U njegovoj biografiji piše: glumac, režiser, poduzetnik, aktivist, filantrop, environmentalist i trkač. On je Paul Newman, glumačka zvijezda koja se praktično do smrti utrkivala na američkim stazama. Poznato je da je jedan od najvećih hollywoodskih frajera bio teški “petrolhead”.
Još je jedan veliki glumac karijeru tražio u utrkama, a riječ je o Steveu McQueenu. Svoju strast želio je prenijeti i na filmsko platno i to u trenutku kada je poželio steći veću kontrolu nad karijerom. Le Mans je doista jedan od njegovih poznatijih filmova i jedan od prvih filmskih spektakala o svijetu utrka.
Neisplativi promašaj
No, film je bio potpuni promašaj na blagajnama. Samo je koproducentska kompanija Cinema Center Films uložila šest milijuna dolara, današnjih 37 milijuna. Jasno je do kakve je panike došlo kada je postajalo jasno da teški McQueenov karakter ne funkcionira najbolje u zahtjevnom okruženju kultne staze i u uvjetima u kojima je glumac htio da se njega pita za sve i kada je McQueen zapravo već izgubio utrku za prvim pravim trkačkim filmom jer, eto, prikazan je “The Day of the Champion” s Jamesom Garnerom. Okolnosti i događaji oko snimanja filma opisani su u dokumentarcu “Steve McQueen: The Man and Le Mans”, koji svakako treba pogledati.
Film obiluje dosad neviđenim prizorima sa staze, a živući sugovornici i dosad neobjavljivani kadrovi iza kulisa otkrivaju kako je sniman film koji je trebao postaviti temelj McQueenove producentske kuće, a ispao je promašaj.
McQueen je inzistirao na tome da se film snima bez efekata. To je uključivalo kamere na trkaćim automobilima, snimanje s pravim vozačima pri pravim brzinama... Sve je to stajalo mnogo novca, a uz to, scenarij Alana Trustmana bio je potpuni promašaj. Glumac ga je na kraju otpustio, a izgubio je još jednu važnu osobu. Redatelj John Sturges koji je s McQueenom napravio “Veličanstvenu sedmorku” i “Aferu Thomasa Crowna”, odustao je od filma govoreći da je prebogat i prestar da bi trpio sve “mušice” svoje zvijezde. Do tada je Cinema Center već tražio alternativu, glavnu ulogu nudio je Robertu Redfordu, pa je McQueen, da ostane, odustao od plaće i provizije.
Tijekom snimanja nastradala su i dvojica vozača. Zapalio se Ferrari Dereka Bella i on je zadobio ozbiljne opekline, a David Piper razbio se sa svojim Porscheom te mu je amputiran dio noge. Film otkriva i jednu do sada zataškavanu činjenicu. I sam je McQueen imao nesreću za vrijeme snimanja, razbio je osobni automobil u kojem su bili glumica Louise Edlind (ona je poslije postala švedskom parlamentarkom) i njegov osobni asistent Mario Iscovich.
Bizaran događaj detaljno je opisan u filmu gdje je prikazano kako McQueen, unatoč teže ozlijeđenom Iscovichu, pokušavao pobjeći s mjesta nesreće. Krivnja za nesreću prebačena je na Iscovicha, a stvar je zataškana. Iscovich je ubrzo dobio otkaz. Godinama se govorilo da je snimljeno oko pola milijuna metara filma i mislilo se daje sav materijal uništen.
Pronašli originalni materijal
Najveća je vrijednost dokumentarca, koji potpisuju redatelji Gabriel Clarke i John McKenna, upravo pronalazak originalnog materijala. Bio je bez zvuka, no produkcijska se ekipa potrudila da svi zvukovi budu autentični, a kako su radili na dokumentarcu, pojavljivali su se i novi materijali, poput nikada objavljenih scena na snimanju filma Johna Klawittera pa i kadrovi koje je za osobnu arhivu snimao poznati trkač Paul Blancpain.
Tijekom snimanja hvatala ga je paranoja jer je bio na listi za odstrel ubojice Charlesa Mansona
“Steve McQueen: The Man & Le Mans” iznimno je djelo velike povijesne vrijednosti koje prikazuje sve strane velikog glumca, pa i one koje su zbog idealiziranja njegova lika zanemarene. Bio je ženskar (tada mu se raspadao brak s Neile Adams), iznimno teška osoba, arogantan, egomanijak, prema mišljenju nekih i opasan, te neotesan. Tijekom snimanja hvatala ga je i paranoja nakon što je objavljeno da je i on na listi za odstrel serijskog ubojice Charlesa Mansona.
Tada je čak tražio da mu se osigura vatreno oružje za samoobranu. Film je autorizirala obitelj koja ipak nije pobjegla od Steveove prave naravi. Umjesto dokumentarca koji suho opisuje snimanje filma i prikazuje atraktivne kadrove, stvorena je priča o katarzi najvećeg glumca tog doba, koji nije mogao pomiriti taštinu s realnošću filmske produkcije, u kojoj su možda i najrealniji kadrovi kultne utrke 24 sata Le Mansa.
>> McLaren sa 650 KS stotku uhvati za tri sekunde!
kakve veze Paul Newman ima sa ovim filmom i tekstom, ...ako ste željeli nekakav uvod, ovo nije dobar primjer istog...