Sinoć je na 62. festivalu u Puli premijerno prikazan treći nastavak omnibusa „Zagrebačke priče" koji od samog početka vuče iste vrline i mane. Iako se na svaki natječaj prijavi od devedeset pa i do više od stotinu priča, omnibus uvijek plasira tek jednu ili dvije vrijedne pamćenja, što govori ili o problematičnom selekcioniranju ili o tome da u zadanim okvirima autorima muze nešto više šute nego kada je riječ o uobičajenoj ponudi kratkometražnih projekata, kao vrlo kvalitetnog i živahnog dijela domaće kinematografije.
Drugi je problem, ako pojam „zagrebačke priče" shvaćate dosta kruto, a na to imate pravo budući da je projekt zamišljen i kao promocija/evidencija/umjetnička artikulacija autentičnosti zagrebačkog duha, taj da je dosad nastalo jako malo priča čije radnje proizlaze iz specifičnosti određenih kvartova, grada u cjelini ili njegovih dijelova.
Premalo kvartova
Još ih se najviše i najkonkretnije našlo dijelu: npr. „Špansko kontinent" Ivana Sikavice i „Najpametnije naselje u državi" Marka Škobalja i Ivana Ramljaka.
„Zagrebačke priče Vol. 3" uspjelije su od prethodnog dijela od kojega smo zapamtili tek priču „Na kvadrat" Radislava Jovanova Gonza i djelomice „Od danas do sutra" Sare Hribar.
Novi omnibus ima dvije vrlo uspjele priče – „Na Tri kralja" Vlatke Vorkapić i „Orah" Danila Šerbedžije – i jedne kojoj je nedostajalo malo da to postane („Munja" R. J. Gonza). No, i u šest novih priča zapravo je jako malo „Zagreba"; sve su one glatko mogle nastati u Tel Avivu, Kopenhagenu ili Buenos Airesu. Treći nastavak imao je i svoju pod temu – praznik – a to je još jedna od zadanosti koje većina autora tek tangira.
Problem muza
Iz nekih izjava na press konferenciji moguće je zaključiti – to djelomično odgovara i na prethodno postavljenu dilemu radi li se o problemu selekcioniranja ili autorskih muza – da autori rijetko rade priče ekskluzivno za ovaj natječaj, više je riječ o tome da neke svoje već postojeće ideje prilagođavaju natječaju. U svakom slučaju, serijal je koristan kao rasadnik kratkometražnih filmova, uz već postojeće natječaje HAVC-a. Na tiskovnoj konferenciji producent Boris T. Matić rekao je da su pojedinačni filmovi prikazani na više od stotinjak raznoraznih festivala (dosad vjerojatno najuspjelije izvrsni i još uvijek nenadmašeni „Žuti mjesec" Zvonimira Jurića iz prvog filma), a nema sumnje da će i ovoga puta pojedini dijelovi bolje prolaziti od cjeline.
>>Filmski festival u Puli samo proizvodi tračeve i zlu krv
>>Festival otvoren filmom 'Imena višnje' Branka Schmidta
Tako je.