Tužan je dan kad je neki pojedinac prisiljen birati najmanje zlo od svih koja mu se nude. Kad je s takvim izborom suočena cijela jedna nacija, onda se to s punim pravom može okarakterizirati kao tragedija. Utoliko, priča o hrvatskim autocestama upravo je takva priča, a izbor s kojim će svaki punoljetni građanin ove zemlje uskoro možda biti suočen na referendumu o monetizaciji autocesta, bit će u biti izbor najmanje lošeg scenarija među mnogobrojnima lošima koji su mogući.
Pojednostavljeno rečeno, kakav god bio ishod referenduma, nitko u ovoj državi zbog toga neće imati razloga za veselje. Hrvatski građani će ili na dulji rok ostati bez prava upravljanja nacionalnom mrežom autocesta te svih koristi koje ta prava nose ili biti suočeni s negativnim posljedicama otplate golemih dugova tih autocesta. Ako se zna da je prije desetak godina gradnja tih istih autocesta bila glavni nacionalni razvojni projekt, onda je jasno da je svaka od tih opcija kolosalan poraz nacionalne politike.
Ipak, odabir između dva zla ipak je izbor, a suočen s referendumom potpisnik ovih redova opredijelit će se za monetizaciju autocesta. Zašto? Bez ikakve namjere da utječem na bilo čije mišljenje ili propagiram bilo koji stav pokušat ću ukratko objasniti argumentaciju koja stoji iza ove odluke.
>> Evo zašto koncesionar ipak može zaraditi na autocestama 101, a ne 20 milijardi kuna
>> 'Blokada monetizacije korak je do bankrota'
JA sam (međuostalim građanima RH) platio i plaćam te autoceste. I nakon što ih neki koncesionar uzme, JA ću (međuostalim građanima RH) morati nastaviti plaćati rate tih kredita podignutih za izgradnju tih autocesata. Zašto da JA (međuostalim građanima RH) moram nastavljati plaćati taj kredit, a netko drugi da zarađuje na njima (a trebala bi zarađivati država)? Odnosno, ako već država dobiva novac od tog koncesionara, onda bih i ja trebao dobiti svoj udio obzirom sam učestvovao u isplati kredita podignutog za izgradnju te autoceste. E pa kako ja nerealno očekivati da ću i ja (i bilo koji drugi "običan" građanin RH) IŠTA dobiti od te koncesije (financijski), definitivno sam PROTIV ikakvog davanja autoceste u koncesiju nekoj privatnoj tvrtki (bila ona d.d. ili d.o.o. ili obrt, nije bitno). Ako na toj autocesti može netko drugi zarađivati (odnosno jasna je isplativost), onda bi to isto trebala napraviti i država. Ako država nema snage, volje ili znanja kako to napraviti, MORA dati ostavku, a ne dati MOJU autocestu nekome u najam. NE DAM!