bavi se temama vanjske politike kojima su se uglavnom bavili kolege Plenković i Stier, tako da su bili upućeni jedni na druge. Ja se, s druge strane, bavim posve drukčijim temama, tako da smo u svakodnevnom radu imali malo dodirnih točaka. Odnos na osobnoj relaciji bio je vrlo korektan.
>>Biljana Borzan: Uređaje namjerno proizvode da se ne mogu popraviti
sve što ova žena radi već je višeno i odrađivano u tijelima unije. ništa novog borzanica ne radi, nego isto što su poljaci, mađari, slovenci, već odradili. ono što naša država ne radi jest potpuna zabrana uvoza iz poljske, i i mesa, jaja, svih prerađevina. svoje smeće neka poljaci izvoze u savezničke zemlje, one koje ih pumpaju glupostima sa rusima. eto, neka u ameriku izvoze takva jaja, piletinu. ipak od njih kupuju avione, rakete... ne kužim, mi poljacima ne smijemo javno ništa napraviti, krivo reći? propisi na razini unije su smijurija jedna. države nemaju svoju inspekciju svoje laboratorije, kroz koje bi prolazila sva hrana na tržištu. za sve je odgovoran proizvođač. a on uvijek igra na granici dopuštenog, kao i svi drugi. samo, igrati se sa hranom nije isto kao igrati se sa debljinom lima..... mene je jako začudilo kad se počelo izlaziti sa podacima da se za ove nepravilnosti zna godinama, a da se nikog nije rebnulo! cijeli sustav je onda pokvaren. kumice na placu koje prodaju sir, vrhnje i mlijeko, imaju više kontrola nego jedna klaonica, ili nedajbože firma tipa megle, pik vrbovec, vindija... jel znate kako često tim kumicama dolaze doma pregledavati vime od krave? a te iste inspektore nikad nećete vidjeti u klaonicama, velikim mljekarama, belju, koki, sljemenu.... jel znate da naše kumice moraju imati posebnu prostoriju za vrhnje, a posebnu za mlijeko? sve inox. ako je gnoj blizu, odmah upozorenje, pa onda zabrana. a u obližnjoj austriji, kup gnoja pored ulaza u prostoriju, u njoj i vrhnje, i mlijeko, i sir, sve zajedno, od inoxa vidiš samo džezvicu.... i sve je ok. naši kad preuzimaju propise, stvore uvjete strože od uvjeta za rad u nuklearkama. kad ste vi čuli da se netko otrovao od sira, mlijeka, sa placa? ili kad je netko kupio meso od lokalnog trgovca, gdje se po doma kolje? da, čuli ste za trihinelu, al tu pomoći nema, zaraza je uvijek moguća, i treba kontrolirati. al nije to tako strašno, 10 grama mesa na analizu za 40 kuna, i isti dan znaš gdje si. a ovako, kupiš junetinu, u stvari kravu staru 18 godina, punu antibiotika, i još je u ledu bilo 3 godine. ne vjerujete? jučer ste sigurno pojeli baš nešto takvo.