Luka Sorkočević, prvi hrvatski skladatelj simfonija i diplomat Dubrovačke Republike, ni 280 godina nakon rođenja nema sreće s diplomacijom. Dubrovnik se Luke Sorkočevića htio prisjetiti 14. srpnja koncertom Zagrebačkih solista u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara. Koncert sa svih osam Sorkočevićevih simfonija trebao je biti održan na najuglednijem dubrovačkom koncertnom prostoru, u atriju Kneževa dvora, koji još nekako izmiče restoranskim i diskozvukovima koji dominiraju gradom pod zaštitom UNESCO-a. Vonj zagorjelih rižota i preprženih papalina s Peškarije druga je priča.
Osim koncerta, istog tog 14. srpnja Dubrovački muzeji namjeravali su baš u Kneževu dvoru otvoriti svoju ovogodišnju središnju izložbu posvećenu Luki Sorkočeviću (i njegovu sinu, također skladatelju i diplomatu Antunu Sorkočeviću). Tako bi sredina srpnja u Dubrovniku s pravom bila obilježena Sorkočevićima. A onda se u planove kulturnjaka po tko zna koji put uplela politika. Pa je koncert Zagrebačkih solista premješten iz Kneževa dvora u renesansni ljetnikovac Skočibuha, u kojem će ove godine biti premijerno izvedena i Shakespeareova drama „Romeo i Julija“. A odgođeno je i otvaranje središnje izložbe Dubrovačkih muzeja jer će puna dva dana Knežev dvor usred turističke i festivalske sezone u Dubrovniku biti zatvoren za javnost budući da će se u njemu sa šefovima država iz regije sastati njemačka kancelarka Angela Merkel. Nastavak je to susreta šefova država iz regije koji su se prvo susreli u Zagrebu na sam dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a onda taj susret ponovili na Brdu kod Kranja.
Naravno, Slovencima nije palo napamet da susret organiziraju na Planici u vrijeme kada se tamo održavaju skijaški skokovi. Pa zašto su onda Hrvati sastanak na vrhu Brijuni – Brdo organizirali u Dubrovniku baš sredinom srpnja, tek koji dan nakon otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara kada je Dubrovnik ionako prepun turista, VIP gostiju, štićenih osoba, brzopoteznih kruzerskih posjetitelja, ali i turista koje u grad dovode crnogorske turističke agencije i crnogorski autobusi?
Dubrovniku danas više nije potreban politički publicitet. Zato bi bilo bolje strane goste i njemačku kancelarku koja će, čini se, konačno dobiti titulu počasnog doktora Zagrebačkog sveučilišta, u srpnju odvesti negdje na kontinent, gdje nema prevelikih gužvi. U gradove kojima treba međunarodni, pa i politički publicitet. Ako ne u grad Vukovar, onda u Ilok, grad spomenik i grad koji također ima povijesno sjećanje, grad kojem ne nedostaju povijesni spomenici, grad u čijoj je blizini Vučedol, grad koji s pomoću Dunava ima i veliko simboličko značenje kao današnja izbočena granica Europske unije prema njenim novim, potencijalnim članicama s jugoistoka Europe. Šefovi država iz regije vjerojatno bi bili počašćeni pozivom u Ilok. A i kancelarka Merkel mogla bi saznati ponešto o turbulentnoj hrvatskoj povijesti, ali i sadašnjosti. Jer, Hrvatska je i danas nekakvo predziđe, kao što je to bila i stoljećima ranije, uvijek na vlastitu štetu. Stoga ako posjet kancelarke Merkel Dubrovniku neće rezultirati njemačkom direktnom podrškom za gradnju pelješkog mosta, onda kancelarku Merkel u Dubrovnik doista nije trebalo dovoditi. Bilo je svrsishodnije počastiti je iločkim tramincem i upoznati je s planovima gradnje kanala Dunav – Sava. Jer posjeti samo zbog protokola, a bez sadržaja, Hrvatskoj više ne trebaju.
Pa naravno da neće rezultirati podrškom kada tema uopće neće niti biti gospodarstvo i infrastruktura, već Regija. Ova država se više bavi Regijom i pomaganjem susjedima, nego svojim građanima koje god oni narodnosti bili.