Sve oči na tržištu nafte uprte su u Beč na sastanak OPEC-ovih zemalja na kojem bi se trebalo odlučiti o smanjenju ili barem zamrzavanju proizvodnje nafte na tržištu – očajničkom pokušaju da se zaustavi pad cijena nafte.
Prijedlog da svaka zemlja smanji proizvodnju za četiri do pet posto odbačen je čim su Iran i Irak odbili takvu mogućnost, a dogovoru je nesklona i Moskva.
Posljednji put 2008.
Svjetske su burze uoči sastanka na vrhu podigle procjene vrijednosti svih naftnih tvrtki za 490 milijardi dolara očekujući dogovor koji bi mogao upropastiti jedan čovjek – ministar energetike u Saudijskoj Arabiji, Khalid al-Falih. Najveći proizvođač nafte u OPEC-u nije siguran u to da uopće treba ići u smanjenje proizvodnje, a vjeruje i da će se cijene nafte oporaviti i bez dogovora na temelju povećane potražnje za naftom u svijetu. U pozadini njegova navodna predomišljanja nezadovoljstvo je pozicijom Saudijske Arabije u pregovorima s obzirom na to da Iran i Irak ne slijede istu politiku kao i Saudijska Arabija. Međutim, jedino je Arabija priznala da razmišlja o slomu pregovora pa su ministri zemalja bogatih naftom pojurili u Moskvu nastojeći spasiti dogovor.
Službeni Kremlj nije sklon smanjenju proizvodnje, ali je otvoren za eventualno zamrzavanje razine proizvodnje. OPEC je posljednji put smanjio proizvodnju nafte 2008. godine nakon što je bankrot Lehman Brothersa srušio cijenu nafte na manje od 40 dolara po barelu, ali tada je OPEC uspio potjerati cijenu iznad 60 dolara po barelu nakon samo šest mjeseci. Danas je na tržištu mnogo različitih vrsta nafte, SAD je ojačao svoju proizvodnju i poziciju kroz razvoj frackinga, odnosno alternativnog načina proizvodnje nafte, a i Iran se vratio na tržište. Zato su analitičari podijeljeni pa jedni vjeruju da bez redukcije nafte neće biti oporavka u cijeni, dok drugi vjeruju da se cijena nafte ne može znatnije oporaviti ni uz dogovor velikih sila.
I sada zarađuju
Naftom se tijekom dana trgovalo uz cijenu od 47,7 dolara za barel, čime je zabilježen blagi porast vrijednosti, ali pravog efekta nema jer cijena ne prelazi psihološku granicu od 50 dolara punih mjesec dana.
Iako zemljama koje žive od nafte nedostaju petrodolari, važno je napomenuti da arapske zemlje i na ovoj cijeni zarađuju s obzirom na to da je trošak eksploatacije kod njih manji od 10 dolara po barelu. S druge strane pritisak im stvara činjenica da su njihovi građani navikli na veliku proračunsku potrošnju, što podiže zahtjeve za maržama pa je zato Saudijcima nužno dignuti cijenu iznad 100 dolara što prije.
>>Cijene nafte prošloga tjedna nakon dva tjedna pada porasle oko 5 posto
>>OPEC odlučio smanjiti proizvodnju, cijena sirove nafte na newyorškoj burzi odmah porasla
I u hrvatskoj bi cijene i turizmu trebale bit veće 300%,pa bi lakše održavali proračun i živjeli bolje,mada naš narod nije naučen na to,kao ovi što teeško rade u S. Arabiji!