Poslije svakog rata treba sjesti i treba jesti – tako je jednostavno Branko Roglić opisao situaciju u kojoj se gospodarstva regije nalaze. Rasprava o regionalnom povezivanju centralna tema Summita100 koji je u Cavtatu okupio vodeće poduzetnike regije. Poslovnjaci iz država bivše Jugoslavije ističu redom iste probleme – nefunkcionalnu javnu upravu, namete i blokiranje poduzetništva, ali Roglić ističe da je nužno stvoriti proizvod na svjetskoj razini ako se želi uspjeti.
– Pravi uspjeh je kad imate proizvod koji je planiran za tržište od barem 500 milijuna ljudi. Bez toga nema konkurentnosti – poruka je Roglića.
Slično razmišlja i Franjo Bobinac, predsjednik uprave Gorenja koji ističe da je bitna ekonomija veličine.
– Oko 25 milijuna stanovnika regije dovoljno je veliko za poslovanje. Prednosti su što se razumijemo i solidno smo obrazovani. Barijere su u glavama, lošoj infrastrukturi i neizvjesnoj političkoj budućnosti – poruka je Bobinca.
Dobar primjer regionalne suradnje dali su Nordijci. Prije 60 godina odlučili su zajednički gospodarski nastupati u svijetu jer su već tada bili svjesni da su male zemlje manje konkuretne ako nastupaju samostalno.
– Naša suradnja nije napravljena odjednom i stalno se mijenja u skladu s promjenama u svijetu. Temelj nove strategije našeg brendinga bit će sloboda kretanja, inovacije, vidljivost i međunarodna aktivnost. Zemlje vaše regije trebaju naći način kako potaknuti suradnju. Treba definirati probleme i potaknuti političare da ih riješe, ponovno vidjeti koji su to problemi i popravljati ih stalno. To je nešto što se ne događa preko noći, nego se treba kontinuirano raditi na tome – istaknula je Elin Flygenring, ambasadorica i predstavnica predsjedavajućeg Nordijskog savjeta ministara na Summitu100. Poslovnjaci nisu mogli zanemariti temu financiranja koje je u regiji otežano i skupo u odnosu na Europu i konkurentne iz drugih dijelova svijeta. Banke se boje ulagati jer su poduzeća prilično zadužena, a zbog loših odluka u prošlosti i problema s naplatom kredita novac više ne daju ni onome kome trebaju.
– Investitori, ako žele ulagati u neku zemlju, prvo pogledaju rejting te zemlje. Procesi dobivanja dozvola predugo traju, a istovremeno nemamo viziju i ne znamo gdje ćemo biti za deset godina. Nedostaju nam strategije razvoja, a regulativno usklađenje mogao bi biti prvi korak prema povezivanju regije - poruka je Ivice Mudrinića, predsjednik HUP-a, organizatora Summita100.
Summit100 poslao je konkretne zahtjeve pred političare. U sektoru proizvodnje hrane i pića predložili su jaču suradnju i razvoj regionalnih brandova, turistički sektor zatražio je jedinstvene regionalne vize za zemlje Dalekog istoka i velika tržišta, a prijedlog Roglića je i da jedno veleposlanstvo pokriva više zemalja regije. Prijevoznici su zatražili hitan sporazum Srbije, Hrvatske i Turske za povrat PDV-a kako bi se povećao broj kamiona na regionalnim putovima.
['Summit100 poslao je konkretne zahtjeve pred političare']. Bez politike - molim. Pa oni su glavni krivci za katastrofu. Bez političara - molim lijepo. Ne trebaju nikome, samo smetaju.