“Distorzija” je jedan od naših najuspješnijih i najboljih albuma i glavni je razlog turneje na kojoj ćemo svirati cijeli album, redoslijedom kakav je i na albumu, kaže Srđan Gojković Gile najavljujući turneju kojom će Električni orgazam obilježiti 30 godina albuma.
“Distorzija” je nizom hitova bio važan komercijalni skok u karijeri sastava i završetak transformacije od novovalnog zvuka do klasičnog rocka. Turneju namjerno počinju u Zagrebu jer je u njemu i sniman album. Nikad nisu svirali uživo sve pjesme s albuma, tako da je ovo jedinstvena prilika.
“Distorzija” je bila veliki zaokret u odnosu na sjajni i slavni prvi album. Koliko su promjene u ljudstvu, poput Bananina gitarističkog blues-štiha, a koliko u vama dovele do uspostavljanja takvog zvuka?
Banana i Švaba došli su neposredno prije “Distorzije” i jako su utjecali da baš tako zvuči. Moja je ideja u to vrijeme bila da bend napravi drastičan zaokret u smjeru garažnog rocka s jakim pjesmama. Sve pjesme napravio sam još prije promjena u ljudstvu i čim je sklopljena nova postava krenuli smo u vježbanje i snimanje albuma.
“Distorzija” zvuči kao svojevrsni “best of” te faze benda, gotovo su sve pjesme postale hitovi. Sa sljedećim albumom “Letim sanjam dišem”, koji je nastavio sličnim tragom, došli ste i do koncerata u velikim dvoranama, u Zagrebu ste samostalno svirali u Domu sportova. Je li to bio vrhunac benda?
Da, to je bio najuspješniji period, razdoblje najveće popularnosti i najvećih koncerata. S druge strane, cijela situacija je u jednom trenutku prijetila da uništi bend. Odlučio sam da napravimo pauzu u radu, od 1989. do 1991.
Na koji je to način i zašto prijetilo uništenje benda?
Ha-ha, zato što su svi postali jako velike “zvijezde” u vlastitim glavama. Znači, maksimum egotripa. Veliki uspjeh doveo je do toga da su počele svađe u bendu i da se nismo hibernirali sigurno bi došlo do novih promjena u bendu. Jednostavno je došlo do prezasićenja. Bilo je previše koncerata, putovanja, seksa, droge i zajedničkog života. Samo novca nije bilo previše. Uvijek su nekako drugi više zarađivali od nas, uglavnom menadžeri.
Povratak Ljube puno znači i meni i bendu, dobili smo još jednog autora pjesama
I onda je, u skladu s vašim najvećim hitom iz tog razdoblja, zaigrala rock’n’roll cijela Jugoslavija. Kako se raspad bivše države i dolazak novih tržišnih uvjeta odrazio na sastav i na vas?
To je bio vrlo težak period, i u emotivnom i u svakom drugom smislu. Bend je ostao bez velikog dijela publike, bilo je kao da krećemo od početka. Devedesete su najteži period koji smo prošli. Kreativno je to bilo inspirativno, bilo je puno razloga za nove pjesme, ali sve drugo bilo je u totalnom raspadu. Smanjio se broj koncerata, kao i honorari za koje smo svirali, a autorske honorare gotovo uopće nismo dobivali.
Je li, osim početka 90-ih, bilo neko vrijeme kada ste mislili da ćete morati naći neki drugi posao za preživljavanje?
Ne, nije, jedino sam 1991. u Londonu ozbiljno razmišljao da se počnem baviti nečim drugim. Ali ipak sam prelomio da mi je glazba najveća ljubav i jedina stvar kojom se želim baviti. Bio sam potpuno svjestan da povratkom u Beograd i ponovnim okupljanjem benda to više neće biti kao što je bilo, ali spremno i odlučno ušao sam u to i nikad se nisam zbog toga pokajao.
Povratkom Ljube na klavijature bend kao da je zatvorio krug, a posljednji album “To što vidiš, to i jest” dobio je puno pohvala kao jedan od najboljih u cijeloj povijesti sastava. Je li vam to poboljšalo tržišni status?
Da. Posljedica je tog albuma da smo počeli više svirati, a i honorari su se poboljšali. Ljubin je povratak jako važan i za mene i za bend. Bitno mi je da je u bendu još netko tko je bio na samom početku, to je jednostavno neka ravnoteža. Banana i Švaba došli su uoči “Distorzije” kao novi članovi, ali bio je tu Čavke. Njegovim odlaskom došlo je do disbalansa, koji je ispravljen Ljubinim povratkom. Još važnije, s Ljubom smo dobili još jednog čovjeka koji sudjeluje u stvaranju novih pjesama. Tako smo muziku počeli potpisivati zajedno Banana, Ljuba i ja.
No, opet je studijska stanka duga. Već ste šestu godinu bez novog albuma. Kuha li se što?
Bend koji postoji 36 godina rijetko objavljuje novi album svake godine, kao što smo radili prvih 10 godina. Album je manje-više gotov, zapravo su pjesme gotove, a i dosta je toga snimljeno. Situacija na tržistu se mijenja, album kao takav gubi značaj posljednjih godina, sve se na neki način vratilo na singlove, kao ranih 60-ih. U skladu s time, imamo novu taktiku, puštat ćemo pjesmu po pjesmu u javnost.
Potkraj prošle godine izašao je spot za pjesmu “Bio sam loš” kao prvi singl s budućeg albuma. U svibnju ove godine izašao je drugi singl – spot za “Kamerom snimam sve”. Ovih dana završavamo spot za sljedeci singl koji će se pojaviti potkraj listopada. Pjesma se zove “Istok, zapad, sjever, jug”. Sljedeći je u planu na proljeće, a onda ćemo objaviti i cijeli album. Zvat će se “Gdje smo sad?”. Još nemamo izdavača.
Čime se bavite kada ne svirate?
Slušam glazbu, družim se sa sinom, prijateljima, čitam, putujem, meditiram.
Pratite li nove bendove i izvođače? Ima li neki koji vas nadahnjuje za neki novi zvuk?
Ne pratim, nova glazba mi je dosadna i blijeda kopija zlatnih godina rock’n’rolla. Uglavnom slušam ono što sam volio kao klinac ili s dvadesetak godina.
Radite li što po pitanju fizičke spremnosti i zdravlja nakon dugog rokerskog staža i svega što uz to ide?
Ne idem u teretanu niti trčim, idem u šetnju šumom odmah iza zgrade u kojoj živim. Svako jutro radim “pet tibetanskih vježbi” prije meditacije. To je to što se tiče vježbanja tijela, ali važnije je treniranje vlastita duha, uma, koji posljednje četiri godine treniram primjenjujući tehnike budističkih meditacija.
Što imate poručiti publici uoči koncerata u Zagrebu i Rijeci? Možemo li očekivati goste i koje pjesme osim “Distorzije”?
Naravno, svirat ćemo puno drugih i važnih pjesama s početka i iz novovalnog razdoblja. “Distorzija” će biti u zadnjoj trećini koncerta, negdje pred kraj. Traje malo više od pola sata, a naš koncert oko dva sata. Svirat ćemo i pjesmu “Bio sam loš” s našeg budućeg albuma.
>> Mladen Matičević snima 'Nebesku temu' o pokojnom Vladi Divljanu
Njima su 90-te bile teške? A nama u ratu koji su ONI pokrenuli, nije bilo? Licemjeri. Tipično.