Pink Champagne i Nautica bar na Hvaru, hoteli Westin u Zagrebu i Imperium u Splitu, Yolo bar na Braču, privatne vile po cijeloj Hrvatskoj...
To je tek dio poslovne priče arhitekta Duje Kaliterne, Splićanina sa zagrebačkom adresom i već nepunih godinu dana predsjednika Društva Splićana u Zagrebu.
Oni koji vole njegove projekte priznaju mu originalna rješenja, da voli ekskluzivnost te da iz svakog komada koji stavi u interijer izbija glamur. Proslavio ga je lounge bar Peoples u Zagrebu, a kada se sam osvrne na sve što je radio, priznaje kako je ipak najvažniji projekt bio Gil’s Restaurant & Pop Bar u Dubrovniku.
Vrh ugostiteljske ponude
– Gosti tog objekta bili su ipak ljudi poput Billa Gatesa ili Beyonce, a sam je vlasnik Viktor Vekselberg, jedan od najuspješnijih ruskih biznismena – objašnjava i dodaje kako je popularnost tog mjesta i njemu velika pohvala za rad.
Interijer privatne kuće u Zagrebu
Često uređuje javne prostore, poput restorana ili hotela, te objašnjava kako se jako trudi da ti prostori nemaju ništa zajedničko:
– Pokušavam svaki projekt individualizirati koliko je to moguće. Krećem se od minimalizma do eklekticizma, a katkada se igram i s maksimalizmom. Zajednička crta svih tih prostora je što su svi bili, a i danas su jako popularni, publicirani su u raznim magazinima, neki i u knjigama, a često su i u vrhu ugostiteljske ponude u Hrvatskoj.Kao i u svakom poslu, tako se i on susreće s različitim zamkama i problemima, ali ističe da je najbitnije koliko se uspije uspješno postaviti u njihovu rješavanju.
A iznenađenja su uvijek tu.
Tvrdnju potkrepljuje podatkom da pri adaptacijama prostora čovjek gotovo nikad ne može znati što ga uistinu čeka. Voli projektirati velike stvari, gdje njegova kreativnost dolazi do punog izražaja, a manje su mu privlačna uređenja i renoviranje stanova.
Projekt privatne kuće rado će napraviti samo ako je investitor spreman na posebnost.
O činjenici da se danas arhitekti doista mogu razmahati u svojim idejama, što im omogućuju novi materijali, tehnološki procesi i razmišljanja o arhitekturi, te kritikama kako se tu pojavljuje i mnogo pretjerivanja, pa i kiča, Duje Kaliterna kaže:
– Ne vidim pretjerivanja. Jedno je sigurno – arhitektura i graditeljstvo oduvijek teže novome, a mislim da je sad naglasak na ekološkom pristupu projektiranju.
Sve je bolje od parkirališta
O nekim urbanističkim promašajima i gradnji bez urbanista ili loših rješenja kaže:
Interijer hotela Rixos u Dubrovniku
– Pa često se zapitam kakva je to Hrvatska zemlja kad je u njoj gotovo 900 tisuća divljih gradnji i to na samo četiri milijuna stanovnika. Sada je možda prekasno, ali netko bi trebao i za to odgovarati jer su neki predjeli zemlje zauvijek uništeni. U svakom slučaju, trebalo bi barem čim prije početi popravljati štetu koju smo učinili u posljednjih 20 godina. Urbanisti će sigurno imati dosta posla.
O zagrebačkim i interpolacijama drugih gradova u Hrvatskoj kaže kako treba pustiti da prođe vrijeme pa će se vidjeti pravo stanje, a o tako često prozivanom Ban centru i njegovoj fasadi koja mnoge podsjeća na plastičnu vrećicu kaže da su kritike neopravdane.
– Iskreno, mislim da je sve bolje od parkirališta koje je godinama bilo tamo. Sama zgrada manje je bitna od trga koji se sada tek formira. Generalno, smatram da je Zagreb oduvijek bio okrutan prema staroj gradskoj jezgri, još otkad se zbog gradnje Tržnice Dolac porušio dio Gornjeg grada, pa kada su srušene zgrade u Cesarčevoj... Imam dojam da se Zagreb srami svog povijesnog starog grada, a teži monumentalnim zgradama.
>>Dekadentne šezdesete i luksuz u novom klubu u podrumu Westina
>>Park Maksimir najpoželjniji dio grada, Samobor najbolji u okolici
Nije mi jasno jedino čemu se ovaj čudi ko pura dreku. Pa 90 posto divlje gradnje je još iz bivše Juge. Nije tada bilo čak ni kadastra, a najveće jugoslavensko industrijsko središte Zagreb imalo je 40 posto kućanstava bez priključka na kanalizaciju. Divlja gradnja je jednostavno bila način života. To smo sami 1918. odabrali, a sad plačemo što nismo Austrija.