Više od tri milijuna građana Velike Britanije potpisalo je internetsku peticiju kojom traže novi referendum nakon što je na onom održanom u četvrtak 52-postotnom većinom odlučeno da Ujedinjeno Kraljevstvo izađe iz članstva u Europskoj uniji. Britanski parlament morat će raspraviti zahtjev te peticije jer po sili zakona mora raspravljati o svakoj peticiji s više od 100.000 potpisa, ali politički lideri i analitičari ne vjeruju da je novi referendum moguć niti da bi se rezultat prošlotjednog referenduma trebao ignorirati.
Nije pravno obvezujući, ali...
Peticija je bila pokrenuta prije prošlotjednog referenduma i zahtijevala je da se novi referendum održi ako izlaznost bude manja od 75 posto i ako pobjedu odnese manje od 60 posto izašlih birača. U četvrtak je, uz izlaznost od 72 posto, 52 posto birača (ili 17,4 milijuna ljudi) odabralo napuštanje EU. Rezultat tog referenduma nije pravno obvezujući, no oni koji otvoreno pozivaju na ignoriranje tog rezultata ipak su u velikoj manjini. Jedan od njih je zastupnik iz redova Laburističke stranke David Lammy.
– Možemo zaustaviti ovu ludost i okončati ovu noćnu moru tako što ćemo glasati u parlamentu. Naš suvereni parlament sada treba glasati o tome hoćemo li zaista izaći iz EU – poručio je Lammy. U referendumskoj noći Večernji list bio je akreditiran na uglednom sveučilištu London School of Economics, gdje su stručnjaci komentirali razvoj događaja.
Quentin Peel, bivši novinar Financial Timesa, a danas stručnjak za europske odnose s uglednog instituta Chatham House, otvoreno je upozoravao da su “referendumi loši za demokraciju”.
– Loši su jer stvaraju populističku atmosferu i pojednostavljuju komplicirane probleme. Parlamentarna demokracija je puno bolji sustav, u kojem izabrani pojedinci sjede u parlamentu i smišljaju rješenja. Ono što sada imamo je izravan konflikt između referendumske odluke i volje većine u parlamentu. To će biti teško riješiti – kaže Peel.
Voda na mlin euroskepticima
Puko ignoriranje rezultata britanskog referenduma teško je moguće jer euroskeptici u toj zemlji i diljem Europe samo dobivaju još jače argumente kad se ignorira volja nekog naroda. Euroskeptici tvrde da je EU nedemokratska jer je ustav EU bio odbačen na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj 2005., pa je svejedno preinačen u Lisabonski ugovor, koji je zatim odbačen na referendumu u Irskoj 2008.,da bi potom bio usvojen 2009. na drugom referendumu u Irskoj. No, procedura razdruživanja Ujedinjenog Kraljevstva od EU nije počela odmah, već počinje tek kad London službeno obavijesti Bruxelles o aktiviranju članka 50. Lisabonskog ugovora, koji govori o roku od dvije godine za pregovore o razdruživanju. Dok se ti pregovori ne dovrše i dok se ne odredi točan datum razdvajanja, UK ostaje članicom Unije, i svi europski propisi i dalje vrijede na britanskom tlu. Ipak, Britanci su već ostali bez svoga predstavnika među europskim povjerenicima.
Jonathan Hill, povjerenik za financijske usluge, dao je ostavku jer osjeća da ne može raditi u europskom interesu. Britanski premijer David Cameron najavio je ostavku kako bi prepustio mjesto nekome tko će poštovati odluku referenduma i voditi zemlju iz EU, ali ta smjena u Downing Streetu ne događa se odmah, već najkasnije do listopada. Zagovornici izlaska iz EU poput Borisa Johnsona i Michaela Govea tvrde da nema razloga za žurbu s aktiviranjem članka 50. S druge strane, ministri vanjskih poslova šest zemalja osnivačica Unije poručili su iz Berlina da London treba što prije pokrenuti proceduru. Angela Merkel pak ne želi srljati.
– Ne bih se željela boriti da to bude u što kraćem roku. Nema potrebe da budemo neugodni u pregovorima – rekla je Merkel.
Jedna Velika Britanija koja ima možda oko 70. miliuna stanovnika mora po sili zakona raspravljati o nečemu što je potpisalo 100. tisuća državljana , a Hrvatska sa oko 4,5 . miliuna stanovnika ignorira potpise 500. tisuća državljana. Da nije jadnoadno bilo bi smiješno.