Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 97
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Životna priča Helmuta Schmidta

Prijatelju d'Estaingu je 1980. otkrio da mu je otac Židov, a francuski je predsjednik napisao: Bio sam zapanjen

Former German Chancellor Helmut Schmidt smokes during a ceremony marking the 50th anniversary of the Bergedorfer Forum of the Koerber Foundation in Berlin, in this September 9, 2011 file photo. Schmidt, who led the country for eight years at the height of
Foto: Reuters/PIXSELL
1/7
20.11.2015.
u 14:14

Nijemci se oprostili od omiljenog kancelara koji se proslavio 1962. godine kad je u vrijeme poplave u svom Hamburgu digao vojsku i vojne helikoptere iako za to nije imao ovlasti

Henryju Kissingeru nije se ostvarila želja da ne živi dulje od svog njemačkog prijatelja. Ostao je tako u svijetu u kojem više nema Helmuta Schmidta koji je umro šest tjedana prije nego što bi napunio 97 godina. Schmidt je zapravo i bio neka vrsta njemačkog Kissingera, 'mastermind' čija se riječ slušala, knjige bile bestseleri, pa je njegov utjecaj i u dubokoj starosti bio velik. Za mnoge je izvan Njemačke iznenađenje to što je Schmidt, kad se pita Nijemce, prvi na ljestvici najboljih njemačkih kancelara, ispred Helmuta Kohla koji je zemlju ujedinio ili Willyja Brandta s njegovom povijesnom gestom isprike za zločine nacista u Varšavi i izgradnjom države blagostanja za sve.

No, zapravo Schmidt je zauzeo položaj omiljenog oca tek nakon završetka kancelarskog perioda koji je trajao od 1974. do 1982. Popularnost ima zahvaliti i tome što je o svemu govorio otvoreno, bez dlake na jeziku, a nakon pada njujorških Blizanaca omiljenost mu još raste, jer trebalo je tada suverenih analiza. Mnogi tvrde da stavove nije mijenjao i da se pokazalo da je u pravu. Svoje je drugove ljevičare, primjerice, uvjerio da se izdašna socijalna država, koju je i sam ojačao svojim propisima u korist radničkih prava i pomoći nezaposlenima, invalidima, rodiljskim naknadama, ne može održati bez slobodnog tržišta i kapitalističke proizvodnje. Njemačka je tako danas najpoželjnija zemlja na svijetu, ako je pitati milijune izbjeglica. Nije popuštao ni kad su Rusi pritiskali u želji da Njemačku izvuku iz NATO-a dok su sami intervencijom u Afganistanu započeli krvavi pir koji do danas nije završio.

Nakon duge političke karijere Schmidt je na čelo njemačke vlade došao iznenada, kad je izbio skandal u uredu kancelara Willyja Brandta zbog kojeg se karizmatični lider socijaldemokrata morao povući. U Brandtovu uredu, otkrilo se, radio je ruski špijun Günter Guillaume, kao njegov bliski suradnik. Prvi njemački socijaldemokratski kancelar nakon 2. svjetskog rata morao se povući, a na njegovo mjesto 16. svibnja 1974. godine došao je tada 56-godišnji Schmidt i snašao se, komentiralo se, kao da je rođen u kancelarskom uredu. No, ipak nije preuzeo stranku, na čelu joj je ostao Brandt. Zanimljivo je da je jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito upravo u to vrijeme dogovarao posjet Brandtu, pa kad se Brandt povukao, nastala je uzbuna u Beogradu, razmišljalo se čak i da se od posjeta odustane. No Tito je ipak otišao u Njemačku u srpnju te godine, a s njim u vlaku bili su i novinari 'Spiegela', kojima je Tito govorio o povjerenju koje ima u Brandta.

Oštro na Sovjete

– Brandt je na mene ostavio vrlo jak utisak u Jugoslaviji – rekao je. Brandt je u Jugoslaviju došao kao prvi njemački kancelar nakon rata u travnju 1973., Tito ga je ugostio i na Brijunima. Komentirali su se opipljivi rezultati tog susreta, a sad su i arhivskim dokumentima potvrđene spekulacije da je dogovorena razmjena u kojoj Njemačka daje milijardu maraka kredita kao ratnu odštetu, kredit u zamjenu za skidanje hipoteke njemačke prošlosti. Brandt nije time samo zatvorio teško pitanje njemačke odgovornosti nego je i dobio saveznika u svojoj znamenitoj istočnoj politici, Ostpolitik, koju je osmislio i provodio i koja je vodila obnovi i otopljavanju odnosa između demokratskog zapada i komunističkog istoka i na kraju bila i kamen temeljac za ujedinjenje Njemačke dvadesetak godina kasnije. Schmidt je nastavio tu politiku, ali prema Sovjetskom Savezu je igrao oštro, pa ni pod pritiskom nije odustajao od odluke da se na njemačkom tlu postave nuklearne rakete Pershing, kao odgovor na ruske rakete koje su u dometu imale europske ciljeve.

Stajalo ga je to na kraju karijere, jer je u Njemačkoj stasao mirovni pokret i protiv njega je prosvjedovalo nekoliko stotina tisuća ljudi, a u stranci je ostao usamljen. Pa ga se zapravo njegova vlastita stranka odrekla i prepustila liberalima Hansa Dietricha Genschera da mu otkažu povjerenje. Schmidt je tako prvi njemački kancelar koji je smijenjen u Bundestagu, koalicijski partneri su mu okrenuli leđa, iako ne baš svi zastupnici FDP-a. Otvorilo je to put budućem dugogodišnjem njemačkom lideru Helmutu Kohlu.

Schmidt, koji je položaj izgubio i zbog ekonomskih poteškoća, ostaje u parlamentu do 1986., i tako završava politička karijera nesuđenog arhitekta.

Mladi je Helmut, naime, htio upisati arhitekturu 1937., ali je dobio poziv u vojsku i do 1945. služio u Wehrmachtu, između ostaloga i na istočnoj fronti, zaradivši Željezni križ 2. klase. Bio je i član Hitlerjugenda, a o tom razdoblju napisao je knjigu 'Djetinjstvo i mladost pod Hitlerom', u kojoj ističe da ni on kao ni drugi nisu znali da se događa holokaust. Knjigu je napisao sa suprugom Hannelore Glaser, nadimkom Loki, koju je poznavao od djetinjstva, a vjenčali su se usred rata, 1942. godine. U braku su ostali 68 godina, sve do njezine smrti 2010. godine.

Dvije godine nakon što je ostao udovac, u svojoj 94. godini objavio je da ima novu životnu partnericu, 15 godina mlađu Ruth Loah, koja je paru bila prijateljica desetljećima. Tek 1988. otkriveno je i da je Schmidtov otac u stvari bio Židov koji je pod nacistima živio u strahu. Otkrio je to u svojoj knjizi još jedan poznati Schmidtov prijatelj, francuski predsjednik Valery Giscard d'Estaing, s kojim je Schmidt kovao francusko-njemačko savezništvo na kojem se i danas temelji Europska unija. Schmidt je tajnu otkrio francuskom predsjedniku kad je 1980. došao u posjet Njemačkoj.

– Bit ćeš jedini osim moje žene i najbližih suradnika... Moj otac je Židov – rekao mu je dok su se vozili u Bonn. 'Bio sam zapanjen. Helmut, kancelar Zapadne Njemačke koja još ispašta ratne zločine i Holokaust, najpoznatiji njemački političar, bio je Židov. Trideset godina nakon holokausta Njemačku je vodio Židov', napisao je d'Estaing.

Zaista, da je dobio djedovo prezime, kancelar bi se prezivao Gumpel. Schmidtova baka bila je kršćanka, konobarica, a biološki djed Ludwig Gumpel, bogati Židov, bankar. Schmidtov otac kao dijete je usvojen i o tome se šutjelo desetljećima, uspio je to sakriti i od nacista. Zanimljivo je da ni Willy Brandt nije rođen pod tim imenom, rođen je kao Herbert Ernst Karl Frahm, a novo ime je nastalo kao krinka jer je Brandt godine nacizma proveo u Norveškoj. Dvojica ljevičara iza kojih je tako bio sasvim različit ratni put bili su drugovi, ali i takmaci. Odnos je bio, rekao je Schmidt 1996., kompliciran.

Kad je Brandt u srpnju 1972. Schmidta pozvao da umjesto dotadašnjeg ministarstva obrane preuzme dva portfelja, financija i ekonomije, Schmidt je kancelaru otvoreno rekao da ne želi biti suodgovoran za pravac u kojem kancelar vodi stranku i to je ohladilo odnos.

Sklon Palestincima

Izazvao je aferu i s Izraelcima, jer je nakon posjeta Saudijskoj Arabiji 1981. godine izjavio da Nijemci imaju moralnu obvezu prema Palestincima. Izraelski premijer Menahem Begin žestoko ga je napao tvrdeći da ne poštuje ubijene Židove, ne znajući da je i Schmidt židovske krvi. I ta epizoda pokazuje koliko se Schmidt nije libio govoriti što misli, često osjećajući intelektualnu superiornost, a vrijeme mu je redovito dalo za pravo. Tako se pokazalo da je bio u pravu i kad nije htio odustati od nuklearnih raketa u Njemačkoj, jer samo su rakete prisilile Sovjetski Savez da nastavi proces popuštanja, detanta i razoružavanja. To mu je na kraju priznao i posljednji sovjetski lider Mihail Gorbačov.

Schmidt je nakon političke karijere nastavio pisati, bio suizdavač 'Zeita', no bio je ne samo čovjek riječi nego i akcije, ostavljajući trag kao krizni menadžer u vrlo opasnim situacijama, za što je zaradio nadimak 'Macher'. Proslavio se naime već 1962. kad je bio u gradskoj upravi rodnog Hamburga u vrijeme poplave koja je odnijela 300 ljudi, nije oklijevao pozvati vojsku i vojne helikoptere iako za to nije imao ovlasti. Odigrao je kao pravi maher i u obračunu s ljevičarskim teroristima Crvenih brigada koji su oteli avion, naredio je akciju specijalaca, putnici nisu stradali, a Crvenim brigadama tu je negdje odsviran kraj. A kraj Schmidtova života obilježen je naslovnicama njemačkih novina: 'Sad Bogu razjašnjava svijet', 'Puši u miru, kancelaru', 'Rastanak od čovjeka stoljeća'.

>>Helmut Schmidt, kancelar koji je svoju veličinu i dušu hranio Bachom i Mozartom

>>Umro bivši njemački kancelar Helmut Schmidt

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije