Zadnjih je šest mjeseci za Hrvatsku nepovratno izgubljeno, ali ipak vidim svjetlo na kraju tunela. Čini mi se da su procesi započeti, počele su se događati promjene kojih u zadnjih 25 godina u nas nije bilo. Ako sami ne sahranimo ideju koja je krenula, na dobrom smo putu, a stvari se mogu promijeniti vrlo brzo – s umjerenom dozom optimizma na budućnost Hrvatske gleda 51-godišnji poduzetnik iz Koprivnice Zoran Bijač.
Njegov optimizam valja uzeti s velikom dozom pozornosti, jer nije riječ samo o inženjeru elektrotehnike i burzovnom ekspertu, šahistu, stolnotenisaču i podvodnom ribolovcu, skiperu, pasioniranom fotografu i svjetskom putniku, nego i, službeno, o – genijalcu. S kvocijentom inteligencije (IQ) 180 po Wechslerovoj skali, Bijač se nalazi na 14. mjestu World Genius Directoryja, najrelevantnijeg popisa najinteligentnijih ljudi na svijetu.
Obogatio se na burzama
– Visok kvocijent inteligencije govori o jako širokom spektru ideja koje se vrte po vašoj glavi, uključujući apstraktno mišljenje. To znači da vam na pamet padaju stvari koje drugim ljudima ne padaju na pamet. Ako se neke od tih ideja i ostvare, onda visok kvocijent inteligencije ispunjava svoju svrhu. Inteligencija se ne može poistovjetiti s pameću, ona je samo jedna od karakteristika koje određuju čovjeka. Bitne su i socijalna i emocionalna inteligencija, a bitan je i pozitivan stav. Pametnim čovjekom smatram onoga tko sve te svoje prednosti zna iskoristiti – kaže Bijač, koji je nedavno otvorio internetsku stranicu globeiq.net s namjerom da promovira svoje dvije najveće strasti, testove inteligencije i putovanja. Za područje IQ-a zainteresirao se sasvim slučajno, i to baš zahvaljujući Večernjaku. Prije četiri godine objavili smo test našeg renomiranog “iqloga”, profesora Ivana Iveca. Nakon dva tjedna, Bijač je dobio rezultat, prvi u životu. Riješio je 27 od 30 zadataka, IQ 158. Testove inteligencije visoke razine, koji mjere IQ iznad 120, možete rješavati dvaput, ali kvaka je u tome da ne znate koje ste zadatke riješili pogrešno. U drugome pokušaju Bijač nije riješio samo jedan zadatak, što je značilo da mu je IQ 164. Prag genijalnosti je IQ 160. Koprivničanac je ušao u društvo 0,003 promila najinteligentnijih ljudi na svijetu.
Otad je riješio još dvadesetak certificiranih testova i lani postigao rezultat koji ga je svrstao u vrh liste World Genius Directoryja. – Inteligencija mi je znatno pomogla u poslu. Još u srednjoj školi, kad nije bilo interneta, sanjao sam o trgovanju na burzama. S diplomom inženjera elektrotehnike zaposlio sam se u Ini, pa u još neprivatiziranom HT-u, a sredinom 90-ih počeo sam se “igrati” na burzama, najprije na Varaždinskoj, pa na Zagrebačkoj, a onda i na svjetskima. Iz HT-a otišao sam kad je počelo restrukturiranje, a ja sam bio na poziciji s koje je trebalo dijeliti otkaze. To nisam mogao – kaže Bijač.
Prije petnaestak godina, potpuno se posvetio burzi i postao bogat čovjek. Bilo je situacija u kojima je u mjesec dana i udeseterostručio ulog. Trgovao je gotovo svim burzovnim artiklima i na nekima ponekad izgubio novac, ali mnogo češće bilo je razloga za zadovoljstvo. Zahvaljujući situiranosti i tome što je gospodar svoga vremena, Bijač je proputovao pola svijeta, bio je na svih sedam kontinenata, među kojima je najfasciniraniji Antarktikom. Vjerna suputnica mu je kći Lea, koja je već prije punoljetnosti nogom stupila na sve kontinente.
Nakon silnih putovanja, mijenja vam se i pogled na Hrvatsku. – Pod broj jedan, živimo na fascinantnom mjestu na Zemlji, a toga uopće nismo svjesni, toliko smo negativno nabijeni. Na malom području imamo tri vrste klime, a sve u umjerenom pojasu, to je čudo! Nadalje, razvijeni smo ni previše ni premalo. Nismo onečistili okoliš i imamo prostora za rast. I naša priroda je čudo! Naše more među tri je najljepša na svijetu. Obišao sam mjesta na kojima ljudi imaju daleko niži standard od našega, ali su sretniji. Pitao sam se zašto i zaključio da je razina standarda mnogo manje važna od trenda. Mi padamo godinama. Hrvatska je u teškoj apatiji i u moralnoj kaljuži – društvena je ekspertiza genijalca iz Koprivnice.
Čekaju nas najvažniji izbori
Njegov životni moto proizlazi iz toga što je pobijedio panični strah od visine. Počelo je iznenada. Kao dječak se popeo na stablo oraha i u jednome trenutku više se nije mogao pomaknuti ni centimetra. Bio je paraliziran. Paničan strah. Otac je morao doći po njega. Fobija ga je mučila godinama, a za vrijeme studija odlučio je boriti se protiv nje. Kad bi bio na 12. katu Elektrotehničkoga fakulteta, otvorio bi prozor i pokušavao se što više približiti rubu. Kaže kako je znao biti mokar od hladna znoja. I tako drugi put, treći put, tisućiti put... Kad se zaposlio u HT-u, penjao bi se na visoki repetitor nedaleko od Koprivnice. Držao se za prečke kao mačak, “cijedio” je željezo. Takvom upornošću uspio je pobijediti strah od visine i zato je njegov životni moto: Nema čekanja, ti si taj koji mora rješavati svoje probleme, kakvi god oni bili. Sad će biti jasniji njegov “recept” za promjenu negativnih trendova kojima godinama korača Hrvatska.
– Nakon rata i stvaranja vlastite države previše smo se uljuljkali u zadovoljstvu. Dopustili smo da politika postane predominatni faktor u svim porama društva, i uz nemoral, koji vlada 25 godina, drukčije nam nije moglo biti, a drukčije nam i neće biti ako se ne promijenimo. Dopustili smo da nas vode oni kojima nije stalo ni do države, ni do naroda, nego samo do osobnih interesa. Ne smijemo se predati. Svatko mora krenuti od sebe, pogledati se u oči i otvoreno si reći što je napravio za sebe, za svoju obitelj, za širu zajednicu. Kukajući ne možemo naprijed. Među ostalim, i intelektualna scena u Hrvatskoj je zamrla, glas inteligencije slabo se čuje. I ona mora inzistirati na demokratizaciji društva i na demokratizaciji najvećih stranaka. Pred nama je najvažnije razdoblje otkad smo samostalni. Kvalitetan pristup na izborima je ključan. Ne zagovaram nikoga, ali konačno smo imali opciju koja je natjerala velike stranke da počnu pročišćavati svoje redove, i to se mora nastaviti – uvjeren je Bijač.
Bi li što pomoglo da se uvedu testovi inteligencije prije imenovanja ili izbora ljudi na javne funkcije, za ministre, direktore javnih poduzeća, saborske zastupnike? – Da, bilo bi dobro da svi oni imaju barem malo natprosječnu inteligenciju – odgovara genijalac iz Koprivnice – ali prije toga svakoga bi trebalo staviti na detektor laži. Jedino pitanje bilo bi namjerava li raditi u korist naroda.
>>Ova naizgled bezazlena 'sitnica' smanjuje koeficijent inteligencije
>>Ova djevojčica ima samo četiri godine i IQ iznad 145!
ko je genije kao ja neće to ni riješavati .