Ante Kotromanović, ministar obrane RH, član SDP-a, i Damir Krstičević, predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost, član HDZ-a, nisu bili prijatelji punih pet dana. Njihovo 23 godine dugo prijateljstvo iskovano u ratu, uz pomoć nekolicine zajedničkih prijatelja, suboraca, nastavljeno je. Na zajedničkom sastanku, kažu, obojica su prihvatila realnost da je njihova politička sukobljenost “normalna”, ali da to ne ugrožava međusobno poštovanje.
Svođenje sukoba u normalne političke kanale provedeno je u organizaciji i uz autoritet njihova ratnog zapovjednika, generala Ante Gotovine. “Kritika je pozitivna stvar, kao i različiti pogledi. Postoji li razlog za kritiku, suparnici će se argumentima sukobljavati i imaju pravo na kritiku. Veselim se da su Ante i Damir ušli u polemiku i kritiku, jer obojica imaju isti cilj, a to je dobrobit Hrvatske vojske i sigurnost RH, a neka svoje argumentiranje nastave u okvirima fer političke borbe”, kazao mi je general Ante Gotovina i potvrdio “pomirenje” ratnih suboraca. Prije pet dana izgledalo je, međutim, da će politika prekinuti još jedno prijateljstvo. Toliko je prošlo od kada je Kotromanović napadački odgovorio na Krstičevićeve prve kritike ministrova rada i stanja u HV-u. Dovoljno da već počnu naslađivanja o sukobu “dva ratna druga”.
Krstičevićeva kritika bila je obzirna, s obzirom na to da su mu trebale gotovo tri godine da javno kaže kako u ministarstvu koje vodi njegov suborac ne cvatu ruže. Krstičević je u intervjuu za Večernji list jedva pristao na tu prvu kritiku Kotromanovića, no kao politički oponent i “ministar u sjeni”, a uoči parlamentarnih izbora, bilo bi smiješno da je čuvao za sebe kritiku stanja u OS RH. Kotromanović je pravu kad kaže da ga do prije tri mjeseca nitko nije osporavao. Pa je kritiku shvatio kao političku igru usmjerenu na diskvalifikaciju Ive Jospipovića uoči predsjedničkih izbora. Krstičević je kazao da je Kotromanović suodgovoran za loše stanje u vojsci, te da ima grijeh “nečinjenja”, da se izvlači na vojni proračun i propuste HDZ-ovih ministara. To je bilo dovoljno da ministar uzvrati “prekomjernim granatiranjem” Krstičevića, da je bio u sukobu interesa jer je informatički div u kojem radi sklopio dobar posao s državom.
No, Kotromanović baš i nije najpogodnija osoba za takvu kritiku, jer se pisalo i o njegovoj ulozi u aferi s propalom orahovačkom tvrtkom KIO. Krstičevića je zaboljelo i to što ga je Kotromanović stavio i u kontekst bivše JNA, rekavši da “ovo nije JNA u kojoj Krstičević ima iskustvo kao vojnik”. Kotromanović, koji je u ratu predstavljao one Hrvate koji su prvo stekli ratno iskustvo, a poslije vojno obrazovanje, dobro zna da je Krstičević, čim je stekao vojno obrazovanje na akademiji JNA, 1991. prešao (s 22 godine) u HV. Zna da je baš Krstičević bio, kako sada kažu njihovi zajednički prijatelji, “među samo nekolicinom oficira iz JNA čiji su autoritet hrvatski vojnici prihvatili bez ostatka”. Pa Krstičević je kao mladac bio zapovjednik 4. Gbr, toliko važne brigade u oslobađanju zemlje.
Dobro da ih je onaj koji se 1995. oslonio i na profesionalnog časnika Krstičevića i srčanog vojnog samouka Kotromanovića, Ante Gotovina, opet spojio. Sada kao dvojicu političara, socijaldemokrata i demokršćanina, kojima je državni interes isti cilj. Ovaj događaj, pak, vraća političke reflektore i na Antu Gotovinu. Koji, vidimo, i nije samo – ribar.
>> Ante Gotovina: Upravljanje tvrtkom ne razlikuje se toliko od upravljanja postrojbom
Pa, nisu se posvađali tko je ljepši, nego optužili jedan drugoga za katastrofu u vojsci. U ovom slučaju pomirenje je zataškavanje, jer građani žele znati istinu, ova se svađa tiče svih nas.