Odavno se zna da bi za mentalno i gospodarstveno stanje nacije bilo kudikamo bolje da milanovići i josipovići popravljaju bicikle, a žuneci vode državu. Ili, kamo sreće, da svi političari imaju samokritike kao gospodin Žunec: gdje se ne snalaze ili nije za njih, da ih se dragovoljno odriču, a ne gledaju samo kako zgrtati (krasti) novac... Kako to moja poznanica reče: “U fotelju ministra financija trebali bi postaviti običnu domaćicu pa bi odmah za sve doteklo novca, ali ne za gluposti...”
Tako glase dva komentara čitatelja na Večernjakov tekst o prof. dr. Ozrenu Žunecu, nekadašnjem kratkotrajnom ravnatelju HIS-a za Račanova vladanja, inače vrsnom intelektualcu svjetskog ranga, ali prvo i osnovno – čovjeku. Jer je Žunec, osim što je redoviti profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, dugogodišnji pasionirani biciklist pa kao takav i osobno popravlja bicikle volonterski, uči druge kako se s biciklima radi, išao je pomagati u poplavljenu Gunju... A HIS je napustio nakon samo tri mjeseca jer se nije „mogao snaći u tom okruženju“! Pošteno od njega, pošteno prema sebi, prema Račanu, pošteno prema svima nama! Kad bi takvih bilo više...
Ali nama se ne nude novi žuneci. Nama se nude preparirani čačići, pa bandići, pusići, markići, karamarkići, ilčići, kosorići, holići, komadinići, kujundžići, đapići, tomašići... Svi nam oni nude svoje lizalice, štapiće spasenja, samo njima treba vjerovati, oni su jedini pravi... Evo, imamo novog Čačića, on ima novu stranku sa starim ljudima, nudi nova/stara rješenja, već je opijen novom ulogom spasitelja, samo da ne hoda iznad zemlje, da ne lebdi, to mu se iz očiju vidi. Čovjek je opijen svojom ulogom. Ali ništa novo, Čačića smo već godinama takvog gledali, oličenje bahatosti, a sad je samo u novostranačkom ruhu. No, kad se već nudi za velikog reformatora, postoje i neke temeljne dvojbe. Njegovi politički ciljevi i ideje i nisu svi za odbaciti, kao ni analiza današnje situacije. Ipak ima on utakmica u nogama. I nikad kod nikoga ne treba odbaciti ono što vrijedi, što je dobro. Međutim, ako se predstavlja kao veliki reformator koji napada dosadašnje stanje države, odakle onda uopće ideja da njegova nova stranka, gdje je stranka jednako Čačić, podrži Josipovića za predsjednika u drugom mandatu? Sadašnjeg šefa države koji je u prvom mandatu ostavio veliko NIŠTA? Čačić već ovdje pada u vlastitu zamku i u vlastita usta. Je li podrška Josipoviću zbog lijepih kapa partizanskih, iako Čačić tvrdi da oni neće ideološki birati? Jer zbog Josipovićevih veleuspjeha sigurno nije. Čačić ih nije nabrojio. Kako god, već na tom potezu pada Čačićeva vjerodostojnost!
Zatim, Čačić predlaže niz mjera, političkih smjerova, koji bi trebali izmijeniti dosadašnje stanje. Ali odmah kaže kako neće koalirati ni s lijevima ni s desnima, nego da će partnere tražiti na centru i u pojedincima. Kako on misli onda provesti velike reforme s nepostojećim velikim partnerima? Jer njegovih reformista nema nigdje na famoznim ljestvicama popularnosti. U centru nema nikoga za njega, ili misli možda na tamo neki DC? ORaH može samo biti još ljevije od SDP-a, to je prava neokomunistička stranka ako im se gleda gospodarski program. Koji su to pak pojedinci? Javnost zasad vidi samo jednog Čačićeva pojedinca – Josipovića!
Kad se sve ovo zbroji i oduzme, nije li Čačićevo repozicioniranje možda još jedna u nizu političkih smicalica koje se nude neukim hrvatskim biračima, koje su već toliko puta političari preveli žedne preko vode? Nije li Čačićevo guranje samo još jedan pokušaj spašavanja Josipovića i Milanovića, pokušaj još jednog kruga s njima na vlasti, jedino možda u drugom krugu bez Milanovića kojemu se traži zamjena? Nije li sve ovo samo novi igrokaz gdje će na kraju sve ostati isto, samo preparirano prema javnosti? Puno je pitanja na koja ćemo odgovore dobiti vrlo brzo. Jedno je sigurno, narod će i dalje ostati žedan, čak i pokraj tolikih poplava!
a po čemu je bolji HNS koji je pograbio sve važnije financijske položaje u državi sa 2% glasova birača?????