Malo je poznato da je nedavno preminuli Gabriel Garcia Marquez u jednom trenutku želio postati filmski redatelj, zbog čega je upisao poznati Centro Sperimentale u Rimu, i to iste godine kad i naš veliki redatelj Veljko Bulajić.
– Svi smo ga tada zvali Gabo, a taj je nadimak zadržao i kasnije. Bili smo dobri prijatelji, ponekad bismo se i posvadili, ali uvijek pomirili. Dijelili smo teške financijske uvjete studija koji je bio skup, a nas bismo dvojica jedva pokrila stanarinu i tramvajski prijevoz do fakulteta – prisjetio se Veljko Bulajić, koji i danas pamti kako je njegov prijatelj jednom prilikom nestao iz Rima. Svi su ga dva dana tražili, a on se odjednom ukazao uzbuđen i nasmiješen kao da se ništa nije dogodilo. Kazao im je da je bio Firenci jer se želio prošetati po ulicama kojima je nekoć hodao Dante.
– Nedugo nakon toga Gabo je počeo pokazivati sve otvorenije nezadovoljstvo životom u Rimu. Italiju je smatrao previše kapitalističkom, a meni je, kao mladiću iz Jugoslavije, predbacivao što nisam otišao studirati u SSSR ili Čehoslovačku – kazao nam je Bulajić.
Neprilagođen i revoltiran stanjem duha svojih kolega, Marquez se kratko zadržao na Centro Sperimentale.
– Zadnji put kad sam ga vidio rekao mi je da više ne može ni dana provesti među "štreberima". Pobjegao je u Pariz, gdje se pridružio jednoj ljevičarskoj grupi intelektualaca. Više se nismo sreli – rekao nam je Bulajić kojeg je vijest o Marquezovoj smrti duboko potresla.
