Ravno trideset godina od završetka izvorne trilogije, u svibnju ove godine u kina se vraća Pobjesnjeli Max, jedan od najpoznatijih SF junaka i sigurno najpoznatiji australski postapokaliptični film čiji će se četvrti nastavak zvati "Pobjesnjeli Max: Divlja cesta". Iako se njegov povratak svojedobno najavljivao i kao veliki povratak Mela Gibsona, producenti su za glavnu ulogu ipak odlučili angažirati mlađeg i popularnijeg Toma Hardyja. Brojni su se potom zapitali može li taj Britanac uvjerljivo utjeloviti Maxa Rockatanskog, koji je u našim glavama još uvijek poistovjećen s likom mladog Gibsona. A on tu ulogu uopće nije dobio zbog svoje glumačke karizme, već zahvaljujući barskoj tučnjavi!
U nekoliko navrata autori filma prisjetili su se kako Gibson nije bio u stanju odraditi prvu audiciju jer je imao razbijenu čeljust i niz drugih ozljeda koje je zaradio noć prije, no svejedno je došao na casting kao podrška svojem školskom kolegi, glumcu Steveu Bisleyu. Izranjavanom mladiću prišao je producent koji mu je rekao da za film "trebaju frikove" i zamolio ga da se vrati za dva tjedna.
Nepredvidljiva narav
Kako su mu ozljede u međuvremenu splasnule, filmaši ga na prvu nisu prepoznali, no kad su shvatili da je taj ljepuškasti mladić onaj otekli grubijan s prve audicije, odmah su mu ponudili glavnu ulogu Maxa, dok je Bisleyu pripala uloga njegova partnera Goosea. Činjenica da je Gibson tada bio potpuno nepoznat glumac nije im smetala, jer i tako se radilo o debitantskom filmu čiji je redatelj George Miller bio lječnik hitne pomoći, producent im je bio 28-godišnji amater, a uloge motorista dali su pravoj motorističkoj bandi čije je članove Miller često krpao na hitnom prijemu bolnice u Sydneyu.
Gibson se svojom nepredvidljivom naravi i strašću za novim iskustvima sjajno uklapao u njihovu viziju "Poludjelog Maxa", koji je možda baš zahvaljujući takvoj konstelaciji autentičnih "frikova" i strastvenih filmofila-kinoamatera postao kultni hit koji je godinama držao rekord najisplativijeg filma u povijesti: Na samo 300 tisuća uloženih dolara zaradio je 100 milijuna (a detronirao ga je tek "Projekt Vještica iz Blaira" 1999. godine). Od sada već davne 1979. mnogo se toga promijenilo. George Miller ostavio se medicine i posvetio filmu.
Nakon još dva nastavka "Pobjesnjelog Maxa", koje je prestao snimati nakon što mu je producent (i najbolji prijatelj) Byron Kennedy poginuo u padu helikoptera, Miller je u Hollywoodu režirao hit-komediju "Vještice iz Eastwicka" i uspješnu autorsku dramu "Lorenzovo ulje", nakon čega se posvetio stvaranju visokobudžetnih filmova za djecu, "Praščić Babe" te "Ples malog pingvina", koji mu je donio Oscara. Mel Gibson godinama je bio najpoželjniji glumac Hollywooda, a dokazao se i kao redatelj, između ostaloga osvojivši dva Oscara autorskim projektom "Hrabro srce". Nažalost, u međuvremenu je izgubio kontrolu nad privatnim životom, nižući kaznene prijave i pokušaje liječenja od droge i alkohola, pa su mu veći studiji počeli okretati leđa, radije angažirajući njegove nekonfliktne, pouzdanije mlađe kolege. Tu na scenu stupa Tom Hardy.
"Trebamo frikove"
Za razliku od mladog Mela, koji je prije "Pobjesnjelog Maxa" imao samo jednu ulogu, Hardy u projekt ulazi kao ozbiljan hollywoodski igrač, koji je u petnaestak godina karijere nanizao više desetaka nagrada, a suradnjama s Christopherom Nolanom na futurističkom trileru "Inception" i superjunačkom spektaklu "Vitez tame" dokazao je da se dobro snalazi u svim nijansama žanra. Pa iako danas slovi za vrhunskog profesionalca, Hardy bi se itekako mogao prepoznati u famoznom "trebamo frikove", jer se poput Gibsona u mladosti kretao u opskurnim krugovima i borio s ovisnostima, no danas ga umjesto po skandalima prije svega znamo po uspješnim ulogama.
Za Gibsona se to više ne može reći: nakon vrhunaca karijere ovjekovječene sa dva Oscara nekadašnji idol mnogih potonuo je duboko na moralno dno, pa ga danas gledamo kao redikula koji s jedne strane viče da je konzervativac i ultrakatolik, a s druge se itekako prepušta zemaljskim porocima i obiteljskom nasilju zbog kojeg je nekoliko puta osuđivan. Kada se stvari tako postave, potpuno je razumljivo da odabir između uspješnog junaka nove generacije i kompromitirane bivše zvijezde nije bio težak - od eventualnog Hardyjeva neuspjeha mnogo je veći i teži problem mogućnost da ogromna produkcija i još veća očekivanja "pojedu" novog "Pobjesnjelog Maxa". Za razliku od gerilskog projekta s kraja sedamdesetih, on danas počiva na velikim glumačkim imenima (uz Hardyja u filmu glume Charlize Theron, Zoë Kravitz i Nicholas Hoult), još većem iskustvu redatelja Millera, te budžetu od oko sto milijuna dolara, koji nužno znači brojne autorske kompromise.
>> Četvrti Mad Max u kina stiže 2015.
"Iako se njegov povratak svojedobno najavljivao i kao veliki povratak Mela Gibsona, producenti su za glavnu ulogu ipak odlučili angažirati mlađeg i popularnijeg Toma Hardyja." Toma koga?