U utorak se u dvoranu Vatroslava Lisinskog u ciklus Svijet glazbe Koncertne direkcije vraćaju ugledni britanski dirigent Sir Roger Norrington te Ciriški komorni orkestar. Slavni Norrington je u Zagrebu bio 2007. godine sa svojim Štutgartskim radijskim simfonijskim orkestrom, ali se toga gostovanja u razgovoru u hotelu Westin baš i nije sjetio.
- Ako kažu da sam bio u Zagrebu, onda sam bio, veli Norrington koji je jedan od dirigentskih inovatora našeg doba jer uporno promiče načela povijesno obaviještenog izvođenja. Prije petnaestak dana proslavio je osamdeset i prvi rođendan, a u Zagrebu će izvoditi djela Mozarta i švicarskog skladatelja Mullera. Kako se slažu Mozartova Jupiter simfonija i Koncert za violinu i orkestar u A-duru (uz solo Arabelle Steinbacher) i suvremena skladba?
- Počinjemo sa suvremenim djelom. To je dobra muzika, totalno drukčija od Mozarta, vrlo modernog stila koja pomalo podsjeća na Bartoka, veli Norrington tvrdeći da je komorni orkestar savršen za Mozarta.
- To je savršena kombinacija modernog orkestra sa modernim instrumentima i ozbiljnog znanstvenog istraživanja nekdašnjeg izvođenja glazbe. Tu možemo osjetiti zvuk koji je još uvijek povijesno točan, dakle bez vibrata, ali sa puno fraziranja, crescenda i diminuenda, sa tempima kakve je Mozart zamislio, ističe Norrington. A da li je u 21. stoljeću koncept povijesno osviještenog izvođenja glazbe postao tradicija?
-To je otmjeniji, uzvišeniji način izvođenja glazbe, pogotovo jer se ovdje radi o komornom orkestru koji je mnogo više povezan sa povijesnim interpretacijama. Kod velikog simfonijskog orkestra sve je drugačije. Dirigenti velikih simfonijskih orkestara nisu baš zainteresirani sa izvođenje glazbe na način kako se ona nekada izvodila, jer imaju dugu tradiciju svog načina izvođenja glazbe. Malo je dirigenata velikih orkestara koji se bave povijesno osviještenim izvedbama, ali to će doći s vremenom, veli Norrington koji radi i sa velikim simfonijskim orkestrima.
- Radim, ali ne slijedim modernu tradiciju, nego onu stariju. Nešto ljudi slijedi taj put, ali nema ih baš puno. Na pokuse u Zurichu dolazilo je četvoro mladih dirigenata koji žele upoznati moj dirigentski postupak. Moj način odnosa prema glazbi još nije tradicija jer traje samo tridesetak, četrdesetak godina. Što je to prema povijesti glazbe, ništa. Tradicija se gradi vjekovima _ veli umjetnik koji je dirigirao Brucknera, Berlioza, Mahlera, Wagnera… koji zahtijevaju veliki zvuk.
- Točno, ali tu ne treba generalizirati. Uvijek se treba pitati što je skladatelj želio i što očekuje od tebe, te preispitivati da li smo ga dobro shvatili. Takav postupak dirigiranja je misija, veli Norrington koji sve rjeđe dirigira opere.
- Od pjevača teško mogu dobiti iste rezultate kao od orkestra. Drugi problem su produkcije koje su u Njemačkoj u posljednje vrijeme stravično moderne. Glazba je stara, čemu onda ultramoderne produkcije? Kada pripremate neku operu morate u nekom gradu, npr. Chicagu boraviti pet, šest tjedana. A ja u Chicagu želim biti jedan vikend i pobjeći kući. Rad s operama bio je predivan, dirigirao sam sa pedesetak, šezdesetak opera, veli dirigent koji ima i veliku diskografiju. Točan broj ne zna, veli da se tu radi o 200 snimaka, te da ih je samo u Stuttgartu bilo 65, ali sve su bile snimke uživo.
- U studiju sam snimao samo dva puta, veli Norrington koji hvali ulogu BBC-a u promicanju klasične glazbe. Norrington je bio i šef žirija u prvoj godini prikazivanja Maestra čiju je licencu otkupio i HRT.
- Maestro je bio dobra, ali i poučna zabava, veli Norrington koji 26 tjedana radi i putuje, a 26 tjedana provodi kod kuće.
- Godišnje imam pedesetak, šezdesetak koncerata. To i nije previše. Neki dirigenti imaju ih stotinjak,veli dirigent koji amatere smatra bazom profesionalnog glazbeničkog svijeta.
- U Britaniji je tradicija amaterizma jako važna, kao i u Njemačkoj. U Italiji ih nema toliko što je čudno. Ja isto dolazim iz amaterskog svijeta. Počeo sam pjevati, svirati violinu i dirigirati sa dvadeset i osam godina. I moj stariji sin amaterski svira, a mlađi studira biologiju, ali se bavio pjevanjem u fantastičnom zboru katedrale u Winchesteru i na koledžu Eton. Sada pjeva po operama, amater je i možda će postati glazbeni profesionalac. Nemam ništa protiv toga, ali ga na to ne potičem. No, kćer svira čelo u Operi u Bruxellesu _ veli dirigent kojem je glavna opsesija izvoditi glazbena djela onako kako su to htjeli njihovi skladatelji, a ne nametati svoju dirigentsku (samo)volju.
>> Sjajna glazba za obračun s krizom, recesijom i depresijom
Ili je maestro bedast,ili autor ovog članka ne razumije ono o ćemu piše.