Mnogi odlaze iz sela i ostavljaju poljoprivredu zbog loših uvjeta na tržištu, politike koja nema sluha za seljake i nekvalitetne hrane koja se uvozi, rušeći domaću proizvodnju. No oni ne. Sanja Mrzljak Jovanić te Ivan i Josip Kaladić mladi su nositelji obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iz Slatine i Gradine koji uzgajaju repu, ječam, duhan, kukuruz i bore se za selo koje odumire. Jer, odrasli su uz zvuk motike i miris prve zaorane brazde, zelenilo pšenice kad se snijeg povuče. I to su razlozi zbog kojih pristaju biti sluge zemlji na kojoj se radi od jutra do mraka i na kojoj petominutna tuča uništi stotine radnih sati provedenih pod vedrim nebom.
– Nisam imala ni pet godina kada su me moji budili da s njima idem u duhan. Bilo bi četiri sata ujutro, još se ne bi oglasio ni susjedov pijetao, a mi smo već bili na polju – sjeća se Sanja Mrzljak Jovanić(30) iz Slatine djetinjstva zbog kojeg danas uzgaja duhan na šest hektara za Hrvatske duhane. Diplomirana je profesorica hrvatskog jezika i književnosti te jednako uspješno tumači Matoševe i Tadijanovićeve stihove svojim srednjoškolcima u Slatini kao što bdije nad klicama duhana u plasteniku i gleda kako list koji je rukom pobrala i limunskom kiselinom očistila ljepljive prste, žuti u sušari, prije otkupa.
Nagrađeni kooperant
– Duhan je mene i moje sestre školovao, to nam je iskustvo pomoglo da postanemo odgovorne za sebe. Ujutro bih biciklom otišla u školu, zatim se odvezla osam kilometara do Josipova, gdje su moji sadili duhan, radila ondje do večeri, ponovno sjela na bicikl u Slatinu, pa na trening rukometa i prije spavanja pisala zadaću. I tako dan za danom, godina za godinom – sjeća se Sanja koja će ove godine prvi put propustiti branje duhana zbog višeg cilja.
Naime, traktor i prikolicu za dva mjeseca zamijenit će kolicima i pelenama jer ona i suprug koji drži jedan kafić u Slatini očekuju prinovu. No već ujesen planira sadnju plantaže lješnjaka u nedalekom Ivanbrijegu, a u budućnosti želi saditi i industrijsku konoplju, razmišlja o pčelarstvu i dodatnom školovanju, doktoratu u Osijeku.
Mladi gazda Ivan Kaladić (27) iz Gradine, nagrađivani županijski orač, ove je godine posijao šećernu repu na 20 hektara zemlje. Kultura je to koja je njegovoj obitelji tradicija, a on se kao mladi proizvođač njome dokazao. U veljači je dobio nagradu kao najuspješniji kooperant virovitičke Tvornice šećera Viro za 2013., u kategoriji do 10 hektara. Ivan je vlastito gospodarstvo otvorio sa 19 godina, a uz šećernu repu, koja mu je glavna kultura, sije i pšenicu, uljanu repicu i suncokret te kukuruz.
Šećerna repa se isplati
– Sa šećernom repom znate cijenu unaprijed, možete kalkulirati isplati vam li se ili ne ići u posao. Tvrdim da se unatoč smanjenoj cijeni šećera još uvijek na njoj može zaraditi – objašnjava Ivan, koji u sezoni radi, procjenjuje, trinaest sati dnevno.
Prve je korake sa starijim bratom Josipom napravio na oranici, a traktor je, kaže, znao voziti još prije polaska u školu. Poljoprivreda je danas spoj iskustva i moderne tehnologije, kaže njegov brat Josip (30), školovani automehaničar koji je OPG pokrenuo prije četiri godine i danas proizvodi ječam na 20 hektara državne zemlje. Braća se koriste internetom za informacije o zaštitnim sredstvima ili naručuju dijelove za strojeve iz inozemstva.
– Da se uvjeti samo malo promijene, da postoji neka konkretna vizija sela i poljoprivrede, svima bi nam bilo lakše, seljak se ne bi borio za preživljavanje, što danas mnogi rade – smatra Josip.
>> Traže se sezonci! Na rezidbi se može zaraditi i 22.500 kuna
Na selu je ljepo, dok te zub ne zaboli.....