Prošle subote u rasprodanom Lisinskom pjevali su Bečki dječaci, 8. veljače stiže diva Elina Garanča, a već 14. veljače u ciklusu Lisinski arioso nastupa i jedan od najvećih baritona današnjice Thomas Hampson.
– Silno se veselim koncertu u Zagrebu u kojem još nisam bio ni kao umjetnik, ni kao turist, samo sam jednom prošao kroz zračnu luku – napisao nam je veliki američki pjevač u “razgovoru” vođenom putem elektroničke pošte.
Dramatične priče
Trenutačno je u Münchenu angažiran u uzbudljivom projektu praizvedbe opere “Južni pol” mladog češkog skladatelja Miroslava Srnke. Premijera je održana 31. siječnja pod ravnanjem maestra Kirila Petrenka, a Hampson tumači ulogu norveškog istraživača Amundsena, dok njegova konkurenta Scotta pjeva tenor Rolando Villazón.
– Glazba Miroslava Srnke vrlo je kompleksna i pruža sjajnu orkestralnu podlogu prodornoj i dramatičnoj priči o utrci tih dviju ekspedicija u osvajanju Južnog pola. Radi se možda više o kazališnom iskustvu nego o operi kako je inače zamišljamo i poznajemo. Arije i duete zamjenjuje neprekinuti dramski narativ u glazbenom kontekstu. Čini se da to sve više i više postaje tipični operni stil današnjice koji zapravo vrlo dobro odgovara ovakvim dramatičnim pričama – kaže veliki pjevač o projektu u Bavarskoj državnoj operi.
Prije “Južnog pola” u Parizu je pjevao naslovnu ulogu u prvoj suvremenoj izvedbi, nakon više od sto godina, opere “Kralj Artur” Ernesta Chaussona. Tada je pozornicu dijelio s drugim slavnim tenorom Robertom Alagnom. Stoga smo pitali prenosi li se ikada vječno baritonsko-tenorsko rivalstvo s operne scene i u stvarni život?
– To rivalstvo nema toliko veze s baritonima i tenorima koliko sa suprotstavljenim karakterima koje ti glasovi predstavljaju. Da, u operama ono zna biti vrlo značajno, ali izvan opere rivalstva me baš i ne zanimaju. Svim kolegama u ovoj vrlo zahtjevnoj profesiji uvijek nastojim davati svu podršku, a i Roberto Alagna i Rolando Villazón moji su vrlo bliski prijatelji.
U Zagrebu Thomas Hampson nastupa s već poznatim nam ansamblom sastavljenim od članova bečkih i berlinskih filharmoničara. Donose nam program pod naslovom “Zlatno doba”, ne opere, nego klasične i popularne pjesme autora kao što su Cole Porter, Irving Berlin, George Gershwin, Kurt Weill...
– Posebno mi je drago što u Zagreb dolazim s ansamblom The Philharmonics. To je vrlo živahna skupina sjajnih solista koji su mi s vremenom postali i prijatelji. Predstavljamo uistinu zlatno doba glazbe i pjesama pisanih u SAD-u. Ima nešto vrlo zahtjevno u izravnom izražavanju emocija bez imalo sramežljivosti kakvo donose veliki autori pjesama tog doba. Naši su koncerti uvijek vrlo živi glazbeni dijalozi u kojima s uživanjem istražujemo samu srž djela tih velikih majstora – kaže pjevač kojeg nazivaju i najvećim promotorom američke pjesme, dok on sam za sebe kaže da je prije svega zastupnik umjetnosti, osobito vokalne.
Ružičaste čarape
Kao umjetnik koji svake godine pjevajući obiđe čitavu kuglu zemaljsku, Hampson u toj globalnoj živosti glazbene scene vidi najsnažniji dokaz da je klasična glazba vrlo živa i zdrava, a nipošto u silaznoj putanji kako bi neki ljudi vole vjerovati.
Za kraj, s obzirom na datum koncerta, pitali smo je li zagrebački koncert osobito prikladan za zaljubljene?
– Ako postoji savršen koncert u kojem treba uživati upravo na Valentinovo, onda je to koncert Thomasa Hampsona i ansambla The Philharmonics – vrckavo je odgovorio slavni bariton dodavši da ćemo ga lako prepoznati jer će nositi ružičaste čarape.
