Hrvatska već 25 godina balansira između želje za tržišnom ekonomijom i potrebe političara da kupovanjem socijalnog mira zadrži pozicije. Građane je pak takva politika nezamjeranja koštala visokih poreza i milijardi kuna javnog duga.
Matijašević protiv PDV-a
Stječe se dojam da sindikati, naročito oni koji predstavljaju zaposlenike javnog sektora, drže cijelu državu u šaci. I dok se političari smjenjuju, menadžeri velikih kompanija odlaze, neki sindikalni čelnici opstaju u svojim foteljama ne mijenjajući retoriku. U političke anale ušli su pregovori sindikata i vlade Jadranke Kosor koji su rezultirali povećanjem stope PDV-a na 23 posto i novim porezom, popularnim "haračem" koji je oduzimao građanima tri posto primanja u korist države kako ne bi bilo rezanja plaća državnim zaposlenicima. Iako su se sindikati iz privatnog sektora kroz usta Ozrena Matijaševića protivili većim porezima, presudna je bila riječ Vilima Ribića iz Hrvatske matice sindikata. Ribić je od 1993. na čelu Velikog vijeća Sindikata i osnivač je Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Prvi veći poraz od Vlade i zaokret u odnosu na praksu povlađivanja sindikatima u javnom sektoru, a na teret ostalih građana i nauštrb stabilnosti javnih financija, nedavni je debakl štrajka u osnovnim i srednjim školama kojim se nastojalo izboriti povećanje plaća za 4 posto.
Zaustavili reforme
I dok je čelnik sindikata Preporod Željko Stipić dao ostavku, što je moralni čin jer je pozvao osam tisuća ljudi u štrajk bez očekivanih rezultata, Ribić je podnio ostavku koju će razmatrati Veliko vijeće Sindikata, kojim predsjeda upravo on, i to već sedmi mandat zaredom. Stipić je aktivni sindikalac, ali prije svega profesor hrvatskog jezika i književnosti koji već 30 godina radi u vrbovečkoj gimnaziji i dijeli sudbinu kolega kojima je ovaj štrajk bio pokušaj podizanja nevelikih prihoda pa njegovu strastvenu borbu za povećanje prava možemo kvalificirati kao iskrenu, dok potezi nekih sindikalnih čelnika više djeluju kao dokazivanje moći svima koji dođu u Banske dvore. Podsjetimo, sindikati su spriječili tzv. outsourcing, zaustavili monetizaciju Hrvatskih autocesta i privatizaciju Imunološkog zavoda, a zaustavljanjem restrukturiranja i otkaza nerijetko su sačuvali radna mjesta u tvrtkama koje su završile u stečaju.
Time su zakočili put Hrvatske prema tržišnoj ekonomiji u kojoj državni sektor i državne tvrtke neće držati 70 posto BDP-a uz nisku profitabilnost nauštrb privatnog sektora kojem je profitabilnost na razini od 80 posto. Dio čelnika sindikata poput Mladena Novosela iz SSSH-a ili pak Krešimira Severa iz Nezavisnih sindikata Hrvatske čije članstvo čine zaposlenici u tim tvrtkama pomalo mijenja retoriku pa i pokušava ići ruku pod ruku s poslodavcima i umjesto kočenja privatizacija i promjena Zakona o radu traže rješavanje neisplate plaća, nadzor provedbe kolektivnih ugovora te razvijanje radničkog dioničarstva. To je put kojim idu i europski sindikati, koji nisu gurali zemlje u recesiju niti odluke koje će bildati javni dug, već su svojim vladama pomogli da iz krize izađu jači.
>> Stipić podnio ostavku: Sindikalni čelnici moraju odgovarati za poteze koje vuku
U ovoj državi se priča o svemu, samo ne o onome kakoće sirotinja sutra skupiti 150kn da pošalje dijete na izlet preko škole, a da se ne osramoti pred drugom djecom, a ako ih ima troje...........