Nakon subotnjeg otvorenja s Moreškom i koncertom španjolskog ansambla Capella de Ministrers i koncert održan večer kasnije u korčulanskoj crkvi sv. Nikole dao nam je novi argument za tvrdnju: publika hrli na Korčulanski barokni festival.
Ima među posjetiteljima dosta gostiju, kako inozemnih, tako i poznatih lica iz Zagreba, no takav odaziv i takva atmosfera u kojoj se prožimaju grad Korčula i njegov festival ne bi bili mogući bez domaćih ljudi.
Nije se uzalud gradonačelnik Kapelina otvarajući festival pohvalio da je od svih hrvatskih gradova Forbes upravo Korčulu stavio na drugo mjesto popisa mjesta s najvećim brojem kulturnih događanja na tisuću stanovnika. Korčula ima kulturu i želi je održati, što se, uostalom, vidi i po samom gradu koji srdačno prima brojne turiste, ali pri tom ne gubi svoj vlastiti način života i identitet.
Kako to već biva u ovakvim pričama, za sve je zaslužan jedan čovjek, engleski bankar, ulagač i hotelijer, te hrvatski zet Michael Unsworth. Uspješan poduzetnik s osobnim kulturnim potrebama, to je ono što Hrvatskoj nažalost nedostaje. Međutim, u ponašanju lokalne vlasti Korčule, koja se u posljednje dvije godine već stigla i promijeniti od SDP-a do HDZ-a, vidimo iznimku koja bi trebala postati pravilo: znati prepoznati i podržati pojedinca s vizijom, a k tomu i voljom da u nju ulaže vlastiti novac što je u slučaju Michaela i Maše Unsworth nadahnuto i ljubavlju prema ovom otoku i gradu iz koje je, možda i više nego iz poslovne računice nastao i njihov luksuzni, ali i u kulturu stare gradske jezgre s velikom pažnjom ugrađen hotel Lešić Dimitri Palace.
Kako je Korčulanski barokni festival, pokrenut u vrlo nepovoljnom vremenu i uvjetima, doživio već i treće izdanje, njegovu važnost i kvalitetu polako shvaća i država pa i potpora Ministarstva kulture polako raste, a nadam se da će i brže i više. Upravo u vremenima krize, kad sve ide nizbrdo, ne smije se štediti na onima koji usprskos svemu kamen guraju uzbrdo, i to još kamen kulture koji za pokretače ovog festivala nije teret, nego u konačnici i veliko osobno zadovoljstvo.
Na svakom koncertu festivala u prvom redu uvijek sjedi bračni par Unsworth s još ponekim članom obitelji, prijateljima i suradničkom ekipom. I gotovo nakon svakog koncerta priđe im netko od uglednih i kulture željnih Korčulana da im zahvali. Tako i treba.
Vivaldijeva Gloria koja je u svoj svojoj baroknoj raskoši svečano zazvučala i odzvonila u nedjelju navečer u prepunoj dominikanskoj crkvi sv. Nikole bila je jedan od glavnih razloga postojanja ovog festivala.
Hrvatski barokni ansambl pod ravnanjem Saše Britvića, koji je ujedno umjetnički ravnatelj festivala, ovdje je takoreći rezidentni ansambl. S obzirom na stalno rastuću kvalitetu i sve veći međunarodni ugled tog ansambla pod vodstvom koncertne majstorice Laure Vadjon bilo je i vrijeme da ga netko upotrijebi i na ovaj način. Korčula je pozornica kakvu zaslužuju i u kojoj pred sve brojnijim gostima rade na ugledu čitave Hrvatske jednako kao i da idu na svjetske turneje. Još kad im se, kao sinoć, pridruže sjajni Goranovci i solistice poput Ivane Kuhar Šoša, Martine Klarić i Sonje Runje, imamo pravi glazbeni praznik.
Festival, uostalom, i znači svečanost kojoj je umjetnost ne usputni ukras, nego temelj i razlog. Korčula to razumije. Godine pred nama i pred Korčulanskim baroknim festivalom pokazat će koliko je to u stanju razumjeti i podržati i naša država.
A do tada, u svakom slučaju, još jednom velika vam hvala, gospodine Unsworth.
>> Sjajno otvorenje u simbiozi s gradom i njegovom tradicijom
