Svaka roba ima svog kupca pa i nenaplaćena potraživanja s kojima je lani protrgovano u vrijednosti od 19,2 milijarde kuna! Prema podacima Hanfe, u bankarskom sektoru postoje četiri društva, od kojih je najveće Erste Factoring, a u nebankarskom sektoru ima 13 društava, od kojih je najveće Adriatic Zagreb Factoring, koja se bave otkupom nenaplaćenih potraživanja. Svi su oni godinama dobro živjeli od otkupa Agrokorovih dugova, no i ta se branša sad našla u nevolji jer nemaju od koga naplatiti kupljene mjenice pa ih prebacuju na Agrokorove dobavljače kao solidarne dužnike.
Tko je kome ustupao mjenice i stoji li iza njih isporučena roba ili se radilo o prikrivenom kreditiranju Agrokora raspetljavaju DORH i ostale inspekcije. Unutar 19,2 milijarde obrnutih kuna – većina ili 15,4 milijarde kuna odnosilo se na kolanje mjenica, a 3,7 milijarde na čisti faktoring. Financiranje se provodi tako da se prodavatelju fakture avansno isplati 70 do 90 posto vrijednosti fakture, umanjene za faktoring naknadu. Preostalih 10 do 30 posto vrijednosti doznačuje se nakon što dužnik plati svoje obaveze. Hanfa je zadužena za kontrolu poslovanja faktoring društava, no njima je tek nedavno taj vrući kolač spušten u krilo pa će se nadležne državne institucije prilično namučiti dok ne polove konce tko je kome i što plaćao. Odjeli za faktoring postoje i u bankama, pa bi i HNB morao imati uvida što se odvija u tom segmentu.
Faktoring industrija je najbrže rastuća industrija u srednjoj i istočnoj Europi, a vrijednost kapitala koji prođe kroz njihove ruke doseže desetak posto BDP-a. Hrvatska se faktoring društva žale da im je zakon donesen 2014. godine, u vrijeme Milanovićeve Vlade, nametnuo prevelika ograničenja i kontrole pa je njegova primjena odgađana dva puta, sve do početka ove godine. Faktoring društva su lani ostvarila 169 milijuna kuna dobiti.
>>Poduzetnik Cvetojević objasnio u kakvoj se situaciji nalaze dobavljači Agrokora
Naše pravosuđe nema osmišljenu strategiju koju bi na adekvatan način kvalitetno prezentiralo svoje osmišljene zakone i kako bi u sinergiji s politikom i na zahtjev Sabora osmislilo i implementiralo predložene zakone .Danas imamo šumu zakona od kojih se ne vidii drvo. Krije li se iza takvog zakona politika ili je to ostatak nekadašnjih navika teško je reći no ima naznaka da je to strategija političara koji tako dobivaju na važnosti kako bi se što duže zadržali u žiži javnosti kao spasitelji naroda , države ili poretka. Hrvatska je imala priliku odmah nakon osamostaljenja donijeti svoje zakone ali je to namjerno propustila ,a sve je to bilo samo maska za prikrivanja kriminala i to onog političkog .