Bio je konac srpnja 1990. kada je Zagrepčanin Darko Rukavina, u to vrijeme kapetan u bivšoj vojsci na službi u Bileći, svojim nadređenima odaslao pismo u kojem je napisao: “Osjećam da ovdje više ne pripadam i da me možete nadalje zadržati jedino u zatvoru”. Potom se, kao prvi časnik pridošao iz JNA, stavio na raspolaganje hrvatskoj policiji. Bilo je to u vrijeme formiranja postrojbe Prvi hrvatski redarstvenik gdje su ga zbog neospornog znanja i iskustva, osobito u segmentu protuzračne obrane, imenovali zapovjednikom satnije. Priča o danas umirovljenom brigadnom generalu Darku Rukavini po mnogo čemu je i priča o stvaranju Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Rukavina, vojni profesionalac, prionuo je učenju policijskog posla, dok je istodobno svojim kolegama pomagao implementacijom vojne u policijsku doktrinu na samom početku stvaranja Oružanih snaga RH.
Nakon što je prvim školovanim specijalcima u rujnu popunjena ATJ Lučko, u listopadu skupina od 80-ak budućih vojnika odlazi u bazu gdje se formira Jedinica za posebne zadatke MUP-a Rakitje, kojom zapovijeda upravo Darko Rukavina.
‘Inspektore, birajte vojnike’
– Dobio sam specijalnu zadaću ustrojiti jezgru vojske. U MUP-u su mi dali oko tisuću kartona i rekli: inspektore, birajte vojnike. Naravno, ta zapovijed nije bila službena niti otisnuta na papiru, jer Hrvatska u to vrijeme nije bila međunarodno priznata, ali mi je rečeno da stvorim operativnu postrojbu sastavljenu od borbenih, kvalitetnih i žilavih mladića ne mlađih od 20 i ne starijih od 30 godina – prisjeća se general Rukavina. – Tražio sam ljude s jakim psihofizičkim sposobnostima, sportaše koji su poznavali borilačke vještine, koji imaju barem srednju školu, tako da priče o neškolovanim desperadosima pa i kriminalcima padaju u vodu.
Premda je ATJ Lučko bila i ostala najelitnija policijska postrojba, jedinica iz Rakitja također je prošla žestoku vojno-policijsku obuku koja ju je osposobila za čuvanje najvažnijih institucija i štićenje ključnih osoba, poput predsjednika Republike, Sabora i Vlade. Obuka se provodila na Žumberku i u napuštenim selima Samoborskoga gorja.
– Stizalo je naoružanje kakvo je i meni bilo nepoznato, s njim i upute na engleskom jeziku koje bih preveo. Prva ispaljenja uvijek sam, u Samoborskom gorju, odrađivao sam, isprobavajući protuoklopno oružje, raketne bacače ili pak rabljene kalašnjikove. Obično bih ispalio četiri-pet okvira da pokažem momcima da se puške ne raspadaju, iako ni ja nisam znao je li se raspadaju – priča. Kako je jačala pobuna u Hrvatskoj i kako je državna samostalnost, kao i stvaranje vojske, postajala sve izvjesnija, predsjednik Tuđman u travnju 1991. donosi odluku o osnivanju Zbora narodne garde, a general Rukavina potom se posvetio uspostavi protuzračne obrane, od slavonskog do južnog bojišta.
No, poseban doprinos u Domovinskom ratu dao je u obrani Zagreba. Naime, Jedinica za posebne zadatke MUP-a Rakitje kojom zapovijeda glavni je nositelj zaštite glavnoga grada kojemu su u tim turbulentnim vremenima prije međunarodnog priznanja Hrvatske, prijetile brojne ugroze: od vojnog udara do zračnih napada jugovojske. – Naša je zadaća bila, u slučaju napada, povlačiti se prema središtu grada i štititi najvažnije institucije koje JNA nije smjela osvojiti ni pod koju cijenu. Unutar postrojbe iz Rakitja svaka je bojna dobila svoj sektor unutar kružnog sustava obrane – kaže Darko Rukavina, dodajući da su specijalci smještani na lokacije u Podsusedu, Voltinu naselju, SRC-u Mladost, dok se zapovjedništvo smjestilo nedaleko od HNK.
– Pripreme su počele još u prosincu 1990., u vrijeme dok je JNA već počela raditi pritisak pa su Zagreb sve češće nadlijetali vojni avioni. Tada smo već imali nekoliko razina obrane grada. Izviđali smo područja kroz koja se može provući i povući skupina osoba, kojim ulicama, kojim prolazima. Organizirali smo kombinirane patrole, primjerice, civilno vozilo u kojem se vozi policajac u odori ili pak čovjek u civilnoj odjeći. Mi smo se ozbiljno pripremali – govori general Rukavina. Plan je, kaže, kulminirao već u siječnju 1991. kad su pripadnici jedinice u punoj borbenoj opremi izišli na definirane položaje kako bi se testiralo “raspoloženje naroda”. – Sjajno smo prihvaćeni, osobito među mladim ljudima, studentima koji su se željeli priključiti našim specijalcima. Odaziv je bio masovan – svjedoči general.
Poletjeli iz Gorice
– Predviđali smo i blokadu mostova pa su nam pomogle građevinske tvrtke za svojim vozilima za zaprečavanje. Kako nismo imali dovoljno transportnih sredstava, na raspolaganje nam se stavila i taxi služba, a i autobusi su bili u pričuvi. No, ipak bih izdvojio sjajnu suradnju s lokalnim stanovništvom u blizini naše baze. Građani iz Rakitja, ali i Strmca i Svete Nedelje bili su naše civilno “predosiguranje”, opskrbljujući nas sigurnosnim informacijama – kaže general dodajući da se Zagreb branio i s kopna i iz zraka. Naime, zbog latentne prijetnje zračnim udarima tijekom cijele 1991., što se udarom na Banske dvore u listopadu i potvrdilo, posebno poglavlje bila je protuzračna obrana kojom je osobno rukovodio. Organizirana je u prstenovima, na udaljenosti od 40-50 kilometara uokolo grada, s promatračnicama u Pisarovini, Sisku, Ludini i Vrbovcu: Hrvatska tada nije raspolagala radarima.
– Udar na Banske dvore nismo mogli spriječiti, ali smo građane upozorili: naime, uoči udara označena je uzbuna – kaže, dodajući da je u Zagrebu 1991. raspoređeno i 12 raketnih položaja: na hotelu Inter-Continental, Velesajmu, Chromosovu tornju, u Elki, na zapadnim obroncima Medvednice, na Medvedgradu, spremnih u nekoliko sekundi lansirati ubojiti “odgovor”.
– I u trenutku postroja u Kranjčevićevoj 28. svibnja s položaja u tvornici Elka dobio sam šifriranu dojavu da se iz Gorice podiže skupina helikoptera i kreće prema stadionu. Potom sam, motorolom, javio da ćemo otvoriti vatru iz sveg raketnog naoružanja prijeđu li crvenu zonu. Tu zapovijed izdao sam mimo šifriranog sustava veze, kako bi informacija došla do neprijatelja. Manevar je urodio plodom jer su se helikopteri okrenuli i vratili na početne položaje – kaže general RukHavina. A formiranjem ZNG-a, čiji postroj nisu uspjeli spriječiti, otvoreno je posve novo poglavlje u priči o Oružanim snagama RH.
>> Projekt Domovina za zabranu uporabe komunističkog znakovlja
To su bila vremena velikog ponosa!