Ono što je Gotovčeva opera “Ero s onoga svijeta” za Vrliku, gdje se već godinama pred tisućama ljudi izvodi Splitska opera, to bi Zajčeva opera “Nikola Šubić Zrinjski” u izvedbi Zagrebačke opere mogla postati za Zagreb. Na Trgu kralja Tomislava, tek nekoliko koraka od trga hrvatskog bana i europskog kršćanskog junaka Nikole Šubića Zrinskog, na fulminantnom kraju festivala Zagreb Classic na tisuće je ljudi u pobožnom miru i tišini puna dva sata (bez stanke) pratilo poluscensku izvedbu kultne hrvatske opere.
Koncentracija u velikom gledalištu bila je na visini. Manje se kašljalo i vrpoljilo nego u dvorani Lisinski ili u zgradi HNK, i to bez obzira na promet, sparinu ili pak (pre)uporne kamione Gradske čistoće. Nije podbacilo ni ozvučenje, uz dekice, bilo je i podosta sjedaćih mjesta, i to ne samo za uzvanike. Za ansambl Opere (uz pripomoć Baleta) koji je nastupio pod vodstvom očito omiljenog dirigenta Ivana Josipa Skendera i u prilagođenoj režiji Kreše Dolenčića, može se samo reći da su te jedinstvene zagrebačke operne večeri bili profesionalci s puno emocija koje su uz pomoć Zajčeve partiture prenijeli i na publiku. Ipak, uz čestitke svima, treba izdvojiti uzornu pjevačku interpretaciju Ljubomira Puškarića u naslovnoj ulozi Zrinjskog.
Najkraće rečeno, Puškarić je bio maestralan. A iznimna je bila i prilika. Izvedbom “Zrinjskog” Zagreb se dostojno pridružio obilježavanju 450. godina od smrti Nikole Šubića Zrinskog koju je najviše potencirala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i njen predsjednik Zvonko Kusić. Veličanstvenom izvedbom koja je bila puna umjetničkog i nacionalnog naboja (i na kojoj se nisu pojavili ni predsjednica Republike ni predsjednik Sabora ni tehnički premijer), obilježena je i 140. godišnjica praizvedbe “Zrinjskog” koja je bila 4. studenog u Zagrebu.•
Znamo da bi Dubravka Vrgoč radije izvodila Buljanove režije s golim spolovilima i raznim perverzijama, ali eto...silom prilika može i nacionalna opera