U našoj inicijativi Kako smanjiti nezaposlenost, stiglo nam je mnogo konkretnih prijedloga čitatelja, no velik broj je i onih koji pesimistično prognoziraju da se ovoj krizi ne nazire kraj, budući da ni početak ove godine ne daje naznake da će se problem visoke nezaposlenosti tako brzo riješiti.
Što treba poduzeti kako bi se pokrenuo val zapošljavanja i što je zapravo najveći uzrok ovoj dugotrajnoj krizi upitali smo dr. sc. Ivu Tomić sa Ekonomskog instituta u Zagrebu. O tome koji su trendovi na burzi rada i koji su poslovi traženi objasnili su iz MojPosao.
Mnogi naši čitatelji smatraju da u Hrvatskoj nema budućnosti i razmišljaju kako što prije otići iz Hrvatske, kako to komentirate?
Odluku o odlasku iz Hrvatske 'u potrazi za boljim životom' negdje drugdje ljudi donose temeljem različitih kriterija. Dobar dio razloga krije se upravo u tome "da ni početak ove godine ne daje naznake da će se ubrzo riješiti velik broj nezaposlenih". S obzirom da ova situacija traje već šestu godinu, onda je jasno da ljudi svoju sreću žele pronaći negdje drugo. Ipak, treba reći da ni vani 'ne teče med i mlijeko' i svi oni koji se odluče na odlazak, moraju biti spremni na velike prilagodbe i određene žrtve.
Što bi ljudi trebali poduzeti ako se dugoročno ne mogu zaposliti? Je li rješenje prihvatiti što se nudi, težiti prekvalifikaciji ili pak budućnost tražiti izvan Hrvatske?
Dugoročna nezaposlenost u Hrvatskoj je veliki problem, koji nije prisutan samo u vrijeme krize. Osim ekonomskih, ona sa sobom nosi i nepoželjne društvene posljedice, ali i psihološke posljedice vezane uz samog pojedinca.Prije svega, država, putem HZZ-a i drugih nadležnih institucija, treba posebnu pažnju posvetiti ovakvim slučajevima. Ono što bi bilo najbolje je na vrijeme prepoznati za koje je skupine ili pojedince vjerojatnije da će završiti u skupini dugotrajno nezaposlenih, te djelovati preventivno kako bi ih što manje i završilo u ovoj skupini.
Što mogu napraviti sami pojedinci?
Za početak, bitno je ne izbivati predugo s tržišta rada jer to onda umanjuje šanse za zapošljavanje. Ipak, rješenje ne može biti niti 'prihvatiti sve što se nudi', jer onda osoba može završiti na poslovima koji su daleko ispod njegovih/njezinih kvalifikacija i sposobnosti što dugoročno također umanjuje šanse za adekvatnim zapošljavanjem. Jedna od mogućnosti je svakako i prekvalifikacija, ali uz nezaposlenost teško da si osoba sama može pokriti troškove prekvalificiranja. Tu bi država, ali i sami poslodavci, definitivno trebali više sudjelovati. Što se tiče odlaska u inozemstvo, on je svakako opcija za neke ali sigurno ne za sve. Vani se također traže samo određena zanimanja, potrebno je poznavati jezik, ali i biti fleksibilan prema zahtjevima nekog drugačijeg tržišta rada.
Kako spriječiti da mladi ne odlaze van zemlje u potragu za bolju budućnost, ili mislite da to i nije loše rješenje?
Gledano iz pozicije pojedinca – to ne mora biti loše rješenje. Dapače. Svatko bi trebao moći za sebe izabrati najbolju moguću opciju. Ponekad to podrazumijeva privremeni ili trajni odlazak na rad u inozemstvo. Međutim, vrlo često, posebice u posljednje vrijeme, ljudi to ne rade zbog nekih 'ostvarenja snova' nego zbog čiste nužde i nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih životnih potreba u Hrvatskoj. Gledano iz pozicije društva, odnosno države, odlazak mladih u inozemstvo definitivno nije dobro rješenje. U nekom (jako) kratkom roku, iseljavanje mladih bi čak moglo smanjiti pritisak na tržište rada, odnosno prividno smanjiti stopu nezaposlenosti, dok bi dugoročno to moglo utjecati na dodatno smanjenje rasta i zaostajanje za razvijenijim zemljama Europe. Naime, mladi (i obrazovani) su ono na čemu svaka država treba temeljiti svoj gospodarski napredak.
Ako bi se ostvarile ove crne prognoze da se u kratkom razdoblju od nekoliko godina iseli više tisuća mladih (visokoobrazovanih) – već kroz par godina u budućnosti to bi se itekako negativno reflektiralo na hrvatsko gospodarstvo, i to ne samo na tržište rada. Naravno, odlaskom mladih danas kroz nekoliko godina ostali bi bez 'stupa' radne snage, onih koji 'nose' gotovo svako gospodarstvo, zaposlenika u najproduktivnijoj dobi (‘prime age workers’) - između 25 i 50 godina starosti. No, osim toga, odlaskom ove skupine stanovnika iz zemlje, izgubilo bi se i sve ono što oni nose sa sobom - njihove ideje i inovacije koje bi potakle razvoj poduzetništva i otvaranje novih poduzeća, a time i novih radnih mjesta. Jedini način na koji se to može spriječiti je da se tim ljudima da mogućnost ostvarenja 'bolje budućnosti' u Hrvatskoj, što u svakom slučaju podrazumijeva i mogućnost pronalaženja adekvatnog zaposlenja.
Što biste poručili budućim naraštajima kako da biraju školu ili fakultete... prema zahtjevima na tržištu rada ili?
Prije svega, mislim da je važno da ljudi (djeca?) prilikom odabira škole ili fakulteta pokušaju pronaći nešto što im najviše odgovara, nešto za što imaju nekakav talent ili nešto čime bi se voljeli baviti više nego bilo čime drugim. Pri tom izboru definitivno treba imati na umu i zahtjeve tržišta rada, odnosno da je to nešto što nam 'leži' ili što bismo htjeli raditi nekome stvarno i potrebno. Naravno, bilo bi najbolje kada bi se te dvije stvari mogle pomiriti – kada bismo studirali (radili) ono što volimo te kada bismo od toga rada mogli raditi i zarađivati za 'pristojan' život. Dakle, smatram da je osobni izbor škole/zanimanja jako važan. No, on sa sobom nosi i osobnu odgovornost. Stoga je prilikom odluke o izboru škole/zanimanja važno u obzir uzeti različite čimbenike - od (osobne) sklonosti određenim područjima do nekakvih izgleda za zaposlenje na tržištu rada.
Odlaskom mladih danas kroz nekoliko godina ostali bi bez 'stupa' radne snage
Problem nastaje u trenutku kada takvu odluku moraju donijeti 15-godišnjaci ili 18-godišnjaci koji još nisu sasvim spoznali čime bi se oni zapravo htjeli baviti ili za što imaju najviše talenta, a posebice što bi se to moglo tražiti na tržištu rada za nekih 4-5 godina (kada oni završe školovanje). Tu na scenu stupaju odrasli. I to ne samo roditelji, nego cjelokupni sustav - od nastavnika/profesora, škole, pa i ostalih državnih institucija - koji adekvatnim i pravovremenim informacijama treba omogućiti bolje donošenje odluka prilikom izbora budućeg zanimanja. Dakle – s jedne strane imamo osobni izbor i osobnu odgovornost za taj izbor, dok je s druge strane potrebna podrška cjelokupnog sustava kako bi se donijela što bolja odluka u trenutku izbora.
Kako omogućiti rast gospodarstva koje stagnira godinama? Tržište rada u Hrvatskoj je zatvoreno i nefleksibilno. Kako bi se reforme mogle ubrzati?
Trenutno stanje je posljedica utjecaja više različitih čimbenika, te je za njezino rješavanje potrebno paralelno djelovati na više polja. Smatram kako ne može samo jedan resor (ministarstvo) riješiti sve nagomilane probleme, kao niti to da je država jedini ključ rješenja problema. Uz sve ove unutarnje probleme – tu je još i situacija u okruženju (zemlje regije, EU), koja ima veliki utjecaj i na situaciju u RH. Dakle – da bi se pokrenuo rast gospodarstva trebalo bi pokrenuti sve procese: od poslodavaca (investicije i otvaranje radnih mjesta), radnika (veća fleksibilnost), države (olakšavanje poslovanja) pa sve do gospodarstava u okruženju (porast potražnje u inozemstvu = porast domaćeg izvoza). Obzirom da ova nepovoljna situacija traje već duže od pet godina, očito je za kretanje naprijed potrebno napraviti korjenite promjene u svim sferama. Naravno, te 'velike' promjene nije lako provesti obzirom da se njima (barem kratkoročno) narušava položaj određenih (društvenih) skupina. Otud i otpor te 'vrćenje u krug' u posljednjih pet godina putem mini-promjena. Očigledno, za korjenite promjene nedostaje jedan širi društveni konsenzus, te bez njega teško možemo naprijed.
Na začelju smo Europske unije po podizanju zaposlenosti. Što mislite, tko je najveći krivac za to?
Mislim da za niske stope zaposlenosti krivicu snosimo svi skupa: radnici, zajedno sa sindikatima; poslodavci u privatnom sektoru; te država kao 'javni' poslodavac i zakonodavac. Tu još postoje neki ostaci prošlog sustava, način rješavanja pretvorbe i privatizacije (npr. prijevremeno umirovljenje), neadekvatna tranzicija na tržišno-orijentirano gospodarstvo, neusklađenost obrazovnog sustava s potrebama modernog tržišta rada, visoka (zakonska) zaštita određenih skupina radnika, itd. Kada se svemu ovome pribroji globalna ekonomska kriza – onda nije ni čudo da se trenutno nalazimo upravo u ovoj situaciji izuzetno niske zaposlenosti.
Možemo li se vratiti u vrijeme kada su proizvodnja i industrija bile važne djelatnosti? Kako da oživimo i druge djelatnosti koje mogu donijeti rast zaposlenosti i nova radna mjesta?
Smatram kako se ne možemo baš vratiti u 'ono vrijeme kada su proizvodnja i industrija bile važne djelatnosti', ali nisam sigurna da bismo to i htjeli. Naime, vremena su se promijenila i sada su neke nove grane bitne i donose veću vrijednost tako da vraćanje nekim 'dobrim starim vremenima' ne bi imalo smisla. Ako je proizvodnja brodova postala značajno kvalitetnija, ali i jeftinija, na istočnoazijskim tržištima onda možda nije najbolje rješenja vraćanje ka brodogradnji. Međutim, smatram kako je ipak potrebno oživjeti ili započeti neke druge (nove?) vidove proizvodnje, obzirom da smo rast gospodarstva temeljen na uslugama (financije i turizam) gotovo u potpunosti iscrpili. Stoga mi se čini da bismo više pažnje trebali pridavati inovacijama, novim tehnologijama i svemu onome što bi moglo dovesti do nove proizvodnje, izvoza, a samim time i novih radnih mjesta. Ipak, osobno nisam pobornik strategije 'biranja pobjednika', te smatram kako svima onima koji imaju 'ideje' treba omogućiti da ih što lakše i ostvare.
Dugoročna nezaposlenost u Hrvatskoj je veliki problem, koji nije prisutan samo u vrijeme krize
Kako ste i sami rekli - tržište rada u Hrvatskoj je zatvoreno i nefleksibilno. Tu ne mislim samo na nefleksibilnost radnog zakonodavstva, nego na jednu općenitu nefleksibilnost svih dionika na tržištu rada. Kao što sam već spomenula, za bilo kakve reforme potreban je širi društveni konsenzus. Međutim, ono što možemo vidjeti, posebice tijekom posljednjih nekoliko godina, je jedan veliki animozitet između različitih skupina u našem društvu: sindikati vs. poslodavci; sindikati vs. država; poslodavci vs. država; zaposleni u javnom sektoru vs. zaposleni u privatnom sektoru; zaposleni vs. nezaposleni; zaposleni s ugovorom na neodređeno vs. zaposleni s ugovorom na određeno i sl. Bilo kakav spomen reforme uvijek ne odgovara jednoj skupini i tu bilo kakav pokušaj promjene staje.
Dakle, dok god ne prepoznamo da su određene promjene potrebne kako bi nam svima bilo bolje, teško da ćemo daleko odmaknuti. Smatram kako u današnjoj (teškoj) situaciji svi moramo biti fleksibilniji - i država i poslodavci i radnici. Ne vidim razloga da se događaju situacije da se zaustavlja ili ograničava bilo kakav pokušaj novog zapošljavanja, no isto tako ne vidim razloga da se svim silama borimo za zadržavanje neodrživih i nepotrebnih radnih mjesta.
Možete li prognozirati kada će broj nezaposlenih početi opadati odnosno krenuli val zapošljavanja?
Bilo kakve prognoze su zapravo uvijek nezahvalne, a posebice u ovim vremenima kada vlada velika neizvjesnost, kako na ekonomskom tako i na političkom polju. Ipak, kako što smo nedavno objavili u našim najnovijim prognozama, ne očekujemo oporavak na tržištu rada u 2014. Naime, svi dostupni pokazatelji ne upućuju na to da bi se ovaj negativan trend na tržištu rada mogao preokrenuti u ovoj godini. Naravno, s dolaskom sezone, pritisak na burzu će djelomično popustiti, ali to je pojava koja se događa svake godine i ne mijenja cjelokupnu sliku na tržištu rada. Određeno značajnije smanjenje broja nezaposlenih se očekuje tek u 2015., ali i to pod uvjetom da dođe do određenog porasta BDP-a, odnosno značajnijeg porasta zapošljavanja.
Čak 64% ispitanika spremno je na život izvan Hrvatske ukoliko bi dobili (bolji) posao
Da je dugotrajna kriza i nedostatak strategije za izlazak iz iste negativno utjecala na entuzijazam mladih i nezaposlenih smatraju i u MojPosao, stoga se, kako ističu, sve više njih odlučuje na preseljenje u inozemstvo, što pokazuju i rezultati njihovog istraživanja o mobilnosti radne snage – čak 64% ispitanika spremno je na život izvan Hrvatske ukoliko bi dobili (bolji) posao. U prilog tome ide i povećanja oglasa za rad u inozemstvu – u 2013. na portalu MojPosao objavljeno je 31% oglasa u kojim se nudio posao izvan Hrvatske nego u 2012. godini.
Je li rješenje prihvatiti što se nudi, ili više težiti prekvalifikaciji ili pak budućnost tražiti izvan Hrvatske?
Više od polovice oglasa za inozemstvo odnosilo se na zemlje Europske unije (65%) i to najvećim dijelom za Njemačku i Češku, dok su najtraženiji bili programeri, hotelsko osoblje i medicinske sestre. Što se tiče kvalifikacija, za rad u inozemstvu je nužno poznavanje stranih jezika, posebice engleskog budući da se u čak 76% oglasa tražilo napredno poznavanje tog jezika. Uz poznavanje stranih jezika, bitno je i relevantno radno iskustvo – poslodavci od kandidata za rad u inozemstvu traže čak 4 godine i mjesec dana iskustva što za godinu i pol više nego što se traži u oglasima za posao unutar Hrvatske, ističu iz Moj Posao. Kada je u pitanju stručna sprema, najtraženiji su visokoobrazovani – u 43% oglasa za rad u inozemstvu kao uvjet je bila navedena visoka stručna sprema. Što se tiče prekvalifikacije, na tu opciju ne treba gledati kao na 'nužno zlo'.
U vrijeme kada se mnoga zanimanja mijenjaju ili nestaju, dobro je usavršavati postojeće vještine i nadograđivati znanje. Osim toga, prekvalifikacija može vratiti samopouzdanje. Ujedno, za ona zanimanja za koja ne postoji ili vlada sve manji interes na tržištu rada prekvalifikacija za trenutno traženija zanimanje je jedina opcija ukoliko osoba želi raditi.
Kakav trend je na burzi rada? Koji poslovi su traženi a za kojim zanimanjima potražnje nema ili opada?
Najtraženija zanimanja u 2013. bila su:
Srednja stručna sprema (konobar, prodavač, prodajni predstavnik, kuhar, frizer). Visoka stručna sprema (Programer, prodajni predstavnik, knjigovođa, arhitekt, komercijalist). Stručna sprema nije bitna (konobar, prodavač, programer, prodajni predstavnik, kuhar)
Najveća ponuda i potražnja zabilježena je u sljedećim kategorijama zanimanja:
Prodaja (Trgovina) - 21% oglasa i 31% životopisa. Turizam i ugostiteljstvo - 16% oglasa i 20% životopisa. Administrativna zanimanja - 7% oglasa i 21% životopisa (u jednom oglasu/životopisu moguće je naznačiti više kategorija zaposlenja)
Što biste poručili budućim naraštajima kako da biraju školu ili fakultete...prema zahtjevima na tržištu rada ili?
Kod odabira zanimanja mladi se trebaju voditi relevantnim podacima, no jasno ne smiju zaboraviti i na osobne afinitete. Vjerujemo da će val zapošljavanja tradicionalno krenuti s proljećem zbog priprema za novu turističku sezonu. S ciljem povećanja mobilnosti tržišta rada, portal MojPosao svake godine provodi akciju Poslovi u turizmu kojom poslodavcima omogućuje posebne uvjete oglašavanja kako bi im osigurao pravovremenu pripremu za turističku sezonu.
to i sami znamo, ali barem tece redovita placa sa kojom mozete ziviti i sa kojom cete doziviti penziju sa kojom mozete ziviti, a ne vegetirati i kopati po kontejenerima.