Matko Jelavić održat će 29. ožujka prvi samostalni koncert u zagrebačkom Lisinskom, najprestižnijoj koncertnoj dvorani u državi. Na estradi je više od tri desetljeća, izdao je 20 albuma, njegov najveći hit “Majko stara” prodan je u više od vrtoglavih milijun primjeraka. Puni dvorane diljem svijeta, a na hrvatskoj glazbenoj sceni vrlo je rijedak gost iako je godinama nastojao suzbiti utjecaj sveprisutnih srpskih cajki i poticati domaću glazbu. Razgovarali smo o predstojećem koncertu i stanju u hrvatskoj glazbi.
Zašto ste na koncert u Lisinskom toliko dugo čekali?
Odgovor na to pitanje mogao bi trajati dva dana, a pola ne bih rekao. Bili su komplicirani uvjeti za domaću glazbu u posljednje 24 godine. S obzirom na to kako se naš svijet sada mijenja temeljito, puno više nego što vi mediji to objavljujete, dogodilo se i da ja održavam prvi samostalni koncert u Lisinskom. To je trebalo učiniti davno prije, dok sam bio manje sijed i manje ćelav, ali što je – tu je. Nakon tisuća mojih koncerata po Hrvatskoj i svitu, učinit ću sve da predstavim svoje pjesme koje publika voli, s njima živi i zbog pjesme “Rodija se sin” naziva djecu mojim imenom. Svi koju dođu vidjet će koliko sam ja blago napravio u ovih 29 godina samostalne karijere.
Što još pripremate za zagrebačku publiku na koncertu za svoj 59. rođendan?
Rođendan se slučajno poklopio. Pratit će me sedam vrhunskih splitskih glazbenika i četiri prateća vokala. Otpjevat ću svoje uspješne pjesme koje svi znaju, na čelu niza je interkontinentalno popularna “Majko stara”. Imat ću četiri gosta: klapu Iskon koja je nedavno objavila moju pjesmu “Dobra večer, prijatelji”, operna pjevačica Danijela Pintarić sa mnom će otpjevati “Ti, samo ti”, nastupit će i Jasna Zlokić, žena zlatna glasa koja je nepravedno zaobiđena u prošlosti. Moj sin Marko pjevat će “Da mi je biti morski pas”, a ja ću biti za bubnjevima. On je inače u grupi Diktatori, sviraju s Banom i uspješni su. Nakon 30-ak mojih pjesama, na samom kraju izvest ću dio u počast velikoj hrvatskoj glazbi: “Zbog jedne divne crne žene”, “La musica di note”, “O, Marijana” i još nekoliko novijih za koje smatram da su među prvih deset u hrvatskoj glazbi. Koncert završavam pjesmom “Majko stara” koja je moj doprinos velikom hrvatskom nizu.
Zadnji album izdali ste prije sedam godina. Pripremate li novi?
Sada pripremam koncert u Lisinskom, ali nakon toga – sigurno. Vrlo sam ohrabren podrškom medija, koju nikad prije nisam imao. Čini mi se da su ljudi u medijima shvatili da ovako više ne možemo. Mi moramo imati cjelokupnu domaću glazbenu scenu svih stilova, jaku hrvatsku zabavnu glazbu i jaki Splitski festival kao generator cijele scene, inače će nas srpske cajke pojesti.
Godinama slovite kao buntovnik među glazbenicima, vrlo aktivan u borbi protiv srpskih cajki. Kakvo je stanje danas?
Ja nisam borac protiv srpskih cajki, već zagovornik jake hrvatske glazbe. Prije 11 godina upozorio sam preko HTV-a što će se dogoditi ako nešto ne promijenimo. I dogodilo se, pa danas 90% mjesta za zabavu u Hrvatskoj pokriva glazba iz Srbije, Splitski festival se pokvario, a mediji su jedno vrijeme prestali davati podršku hrvatskoj glazbi s vrlo rijetkim iznimkama, kao Branko Uvodić. Tada mi neki ljudi nisu vjerovali, ali, na žalost, sve se dogodilo. Jedna politička stranka je Hrvatskoj glazbenoj uniji poručila da oni podržavaju samo tzv. urbanu glazbu. A žele vladati cijelom Hrvatskom! To se ne smije više dogoditi. Treba podržavati sve vrste domaće glazbe. Domaću zabavnu glazbu smo potisnuli, nastala je pustoš i u taj prostor upali su drugi. Vrijeme je da shvatimo da ne možemo više ovako.
Kakvo je stanje na radijskim postajama i HTV-u?
Popravlja se, ubrzano. Međutim, puno pjevača zabavne glazbe, ali hip-hopera, rokera i ostalih odustalo je od glazbenog posla jer su u tišini izgurani iz igre. Među njima sam i ja. Prešutio sam to i nastupao u inozemstvu. Ako su to meni napravili, kako su se tek odnosili prema mladom pjevaču na pragu karijere?! Hrvatska glazba nam je zalutala, nema više povjerenje građana ove zemlje i ne obavlja svoju društvenu ulogu.
Koja je to uloga?
Zabavljati i podizati nacionalnu svijest, ujedinjavati narod.
Ne nastupate više ni na Splitskom festivalu. Zašto?
On je već 24 godine sve udaljeniji od svoje osnovne ideje, a to je da bude festival mediteranske, zabavne glazbe. Sad imamo puno više svega osim toga. Godinama sam se jako trudio da se to nekako spasi, izdržao sam i kada je na HTV-u rečeno da je Splitski festival sve bolji jer je na njemu sve manje mandolina i gitara, ali kada sam vidio 2010. da je na festivalu izvedena turbofolk pjesma, neću reći koja, i nakon toga je dobila i Porin, shvatio sam da Splitskom festivalu nema spasa ako ga temeljito ne reorganiziramo. I nisam više sudjelovao.
Kako ga reorganizirati?
Vratiti temeljne vrijednosti Splitskom festivalu. Potom u nekoliko godina uvesti jedan krug mlađih autora, kojih sada nema, dakle uvesti nove pjevače. Nekada je Splitski festival godišnje izbacivao dva do tri potpuno nova imena. Mi već desetljećima nemamo pjevača, nemamo pjesmu, imamo lutanje u svemu i svačemu...
Što mislite o Porinu?
Ne pratim ga. Porin ne gura hrvatsku glazbu naprijed, nego nazad, kao i Splitski festival.
Što mislite o načinu odabira i pjesmi za Euroviziju?
Čuo sam da je HTV na Programskom vijeću izabrao Houdeka, a u tom momentu nismo znali ni koja je pjesma. To je potpuno krivi način biranja. Najbolje je rješenje izabrati 15 najboljih pjesama koje ti dođu na natječaj, što nije bio slučaj s Dorom, ali bila je ideja, a onda sve dati na pošteno biranje. S naglaskom na pošteno. Glazbenici mogu imati jedan ukus, kritičari drugi, ali publika treba odlučiti, svoj narod treba slušati. Ovdje to nije bio slučaj. Bolje da sudjelujemo nego da ne sudjelujemo, ali odabir treba unaprijediti.
Kako ste vi kao mladi roker, bubnjar grupe Metak, završili u lakoglazbenim notama? Jeste li ostali roker u duši?
Naravno. Rock-glazba me jako zanima. Grupa Metak, koja je okupila četiri prava glazbenika, izgorjela je u želji da napravi nešto novo i ostavi trag za sobom. Nisam je napustio, nego se grupa raspala, a onda sam pisao pjesme za druge pjevače. Najveći sam uspjeh postigao 1987. s pjesmom “Dobra večer, prijatelji” koja je danas opet popularna zbog klape Iskon.
Metak je ostavio trag. “Da mi je biti morski pas” je bezvremenska pjesma.
To nije slučajno. Pjesma je o moru, to je ono o čemu vam govorim. Ljude ćemo dirnuti pjesmama ako pjevamo o nečemu što im je blisko, što vole, vezano za kraj gdje smo rođeni i odrasli.
Na kraju, što biste na domaćoj estradi istaknuli kao dobro?
Bilo je dosta dobrih glazbenika i pjesama, ali su potiskivani. Ako se sjećate, s Melodija Jadrana ljudi su redovito odlazili razočarani, ali ne pjesmama, već nagradama. Sjetite se Grdovića i Bepe Matešića i pjesme “Samo ti, Dalmacijo”. Publika je bila na nogama dok su je izvodili, a nisu pobijedili. Ista stvar se dogodila meni s pjesmom “Ti, samo ti”, dobila je samo treću nagradu, a pjeva se i danas. Mislim da čak oni koji su dobili prvu i drugu nagradu ne znaju što su pjevali. Događale su se strašne stvari u prošlosti. To je šteta za sve nas. Ali čini mi se da su se stvari počele popravljati. Dobro je što se nazire svjetlo na kraju tunela. Apeliram kao glazbenik, pjevač, intelektualac: stanje u domaćoj glazbi moramo unaprijediti. Glazba je ljudima jako važna! U Hrvatskoj su svi stilovi dobrodošli, ali dominirati mora naša glazba, nju moramo poticati i promovirati. Očito nam stiže bolje vrijeme!
>>Matko Jelavić slavi 30 godina karijere: Sinovi su suprugin i moj najveći ponos
>>Matko Jelavić - koncert u KD Vatroslava Lisinskog
Čovjek ima sto posto pravo