Civilni nadzor nad obnašateljima vlasti i društveni aktivizam neizostavan su dio svakog demokratskog sustava. Ipak, što kada nadzor preraste u interesno djelovanje, a aktivizam u profesionalni angažman? Hrvatska je tijekom posljednjih godina suočena s pravom ekspanzijom aktivnosti i utjecaja ekoloških aktivista i udruga.
Razlog tome vjerojatno je činjenica da se temeljna postavka tog djelovanja – borba za očuvanje nacionalnih prirodnih resursa od beskrupuloznih političara i investitora – podjednako uklapa u antikapitalističke klišeje domaće ljevice, kao i u nacionalističke mitove domaće desnice. Da je tome tako, moglo se vidjeti još 2003. godine kad je na prosvjedu protiv projekta DružbAdria formirana nadideološka koalicija Franjevačkog svjetovnog reda i Zelene akcije.
Jasno je stoga da je ekologija atraktivno polje za društveni angažman, a ta činjenica vjerojatno i jest razlog zašto taj angažman danas sve češće prerasta okvire društvenog aktivizma. Pojednostavnjeno rečeno, u Hrvatskoj je stvorena kasta profesionalnih ekoloških bundžija, ljudi egzistencijalno ovisnih o kontinuiranom i rigidnom protivljenju bilo kakvim intervencijama u okoliš i prirodu. Nažalost, svaki razvoj, pa čak i onaj održivi, podrazumijeva utjecaj na okoliš, a prihvatljivi razmjeri tog utjecaja i rizika postižu se društvenim konsenzusom. Dok god postoje ljudi koji žive od radikalnog održavanja statusa quo, taj konsenzus neće biti postignut.
>>Možemo li doista postati energetsko čvorište
>>Ravno Vrdovo, prvi privatni projekt gradnje hidroelektrane
ajde krenite već jednom s tim referendumom