Čuveni je zaključak još čuvenijeg britanskog premijera Winstona Churchilla da je “petominutni razgovor s prosječnim biračem najbolji argument protiv demokracije”. Poprilično slično tome, najbolje objašnjenje kronične gospodarske i društvene krize, koja u Hrvatskoj po optimistima traje već šest godina, a po pesimistima i dulje od trideset, mogao je dobiti svatko tko je utrošio pet minuta da prouči komentare čitatelja na intervju s francuskim ekonomistom Thomasom Pikettyjem koji je Večernji list objavio prošlog tjedna.
Piketty, trenutačno jedan od najutjecajnijih svjetskih ekonomista “lijeve” provenijencije, u Zagreb je doputovao u sklopu Tjedna francuske kulture, održao predavanje u ispunjenom HNK, susreo se s hrvatskim premijerom, a u razgovoru s niže potpisanim novinarom Večernjaka sugerirao određene promjene hrvatskog poreznog sustava. Pojednostavljeno rečeno, Piketty je primijetio kako je poprilično čudno da Hrvatska ne oporezuje nasljedstva u prvom nasljednom redu, bez obzira na to koliko bogata bila, dok s druge strane, dohotke oporezuje sa 25 posto, a iznad 13-ak tisuća kuna neto i s velikih 40 posto. Što to u praksi znači? Pa, primjerice, to da prosječan radnik koji živi isključivo od svog rada državi – samo zbog toga što radi – daje barem 25 posto svojih bruto primanja, a neki bogati nasljednik bez ikakvog produktivnog doprinosa živi od naslijeđene rente a da nije platio ni kunu poreza na taj prihod. Sasvim je logično zapitati se bi li takav porezni sustav mogao biti pravedniji, odnosno bi li se mogao promijeniti na način da se smanji porez koji plaćaju oni koji žive od rada, a taj prihod kompenzira nekom formom oporezivanja naslijeđenog kapitala, naročito onog krupnog. Upravo to je i predložio Piketty, a vjerojatno svjestan svog imidža ljevičara, iznio je pritom i primjere niza razvijenih zapadnih kapitalističkih država koje sličan porez imaju pokazavši tako da se ne radi o nekakvom socijalističkom izumu. Doduše, u državi gdje je na vlasti nominalno socijaldemokratska opcija, gdje je oko 300 tisuća nezaposlenih, 350 tisuća blokiranih, tisuće deložiranih, a nacionalni moralni autoritet, zagrebački kardinal – s oltara proziva domaće bankare zbog lihvarstva, logično je očekivati da Pikettyjeve ideje rebalansiranja poreznog opterećenja s niže i srednje klase prema bogatijima padnu na plodno tlo. Ne i u Hrvatskoj.
Na portalu Večernjeg lista, koji prema istraživanjima ponajviše čitaju upravo oni čije bi poreze nauštrb bogatijih Francuz želio smanjiti, prvi i najpopularniji komentar među 70-ak ispod objavljenog intervjua Pikettyja proglašava “francuskom debilčinom”, poručuje mu kako je “ovo Hrvatska” i savjetuje da “mami svojoj nabije porez”. No to je tek vrh ledene sante ljutitih reakcija u kojima se francuskog ekonomista proglašava “nabiguzicom”, “komunjarom”, “marginalcem”, nagađa kako je u službi Vlade kako bi im dao opravdanje za uvođenje još jednog poreza ili prigovara zašto ne predlaže da se oporezuje Todorića – baš onog za kojeg bi se prema Pikettyjevim idejama trebalo jače oporezovati. Veći dio tih komentara mogao bi se možda mogao svesti pod već poznatu naviku Hrvata da gorljivo iznose vrijednosne stavove o stvarima u koje se vrlo malo razumiju, pa i o intervjuima koje nisu pročitali, no svi oni u suštini imaju isti lajtmotiv, a to je kombinacija ksenofobne paranoje i nacionalističke mitologije. Taj koktel najizravnije je sumirao jedan čitatelj optuživši Pikettyja da je “na platnom spisku vlasnika hiperkapitala” te da svojim prijedlozima želi Hrvate pretvoriti u prosječne stanovnike Zapada “koji ne posjeduju ništa, sve im je oporezovano i žive u modernom feudalizmu”.
Uistinu, zašto bi ijedan građanin Hrvatske htio ovdašnju divnu svakidašnjicu zamijeniti hororima neimaštine i neofeudalizma u kakvom žive žitelji Francuske, Njemačke ili Velike Britanije? Zašto bismo svoje društvo socijalne pravednosti, moralnosti i vladavine prava zagadili njihovim dekadentnim idejama? Što oni nama uopće imaju za reći? I tko je uopće taj Piketty?
>> Vlada će dići neki od poreza koji se lako ubire
>> Piketty: Ako Hrvatska ima porez na nasljedstvo od nula posto, mislim da imate problem
kad sam bio na faksu jedan profesor na faksu je ustvrdio. Kuna treba devalvirati. Stanovnistvo ima 150 mlrd hrk stednje i 140 mlrd obveza,mahom u eurima. Devalvacijom kune stanovnistvo ce biti neto vjerovnik. ' zvuci smisleno na prvu,jelda. Ali ako se uzme u obzir da je strukturu depozita gdje je 50 m eur ivice todorica ili like rajica u banci ekvivalent 500 stambenih kredita postavlja se smisleno pitanje jel taj profesor lud. Tako i ovo. Da bismo 'ulovili' jednog bogatasa na porezu na nasljedstvo nastradat ce doslovno 50 ljudi koji nakon smrti clana obitelji dijele neku mala imovinu. Samo pp sebi se to da prozvakati,ali ako bi taj porez isao u komvinaciji s porezom na nekretnine prosjecno bi u zivotu platili istu nekretninu 3x- jednom stvarnu cijenu,drugi put banci kroz kamate,treci put drzavi kroz poreze. Banku mogu prezivjeti,to je moj izbor ali da me drzava prisili da joj dam toliko love koju ce ona baciti u bunar.....