Još nikada nam egzotika nije bila tako blizu, na dohvat ruke. Spoj okusa i mirisa kuhinja u kojima odzvanjaju svi svjetski jezici s tradicionalnom hrvatskom hranom, može se naći na otoku bijelog kamena gdje se smjestio krunski dragulj plaža hrvatske obale - Bol.
Mi još moramo upoznati onoga tko ima nešto protiv da ga se tetoši dobrom hranom i upravo to sladostrašće gosti imaju priliku osjetiti na pijesku Bola gdje se raskomotio restoran Vagabundo, obalni portal u nove gastronomske svemire. Suptilnim zveketom posuđa, delikatno balansiranim mirisima, okusima i teksturama Cheff Vinko Marinković vodi nas na ukusno gastro putovanje svijetom bez da smo ikada podigli stopala s tla Lijepe Naše.
Kao klinac s velikim dječjim znatiželjnim očima promatrao je roditelje kako slažu mala remek djela dalmatinske spize i klica je pala na plodno tlo.
Zalijevana dugo usađenim nemirom i dromomanskim porivom za putovanjem rasla je i povela Vinka na šesnaestogodišnji putopis svjetskim trpezama. Kada obrok skuha čovjek koji je na jeziku imao klokana, hrabro ušao u klinč s aligatorskim mesom, spojio zmijsko tijelo s raviolima ili uživao u proteinskoj bombi kukaca možeš biti siguran da te ne čeka nimalo klasično putovanje.
Sva istraživanja i eksperimenti s okusima i namirnicama rezultirali su entuzijazmom kojim je odlučio vratiti se u svoju rodnu zemlju i započeti ljubavnu aferu egzotičnog i tradicionalnog. Bermudi, Kajmansko otočje, SAD, Tajland... sve ovo nosilo je intelektualno-osjetilno-duhovne pouke koje su samo potpirile kreativnu iskru.
A kako je kreativnost inteligencija koja se igra, što više znaš to više možeš. Pridodamo li tome još hedonističke impulse onoga koji razumije da imaš jedan život koji je stvoren za uživanje, bilo u strasnom zagrljaju nekoga koga voliš, bilo u pažljivo pripremljenom zalogaju ili ugodnoj tišini uz času vina s pogledom na pučinu, sve su ovo stvari koje život čine vrijednom življenja. Zaboravite restorane brze hrane koji se poput zaraze šire okusnim pupoljcima.
Vagabundo je specifično orijentiran na najbolje svježe namirnice lokalnih proizvođača, a esencijalni moto je očuvanje izvornih nutritivnih sastojaka.
Kroz delicije na put oko svijeta
Vinko Marinković svoje svjetske gastro doživljaje prenio je na domaće "pjate" (op.a tanjure kako ih nazivaju u Dalmaciji).
Svaki tanjur ima svoju priču, a domaće delicije obukao je u zamamno ruho i začinio ih okusima koje ćete pamtiti duže vrijeme.
“Mislim da je većini kuhara, pa tako i meni, u krvi da isprobamo, a i pripremimo što više različitih vrsta jela te da eksperimentiramo s hranom. Stoga kad god putujem ili mi se pruži prilika, ne dvoumim se, nego obavezno kušam ili pripremim neko jelo koje do sada nisam. Jednom prilikom, kada sam kuhao na ruskoj jahti, pripremao sam Jambalayu sa krokodilskim mesom. Mnogi se zgražaju na samu pomisao da bi netko mogao koristiti krokodila kao namirnicu, a kamoli da ga probaju, a zapravo nisu ni svjesni da, iako krokodilsko meso zvuči podosta egzotično i nesvakidašnje, zapravo je vrlo slično piletini i veoma ukusno, meko, a i zdravo", pojašnjava ovaj svjetski putnik.
"Postupak pripreme Jambalaye se i nije u mnogome razlikovao od uobičajenog samo što je uz standardne namirnice – povrće i rižu, sadržavala i krokodilsko meso. Volim uklopiti neke nove, egzotične namirnice u tradicionalna jela. Tako da sam jednom prilikom pripremio gulaš, ali sa mesom zebre. Pripremao sam ga kao da pravim gulaš od mesa divljači jer je meso zebre u mnogočemu slično divljači. I naravno, gulaš je bio izvrstan. Još jedno jelo koje sam pripremao, a ostalo mi je zapamćeno kao nevjerojatno ukusno, su ravioli s mesom čegrtuše. Sva ova jela koja sam spomenuo, u našim krajevima su poprilična nepoznanica i većina će na sam spomen reagirati podosta negativno. No, ja bih toplo preporučio svima da izađu iz svakidašnjih okvira prehrane i usude se isprobati nešto novo jer mogu samo profitirati i proširiti svoje kulinarske vidike. "
Uloga pripreme hrane je samo vizualno i okusno obogaćivanje onoga što je priroda već učinila sama. Ne možete protiv majke prirode. Ponesu li vas vlastite nemirne struje put Brača i stopala se ukopaju na bolsku plažu, a vaš unutarnji divljak traži novu porciju uzbuđenja, ponudite mu avanturu na tanjuru!
>>Vole jesti u restoranu Ivo, u kojem je s Ivom ručao i saudijski princ
spremam i ja đambalaju od pola kruha i 20 deka tirolske