Pripremajući se za posjet danske kraljice Margarete II. Hrvatskoj, koja u svojem izaslanstvu uz diplomate dovodi i desetke umjetnika, u nekoliko sam se navrata pitala koliko je zapravo pošteno uspoređivati iznimne uvjete rada kulturnjaka u Danskoj s načinom financiranja i organizacijom kulturne scene u Hrvatskoj, posebno s obzirom na golem nerazmjer životnog standarda u našim, površinom i brojem stanovnika toliko sličnim zemljama.
Lisica u Sibiru
Jučerašnja novinska konferencija Hrvatskog audiovizualnog centra vratila me u stvarnost i podsjetila da i te kako – možemo.
Govoreći ispred Hrvatskog društva filmskih redatelja, naš filmski hitmejker i ravnatelj Zagrebfilma Vinko Brešan prisjetio se prvih koraka u osnivanju HAVC-a, kada je Hrvoje Hribar nekolicini kolega donio statut Danskog filmskog instituta, na njemu prekrižio formulaciju "kraljica Danske" i dopisao: "predsjednik Republike Hrvatske". S takvim je dokumentom pokušao krenuti u kampanju za osnivanje filmskog centra koji bi potaknuo kvantitativni i kvalitativni procvat hrvatske kinematografije. Anegdota kaže da je jedan lukavi pravnik odmah prepoznao kako nije riječ o prepisanom statutu neke strane ustanove te ocijenio da pustinjska lisica ne može preživjeti u Sibiru, a regulativa iz uređene skandinavske zemlje u hrvatskom društvenom i pravnom sistemu.
Redatelji koji su gurali ideju HAVC-a ipak nisu odustali, nego su se dali u dugogodišnje lobiranje koje je na koncu omogućilo da HAVC, građen na iskustvu Danskog filmskog instituta, postane činjenica.
Iako u njemu sigurno ima prostora za poboljšanje, HAVC je svojim opsežnim izvještajem o radu, javno predstavljenim početkom lipnja ove godine, dokazao da danski model u Hrvatskoj i te kako može zaživjeti. I čak postati uzor zemljama regije, koje sve otvorenije teže osnivanju istog tijela koje bi reguliralo audiovizualnu proizvodnju Srbije, Slovenije ili BiH.
Visoki državni posjet kraljice Margarete, koja se nameće kao najvažnija kulturna ambasadorica svoje zemlje, hrvatskim bi vlastima morao poslužiti kao podsjetnik na sve aspekte naše kulturne proizvodnje koji su, za razliku od napokon koliko-toliko uređene filmske industrije, i dalje ostali u vremenu socijalizma.
Potrebne promjene
Restrukturiranjem zaostalih organizacijskih sistema, poticanjem međunarodnih suradnji te sustavnim vrednovanjem svih koji primaju javni novac, i s mnogo manjim budžetom od onoga koji u kulturu ulaže razvijena Danska, mogli bismo ostvariti vidljive rezultate. Svi danski modeli vjerojatno se ne bi ni mogli ni trebali primjenjivati u našoj zemlji, ali njihova strast za kulturom, vidljiva i u najvišim političkim sferama, nešto je što trebamo usvojiti.
Mi kao društvo moramo shvatiti da ulaganje u kulturu može i mora biti strateška investicija koja nam na koncu može donijeti i materijalnu i nematerijalnu dobit.
Možda bi naš predsjednik, koji je dolaskom na vlast postao najizvođeniji autor klasične glazbe u našoj zemlji, po uzoru na dansku državnicu mogao poraditi na tome?
>> Kraljica Margareta II. stiže u Hrvatsku. Osim diplomata u delegaciji dovodi i umjetnike
>> Evo kako će danski kraljevski par provesti vrijeme u Hrvatskoj
