- Ovo je moja oaza, moje mjesto gdje se potpuno opustim. Tu su mi obitelj i prijatelji, omiljeni kafić, rehabilitacijski centar... Sve! – kaže nam Mate Bulić na ulazu u svoj frankfurtski dom. U taj njemački grad 57-godišnji pjevač doselio se prije 33 godine, i to zbog ljubavi. Naime, njegova supruga Zdravka često je dolazila u Hercegovinu, ali i vrlo često odlazila natrag u Njemačku gdje su joj živjeli roditelji. A Mate, tada zaljubljeni mladić, jednog dana samo je spakirao kofere i otišao k svojoj Zdravki. Danas su ponosni roditelji dviju kćeri, Ane i Katje, a za dva mjeseca trebali bi postati baka i djed.
– Dosad su moji prijatelji uvijek pričali o unucima na neki poseban način, a ja sam se pitao je li to farsa ili je zbilja to neka posebna vrsta ljubavi. Već sad primjećujem da je to neviđena ljubav premda se moje unuče još nije rodilo. Od trenutka kad su nam moja Ana i njen suprug Kristijan priopćili da čekaju dijete, meni se život promijenio. Trebao sam za Novu godinu nastupati u Australiji i tamo imati turneju, ali takvo što nije dolazilo u obzir. Želim biti s obitelji kad stigne unuk – uz osmijeh kaže Mate. Svoje kćeri, 31-godišnju Anu i četiri godine mlađu Katju, od rođenja je učio hrvatskom jeziku i ljubavi prema domovini.
Od bauštele do kralja dijaspore
– Ma ja sam u svojoj kući ustavom zabranio da se govori njemački jezik. Djevojke su imale dovoljno prostora u školi, crkvi, u društvu s prijateljima da govore njemački, a doma se isključivo govori hrvatski. I Ana i Katja vole Hrvatsku, čak su mi i zetovi vezani s Hrvatskom – kaže Mate, koji u prosjeku pola mjeseca provodi u Frankfurtu, a pola u Brelima gdje ima stan. A na pitanje na koji grad misli kad kaže da ide kući, Mate odgovara:
– Teško je reći. Možda će biti najbolje kazati da su i Hrvatska i Njemačka popola moj dom. U Brelima imam stan, a prometna povezanost s mojom Hercegovinom u kojoj više nemam nikoga dosta je dobra. U Njemačkoj je pak moja obitelj. Kada sam dulje u Hrvatskoj, obavezno dođe supruga, a djeca imaju ovdje svoj život. No sve u svemu, nemam puno nostalgičnih trenutaka, dosta mi je dinamičan život i stalno putujem – kaže Mate. Iako danas uživa u svemu što je postigao te ponosno kaže da u glazbi više nema ambicija jer je zadovoljan onim što je postigao, put do uspjeha u njegovu slučaju i te kako je bio trnovit.
– Bilo je teško uspjeti. U Njemačku sam došao kao diplomirani ekonomist, ali za mene nije bilo posla jer je nepoznavanje njemačkog jezika bio velika barijera. Radio sam svašta, od bauštelskih do uredskih poslova, a velika podrška bili su mi moja djeca i supruga kojoj sam u pjesmi rekao "Hvala ti za sve" – prisjeća se Mate koji je zahvaljujući beskrajnoj volji da slijedi svoj san i postane pjevač u Njemačkoj među hrvatskim iseljenicima postao poznat kao "kralj dijaspore".
– Ne volim tako velike titule, ali da sam jedan od najpoznatijih Hrvata u inozemstvu, jesam. U mojoj karijeri zanimljivo je da sam najprije postigao uspjeh vani, a tek onda sam se trebao dokazati i doma – kaže pjevač koji kao jednu od najvažnijih godina u svojoj glazbenoj karijeri ocjenjuje 1998. Naime, te godine u lipnju, na blagdan Tijelova, održao je koncert na starom Hajdukovu placu.
– Sjećam se tog dana kao da je jučer bio. S punom odgovornošću kaže da sam prvi glazbenik koji je taj stadion ispunio do posljednjeg mjesta. 30 tisuća ljudi pjevalo je moje pjesme a da do tog dana nisu znali kako izgledam. Poslije je sve krenulo lakše, redale su se gaže, a imao sam veliku sreću da radim s eminentnim imenima hrvatske glazbe – Đorđem Novkovićem, Zrinkom Tutićem, Draženom Zečićem, Nenom Ninčevićem te svojim kumom Markom Perkovićem Thompsonom koji je na neki način zaokružio tu cijelu priču – kaže Mate.
S Thompsonom ga veže dvostruko kumstvo. Mate je krsni kum Thompsonovu sinu Anti, a Thompson je krizmani kum Matinoj mlađoj kćeri Katji.
Supruga uvijek promaši hit
– Viđamo se često, kad god je on u Njemačkoj navrati, a i ja uvijek kad sam u Hrvatskoj odem do njega i njegovih petero anđela. Kod njega sam i stekao iskustvo kako je to biti djed – smije se Mate.
Kada se okrene unatrag 40 godina i daje osvrt na svoju i amatersku i profesionalnu karijeru, pjevač kaže da smatra presudnim onaj trenutak kada je odlučio da zbilja želi biti samo pjevač.
– Trebalo je ocijeniti isplati li se, pritom ne mislim financijski, ići glazbenim putem ili krenuti poduzetničkim vodama u kojima bih, vjerujem, isto bio uspješan. Odlučio sam se baviti pjevanjem i nisam požalio. I danas bih opet sve isto. Uvijek sam se u poslu savjetovao s kćerima i suprugom koja apsolutno nikad nije pogodila hoće li neka pjesma biti hit. Kad god bi se ona hvatala za glavu i molila me da ne pjevam pjesmu, ja sam zadovoljno govorio: – Dakle, imam hit!
Moj pokojni brat je bio djeda sa 46 godina a necakinja njegova kcerka je baka sa 40 godina i kaj sad ?