Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 140
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
bitka za Elektroprivredu CG

HEP je čisti Zapad za srpski EPS, 
koji još čeka tranziciju. Kome će 'crnogorska udavača'?

elektricitet
Foto: Thinkstock
1/4
11.05.2015.
u 13:40

Iako premijer Crne Gore Milo Đukanović usmjerava zemlju prema Zapadu, ne treba sve karte staviti na povoljnije političke okolnosti

Energetski sektor u regiji postaje poprište političke igre koja bi za ishod trebala imati prevlast na tržištu električne energije i ozbiljne akvizicije. Utrka počinje bitkom za preuzimanje Elektroprivrede Crne Gore koja se već povela između Hrvatske elektroprivrede i Elektroprivrede Srbije. Tržište od 600 tisuća kupaca bez konkurencije privlačno je objema tvrtkama iz susjednih zemalja, a presudnu ulogu u tome tko će dobiti Crnu Goru, čini se, neće odigrati samo novac već i politički interesi. Tko dobije Crnu Goru bit će u boljoj poziciji za regionalizaciju jer je riječ o akviziciji koja može imati povrat u nekoliko godina i donositi stabilnih 20 do 30 milijuna eura godišnje zarade što je dobar temelj za dodatne akvizicije.

Talijanima se nije isplatilo

Podsjetimo, Večernji list od rujna piše o pregovorima hrvatske i crnogorske politike o preuzimanju 43,7 posto udjela u Elektroprivredi CG od talijanskog strateškog partnera A2A, a krajem travnja dobili smo i neslužbenu potvrdu Banskih dvora da se na tom poslu ozbiljno radi. Tih dana oglasio se i premijer Srbije Aleksandar Vučić najavivši da će Elektroprivreda Srbije (EPS) krenuti u isto preuzimanje, a da joj je meta i Elektroprivreda Republike Srpske. Upućeni tvrde da otvoreno iskazivanje namjera iz Srbije nije prepreka HEP-u već da igra u njegovu korist. Naime, premijer Crne Gore Milo Đukanović, koji putem gotovo 55 posto državnog udjela u komunalnoj tvrtki kontrolira proces, prema uvjerenju izvora, usmjerava politiku prema Zapadu, čija mu podrška treba za ulazak u NATO i Europsku uniju pa bi u tom kontekstu Hrvatska bila puno bolji izbor od Srbije. Ipak, ne treba staviti sve karte na povoljnije političke okolnosti jer je Đukanović u 24 godine na vlasti uvijek vješto igrao između interesa ruskog bloka i Europske unije. Crnogorci bi se rado rastali s Talijanima koji su glavna prepreka bržem ulaganju u novo energetsko postrojenje Termoelektrane Pljevlja II, ali moraju pričekati najmanje još tri mjeseca jer ugovor o suradnji vrijedi do 1. srpnja. Uvjet za novi dugoročni ugovor je ulaganje u Plevlja II, za što treba oko 315 milijuna eura, a ako se ne postigne dogovor vlada Crne Gore može otkupiti talijanski dio za "pravednu cijenu". A kod pravedne cijene u igru ulazi novac. Talijani su u akviziciju krenuli 2009. uz ulaganje od 400 milijuna eura, koliko su platili svoj dio Elektroprivrede CG te uložili u dokapitalizaciju. Dionicu tvrtke plaćali su 8,4 eura. Danas taj udjel na tržištu vrijedi oko 190 milijuna eura, a dionicom se trguje po cijeni oko 3,5 eura. Pet godina poslovanja u Crnoj Gori Talijani neće pamtiti po visokim zaradama. Kad se zbroje neto gubici i zarade EPCG-a u pet godina i podvuče crta ispada da je ostvareno ukupno četiri milijuna eura zarade, što je samo jedan posto od ukupne investicije. S obzirom na to da Đukanović inzistira na novim investicijama EPCG-a teškima oko 700 milijuna eura do 2030., ne čudi da A2A nastoji izaći iz aranžmana uz što bolju financijsku poziciju.

Crnogorska struja jeftinija

Iz te ocjene slijedi i pitanje zašto bi se dvije regionalne kompanije, HEP i EPS, natjecale za preuzimanje tvrtke u kojoj su Talijani izgubili? Što se zapravo kupuje i zašto je interes za Crnu Goru toliko velik. Elektroprivreda Crne Gore je prema financijskom izvješću za 2014. imala 239 milijuna eura prihoda na temelju kojih je ostvarila oko 34,8 milijuna eura zarade. U nikšićkoj tvrtki zaposleno je 2315 zaposlenika, lani je zadovoljila 85 posto ukupnih potreba za strujom svojih kupaca, dok je ostalih 15 posto nabavila na temelju ugovora s Elektroprivredom Srbije te manji dio uvozom iz inozemstva. Crna Gora ima jednu od povoljnijih cijena električne energije u regiji, kilovat struje prodaje za 0,077 eura. To je za 30 posto niže od cijene u Hrvatskoj koja iznosi 0,11 eura po kilovatsatu i otprilike u sredini između cijene u Hrvatskoj i Srbiji, jer je cijena struje kod nas dvostruko viša od cijene u Srbiji gdje kilovat stoji 0,051 euro. Ako se zadrži pozitivan trend poslovanja ostvaren 2014. investicija bi se mogla isplatiti već u nekoliko godina, ali ako se ponovi oscilacija u zaradi iz prethodnih godina akvizicija bi mogla biti kolosalan promašaj. To je realni rizik ako se u obzir uzmu tek financijski razlozi upisani u bilance, ali ne treba zanemariti činjenicu da su elektroprivredne tvrtke iz regije u odnosu na europske divove maleni igrači i mete za lako preuzimanje. Kao i kod maloprodaje i prehrambene industrije, a kako smo se osvjedočili i prevlasti u naftnoj industriji u regiji, tko krene prvi bit će u prednosti da osvoji regiju. HEP bi s nekoliko akvizicija i pametnim upravljanjem mogao doći u poziciju tvrtke koja se ne bori s EPS-om za Crnu Goru nego ozbiljno igra na srpskom tržištu. A tko ima veće šanse za preuzimanje? HEP je situirana gospođa koja ide ukorak s trendovima, a EPS socijalistički direktor s puno odvažnosti. Razmotrili smo podatke iz financijskih podataka hrvatske i srpske tvrtke za 2013. godinu s obzirom na to da EPS još nije objavio godišnje izvješće o poslovanju grupe za prošlu godinu.

Elektroprivreda Srbije ima uvjerljivo najveće proizvodne kapacitete u regiji. Hidroelektrane su nekoliko puta veće nego u Hrvatskoj pa tako samo Đerdap ima kapacitet od 1300 MW, što je gotovo tri puta više od najveće hidroelektrane u Hrvatskoj. Uz velike kapacitete i u termoelektranama EPS proizvodi godišnje 37,43 TWs električne energije čime zadovoljava više od 90 posto potreba u Srbiji. Tržište čini 3,6 milijuna kupaca. Brojke o proizvodnji i plasmanima sugeriraju nadmoć EPS-a nad HEP-om, ali slabiji standard i kupovna moć građana Srbije te jeftinija struja dovodi EPS do situacije da za dvostruko više energije dobije manje novca nego HEP.

HEP već uspješan u Sloveniji

Tako je u 2013. EPS ostvario 14,59 milijardi kuna prihoda, odnosno oko 100 milijuna manje od HEP-a u istom periodu iako je imao dvostruko veću proizvodnju i prodaju. Prošla godina, koja je za HEP bila rekordna jer je na temelju povoljne hidrologije ostvareno 2,4 milijarde kuna čiste zarade, za EPS je bila iznimno teška. Procjenjuje se da su katastrofalne poplave, koje su oštetile i Đerdap II, prouzrokovale oko pola milijarde eura štete tvrtki. Uz prirodne nepogode iza sebe, EPS je u novu godinu krenuo s liberalizacijom tržišta električne energije. HEP je već prebrodio udar novih igrača na tržištu koji su mu odnijeli dio prihoda, dok EPS tek čeka konkurenciju. Iako su iz tvrtke uvjeravali da zbog niske cijene struje neće biti jagme za srpskim kupcima, iskustvo HEP-a pokazuje da liberalizacija donosi pad i do 10 posto prihoda donedavnom monopolistu. Kao da to nije dovoljno, EPS je pod pritiskom Međunarodnog monetarnog fonda. Srbija je s MMF-om potpisala stand by aranžman iz opreza, vrijedan oko 1,2 milijarde eura. Kako bi dobila aranžman, vlada Srbije obvezala se da će provesti reforme i ozdraviti javne financije. Pod strukturnim reformama podrazumijeva se i reformiranje EPS-a u dioničko društvo do sredine 2016., ali i otpuštanje velikog dijela radnika, kao i skuplja električna energija, što bi moglo povećati interes energetskih kompanija za tržište Srbije. Srpski komunalac ima čak 36.038 zaposlenika, a prema procjenama MMF-a, otkaz bi trebalo dobiti njih 17.000. Mediji su više puta pisali o izvrsnim radnim uvjetima u toj državnoj kompaniji i brojnim beneficijama koje njezini zaposlenici dobivaju. Dovoljno je reći da tvrtka više od 15 godina plaća 4400 radnika s Kosova, iako odavno niti žive niti rade na Kosovu. Godišnji trošak njihovih plaća iznosi pet milijardi srpskih dinara odnosno oko 315 milijuna kuna. Na udaru su i direktorske pozicije jer se broj rukovodećih mjesta smanjuje sa 600 na 100. Te promjene zahtijevat će visoke troškove zbrinjavanja, što će utjecati na potencijal EPS-a za akvizicije. Unatoč financijskim okolnostima ipak ne treba isključiti mogućnosti koje se otvaraju snažnom političkom podrškom državnom divu. – Ne želimo privatizirati EPS, već proširiti svoj utjecaj. Razgovaramo s Republikom Srpskom i Crnom Gorom – izjavio je potkraj travnja srpski premijer Vučić te dodao da je u tijeku izrada analize koja će pokazati profitabilnost tog poteza, ali da nije sporno da bi preuzimanje dvaju tržišta značilo puno za jačanje srpskoga gospodarstva.

HEP je, pak, imao izvrsnu godinu s velikom dobiti. Samo njome mogao bi potencijalno financirati kupnju EPCG-a, kad ne bi morao dati polovinu zarađenog u državni proračun, što možda i neće morati jer bi mu, prema neslužbenim informacijama, Vlada mogla i progledati kroz prste i tražiti manje novca. Hrvatski komunalac sveo je broj zaposlenih na oko 11 tisuća, uz plan otpuštanja još 700 zaposlenika u idućih nekoliko godina, a udar gubitka kupaca zbog liberalizacije tržišta je iza njega. Zaduženost HEP-a smanjuje se naglo i danas ima bolji kreditni rejting od države te na tržištu novca lako može dobiti novac, ali vladajuća garnitura ne želi financirati investicije i preuzimanja kreditima nego prodajom dionica na tržištu kapitala. Međutim, Hrvatsku čekaju izbori pa je neizvjesno hoće li najavljenog IPO-a dijela HEP-a uopće biti, a također je upitno što će biti s planovima regionalizacije HEP-a nakon što nova vladajuća garnitura sjedne u fotelje. Poznato je da je na širenju HEP-a inzistirao ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak koji i gura projekt IPO-a i velike investicije u nove termoelektrane i hidrološka postrojenja.

– HEP mora postati najjača regionalna energetska kompanija tako da nikada ne dođe u situaciju u kakvoj se našla Ina pa da mora tražiti spas od strateškog partnera. Želim da HEP bude u poziciji da kupuje tvrtke u regiji i eventualno nudi partnerstva – istaknuo je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak nedavno u intervjuu za Večernji list.

Podsjetimo, HEP je ponudio najpovoljniju ponudu za posao od 12 milijuna eura za opskrbu Ljubljane, a u veljači je ugovorio i opskrbu za 1,1 milijun megavatsati do 2017. pa je u pola godine aktivnosti osvojio oko pet posto slovenskog tržišta čime je krenuo putem koji mu je namijenio Vrdoljak.

Crna Gora i Đukanović mogu biti samo zadovoljni interesom dvaju većih susjeda, a tamošnji državni mediji spominju i interes Turaka za akviziciju Elektroprivrede. U svakom slučaju, imat će slatke muke u odabiru budućeg partnera, a HEP i EPS morat će se svojski potruditi da se poželjna udavača pokaže kao prvi korak u zauzimanju pozicije lidera, a ne da se pretvori u promašaj od kojeg će se teško oporaviti. 

>> Kupovina dionica HEP-a isplatit će se dugoročno

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije