Prošlo je već mjesec dana u tropima. Još uvijek usklađujem donesene običaje s lokalnima, ritam rada, spavanja i druženja. Kuća u kojoj smo smješteni s desetak ljudi iz čitavog svijeta ima veliko dvorište s bazenom, ali nema roštilj.
Kakvo je to dvorište bez roštilja?! Kupili smo rešetke, ugljen, napravili postolje, a naš je Sarajlija pretvorio mljeveno meso iz lokalnog dućana u prave bosanske ćevape.
Na roštiljadu smo pozvali i nekoliko Balinežana koji su se napili već od druge pive. To je bila jedna od prvih situacija koja me nasmijala, a onda su se začudne situacije i informacije počele slagati kao kuglice sladoleda u velikom, slatkom kornetu.
Prije nego ih zaborav otopi, dijelim najbolje do sada:
1. U automobilima nema grijanja (a zašto bi i bilo?)
Čim sjednu u auto okrenu gumb za hlađenje do maksimuma i prebace se na lijevu stranu ceste kojom se promet odvija. Kada dođu na raskrižje, za lijevo i desno koriste žmigavce, a ako nastavljaju ravno upale sve četiri žmigavca!
Na cestama ima toliko vozila i vlada takav kaos da je za prelazak 20-ak kilometara potrebno sat vremena bez obzira na to vozite li auto ili skuter. Međutim, usprkos kaosu, gužvama i trubnjavi, sudari su vrlo rijetki.
2. Na plaži su nam uz lepeze i nakit od školjaka htjeli prodati zimske kape!
Gospođa je na nespretnom engleskom ponosno objašnjavala da je sama isplela te kape, od prave vune. Nedavno smo bili na sastanku s lokalcem koji nas je dočekao u dugim hlačama i flanelskoj košulji dugih rukava preko koje je imao obučen vuneni prsluk. Obje priče su se dogodile na ugodnih 30 stupnjeva.
3. Tjerač ptica - najbizarnije zanimanje koje sam ovdje vidjela
Ured nam je na prvom katu, a kroz prozor puca pogleda na rižino polje. Riža je u fazi zrenja i vlasnik je napravio strašila da mu ptice ne pojedu urod. Međutim, za svaki slučaj, čovjek sjedi pored polja svaki dan, čitav dan. Kad naiđe ptica on ustane, potrči za njom i počne lupati štapom po strašilu.
4. Dućan s božićnim artiklima
Iako je ožujak, u izlogu dućana stoje drvene figure djeda Božićnjaka i čestitarski natpisi. Ne čini se da se bave ičim drugim. Osim toga, na Baliju živi preko 90 posto hinduista pa time smisao dućana postaje još upitniji.
5. Nema opušaka na cesti
Kada tu informaciju stavimo u kontekst, tada postaje nevjerojatna. Indonezija je peta država na svijetu po konzumaciji cigareta sa 57 milijuna pušača (od toga samo 5 posto žena!). Osim toga, higijena im nije ni blizu zapadnjačkog standarda, a nisam vidjela niti mnogo pepeljara za javne prostore. Usprkos tome, nema opušaka.
Pušačima će biti zanimljiva i cijena cigareta – ovdje kutija u prosjeku košta 6 kuna i svi duhanski brendovi se otvoreno reklamiraju.
6. Nema prozorskih stakala, čak su i kupaonice otvorene
Na ulazu u svaku kuću mora biti barem jedna stepenica, da onemogući ulaz duhovima. Na svakom križanju ili kružnom toku je kamena statua zbog zaštite, a svaka kuća ima obiteljski hram, tj. mjesto za molitvu. Ne grade nebodere jer visoke smiju biti samo planine, koji su svete.
7. Kupaju se i surfaju samo turisti
Lokalci sjede u hladu ispod stabla i promatraju.
8. Muškarcima bruse očnjake
Ovaj ritual se odvija kad napune 17 godina (ili kada obitelj skupi dovoljno novaca da organizira ceremoniju), a simbolično označava ulazak u punoljetnost. Ranije su te ceremonije bile puno brutalnije, okupilo bi se cijelo selo, očnjaci su se brusili do korijena, a momak bi pljuvao krv po plahti. Što više krvi, to bolje.
9. Opsesija brakom
Balinežani se nastoje oženiti čim prije je to moguće. Sjedinjavanje muškarca i žene je simboličan prikaz Šive, koji objedinjuje i mušku i žensku energiju.
Kruna braka je muško dijete, a ukoliko partneri ne mogu imati djece, uskočit će susjeda. U nekim situacijama čak i do te mjere da će im dati svoje dijete na odgajanje (u slučaju da ima više djece). Jednom kada dobijete bebu, ona ne smije dodirnuti pod do trećeg mjeseca života.
10. Djeca nose metle u školu
Običaj je da se svakih nekoliko tjedana čiste učionice i školsko dvorište. S obzirom na to da je veći broj djece nego metli, često viđam dječake i djevojčice s dugim crnim pletenicama u školskim uniformama da nose torbu i malu metlu.
Taj ciklus društveno odgovornog ponašanja se nastavlja i kasnije. Ako se u selu oglasi gong, jedan član svake obitelji se mora odazvati i pomoći onom tko je u potrebi.
11. Vulkanske pare mirišu kao sauna
Ustali smo se u tri ujutro da bi nakon dva sata penjanja dočekali izlazak sunca na vulkanu. Iz najvišeg kratera na par mjesta izlazi dim koji miriše kao parna, tj. turska sauna.
Ako se penjete s vodičem, skuhat će za vas jaje na toj pari.
12. Mrak padne za 10 minuta
Ako nije kišno popodne, zalazak sunca je predivan, ali traje svega desetak minuta. Bevanda na verandi uz ružičastu kulisu i dalje je najljepša na jadranskim otocima (dijelom i zato što je prosječna cijena boce vina na Baliju 120 kuna).
13. Mliječni proizvodi na cijeni
Još uvijek ne razumijem odnose cijena ovdje. Litra goriva je tri kune, litra mlijeka je deset kuna, a 100 grama sira prosječno košta 25 kuna!
Uz sve te cijene, država je preporučila plaću od 120 dolara, tj. 700 kuna. Na moju sreću, sladoled kupljen u dućanu dođe 5 kuna, ali je zato jedna kuglica 10 kuna?!
14. Raznobojni pilići
Iako ne slave Uskrs, iz čiste zafrkancije farbaju piliće u roza, zeleno, plavo...
15. Balinežani ne putuju
Na svaki odlazak u svijet pa čak i na drugi kraj otoka gledaju kao da ste iznevjerili obitelj i okolinu.
Osim toga, vjerski rituali su toliki prioritet da najstariji sin mora ostati u kući. Zbog toga je teško računati na njih i kada je radni odnos u pitanju – često se dogodi da zbog neke obiteljske ceremonije jednostavnu ne dođu na posao, u prosjeku jednom tjedno.
16. Na javnoj ceremoniji kremiranja nitko ne plače, to je sramota
Ako imate novaca, nakon smrti će vas zatvoriti u drvenu kravu i kremirati. Ako nemate, zakopat će vas u javnu grobnicu i grupno kremirati nakon pet godina.
17. Smijeh zbog pogreške
Balinežani se često smiju, ali fascinira me to što svaki puta nakon što naprave grešku, prasnu u glasan, iskren smijeh. Stres zbog pogreške ili neugodne situacije ovdje dobiva drugo lice.
18. Dobronamjerna znatiželja
Lokalci često pitaju "Where are you from? Where do you stay?, What's your name?" , da pokažu svoje znanje engleskog i proćaskaju kad se već pružila prilika.
Taksisti znaju biti nešto naporniji, a nakon što odbijete vožnju obavezno pitaju "And maybe tomorrow?"
19. Kita na bahasi znači mi. Muda znači mlad. Ako hoćete reći "mi smo mladi", to izgleda ovako: Kita masih muda.
>>Evo kakav dojam Hrvati ostavljaju u inozemstvu
>>Što to ima Bali, a Lika nema?
Postovana uljepsali ste mi dan sa ovim clankom. Imam dojam da uzivate na Baliju...ove razlicitosti sto nabrajate toliko su mi bile zanimljive da bi ih mogla citati jos satima. zato samo naprijed, uzivajte i obavezno nam pisite! zelim si josos ovakva zanimljiva jutra :)