Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 1
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
karizmatičan pjevač

Goran Bare: Oliver je najveća glazbena zvijezda, a ne Severina

1.10.2015.,Zagreb -  Goran Bare je hrvatski glazbenik poznat kao osnivac i glavni vokal vinkovackog rock sastava Majke. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
1/8
09.10.2015.
u 16:16

Koncertom u Tvornici obilježit će pola stoljeća na svijetu. Zvuči mu to kao horor, ali osjeća se kao klinac. Žali samo što je kroz život išao prežestoko

Goran Bare, po mnogočemu legendaran, karizmatičan, bez zadrške iskren i izravan, s Majkama danas nastupa u zagrebačkoj Tvornici kulture. Koncert najavljuje kao slavljenički. Za to ima razloga, i to nekoliko. A evo što kaže o njima, o životnim turbulencijama, ljubavi, mladima, 50. rođendanu...

Pola stoljeća na svijetu. Kako vam to zvuči?

Zvuči kao horor, ali dobro se osjećam. Dobro mi je u glavi, kao klinac sam.

Noga čvrsto na gasu

Mislio sam da neću doživjeti ni 40., ali evo me, živim... Puno sam divljao, ali život me iznenadio i dao mi šansu.

Da možete, biste li išta u tih 50 godina promijenili?

Sitnice, ali u suštini je to to. Uvijek bih se bavio glazbom, ali bio bih malo pametniji i skinuo nogu s gasa. Prežestoko sam išao kroz život, ali bio sam mlad, lud. Da je bilo drugačije, bilo bi bolje i za mene i za druge. No ne mogu vratiti vrijeme.

Kako se kao 50-godišnjak pripremate za nastup, osjećate li zamor?

Živim isto kao prije. Nema posebnih priprema. Jedino što u posljednje četiri godine više ne izlazim jer ne vidim kvalitetne programe koji me zanimaju. Malo sam se povukao, malo me depresija potegla prema dolje pa bih trebao opet posjetiti psihijatra, da nađemo neko rješenje i da mogu normalno dalje. Prema mojim kategorijama, normalno.

Ne izlazite, ali ne prestajete s radom. Kad će novi album?

Već je gotov. Već je bio i snimljen, ali nisam bio zadovoljan. Skupio sam novu ekipu i radimo ga ponovno. U međuvremenu su nastale još neke pjesme pa moram napraviti selekciju. Radim svaki dan, uglavnom danju. I ponavljam, asocijalizirao sam se, društvo mi nije baš prijalo. Morat ću poraditi na tome i početi komunicirati s ljudima jer prevelika osamljenost ne valja. Nije dobra, pogotovo ne za ljude koji se bave umjetnošću. Kada izađem među ljude, kao da mi se motor zagrijava. Tako funkcioniram.

Ovo je godina još jedne obljetnice. Album "Razum i bezumlje" slavi 25 godina. Je li on najbolji album Majki?

Svi su mi okej, ali imam tehničke zamjerke. „Razdor" više zvuči kao demo snimka nego kao album. „Milost" je totalno uništen jer sam tada bio u groznom stanju, gitarist Zoran Čalić bio je jako mlad i nije se tu baš snašao... Ima na njemu odličnih pjesama, ali tehnički je užasan. Čak ga ni nemam kod kuće. Ali „Razum i bezumlje" i „Vrijeme da se krene" dobre su stvari.

Ipak, kada se osvrnete, jeste li zadovoljni svojim radom?

Zadovoljan sam. Bilo je odličnih samostalnih albuma i albuma uživo. Ponavljam, da sam se više posvetio stvaranju, a manje divljanju, to bi tek bilo sjajno, ali u biti sam zadovoljan.

Jeste li težak frontmen benda?

Jako. Nekada bez razloga puknem. Ali ljudi koji su sa mnom znaju kakav sam. I znate kako je kada netko ima veliki ego pa slijedi ona "ma neće on meni govoriti...", odu pa se vrate i tako se vrtimo u krug. Bilo mi je toga dosta i okupio sam novu ekipu. Dok i ovima ne dosadim.

Tko vas je, što privatno što stvaralački, najbolje razumio?

Pokojna žena. Bila je najbolji kritičar, ako bi se njoj nešto svidjelo, znao bih da će se svidjeti svima. Izvršni producent Igor, producentica Tina, ali i neki prijatelji koji su me zamolili da im ime ne izgovaram da ne bi imali problema na poslu. To su ljudi kojima vjerujem i do čijeg mi je mišljenja stalo.

Živcira li vas kada vas zovu rock-legendom?

Da. U 80-ima je bila uvreda da ti netko kaže da si roker. To je bilo isto kao da ti je rekao da si Milić Vukašinović ili da si Žera. Nemam ništa protiv njih, ali ne sviđa mi se njihova glazba. Ja i moja škvadra derivati smo punk rocka, a ne rokeri.

Tko je, po vašem mišljenju, trenutačno najveća glazbena zvijezda u Hrvatskoj?

Oliver Dragojević. Sigurno. Neki sada mogu povikati Severina, Severina. Severina je kraljica sponzoruša i uzor djevojkama koje gledaju kako i za koga se udati te kako unovčiti izgled. Protiv toga nemam ništa, to je njihov izbor, ali za mene je to blagi oblik prostitucije.

Na predsjedničkim izborima 2009. godine podržali ste glazbeno Ivu Josipovića. Hoćete li stati uz nekoga u ovoj kampanji?

Ne, s tim je gotovo. Ne želim se zamarati takvim stvarima. Ima novih klinaca koji su totalno apolitični, osobito studenti, pa neka se trgnu. Svi samo gledaju na materijalno. Imam jednu pjesmu koja kaže "ljubav krvari" i kao da mi se stvarno čini da će iskrvariti i da više neće postojati ako to netko ne zaustavi. Ne znam što se događa s mladima. Ima toliko nepravde, toliko se toga lošeg događa, a nitko ništa. Samo Big Brother i reality. Glazba nije nikada bila odvratnija. Svi malo zagrebu i korak naprijed, a pet natrag. Jako sam se razočarao u mlade ljude. Da je meni njihova energija, gdje bi mi bio kraj.

Milanović ili Karamarko?

Bit će jako neizvjesno. Milanović je promijenio sve loše što je u početku možda radio. Ili je nabavio odličnu ekipu koja ga savjetuje ili je sam shvatio neke stvari, ali napravio je poteze koji su jako uzdrmali protivnike. Recimo, što se tiče političke utakmice, ono udaranje po stolu i vikanje "Hrvatska, Hrvatska", to je što se tiče pridobivanja ljudi koji mu nisu bili skloni baš odlično.

Sve samo ne bezazleni

U kojem ste se razdoblju osjećali najmanje slobodnim?

Za vrijeme Tuđmana. Ali tada sam bio lud, spreman na sve. Tek sam poslije shvatio koliko su nas kontrolirali, pazili što radimo i na sve načine pokušavali nam zabraniti koncerte.

Je li koji bio zabranjen?

Nisu smjeli, ali pokušavali su. Recimo, jednom poznatom glumcu koji je bio u toj škvadri koja je mislila da ćemo dobiti bolju zemlju nisu dopustili da nas najavi. Tukli su ga pendrecima. U Zagrebu. Nisam mogao vjerovati. On se ipak snašao, uzeo je u naručje malu djevojčicu, kćer jedne aktivistice, pa ga više nitko nije smio udarati. Izašao je s njom na scenu i rekao u mikrofon "a sada nastupa, tko?", a djevojčica je odgovorila: "Majke". Tek su mi poslije ljudi pričali da kao bend u to vrijeme nismo bili baš tako bezazleni.

Po čemu pamtite 90-e?

Ne pamtim. Tek sam 1999. prestao s ludovanjem. Poslije sam opet imao čudesa, kada mi je preminula žena, opet sam pao pod utjecaj toga svega, a sve se završilo 2007. I otad nemam više ništa ni s čim što ima veze s drogom i ekscesima.

Kad već spominjemo drogu, kako je sve počelo?

Prva droga koju sam probao bila je alkohol, alkohol je droga gora od trave. Počeo sam ga uzimati kao 12-godišnjak. Iz znatiželje sam probao marihuanu, a teške droge, u koje ubrajam i alkohol, to je počelo kada sam imao 19 godina. Jednostavno se dogodilo. Ništa me nije ponukalo. Štoviše, bio sam protivnik toga i nisam volio vidjeti ljude za koje se znalo da se šlagiraju. Bili su mi grozni. Međutim, jedan dan te 1984. sjedio sam u pizzeriji sa svojim najboljim prijateljem i rekao mu da idem uzeti heroin. I jesam. I onda je bilo gotovo.

Idete li u Vinkovce i što vas vezuje za taj grad?

Samo ružno. Mislim, bilo je i lijepih trenutaka osobito što se tiče moje opako dobre škvadre opako dobrih ljudi. Skupljali smo se na jednoj terasi gdje je prašila dobra mjuza. Međutim, razlog zbog kojeg sam otišao iz Vinkovaca jest to što su me krivili za pogibiju tri moja najbolja prijatelja u prometnoj nesreći, što nije istina. I kada te grad od 40.000 stanovnika mrzi, žene ti viču sotono, proklet da si... i osjećaš mržnju, moraš otići. Ipak, 1993. sam se vratio i osjetio još veću mržnju. Htjeli su me ubiti i gotovo i uspjeli. Ne znam od čega sam napravljen jer, kad te deset ljudi mlati toljagama s namjerom da te ubije, a ne uspije u tome, ne znam što reći!

Često ste znali reći da ste sinu Miranu bili otac kakvog nikome ne biste poželjeli. Kakav je on sin i u kakvim ste odnosima?

On je sin kakvog bi svatko poželio. Izvrsno dijete, štoviše mlad čovjek, a ja zahvaljujem nebeskim silama što su mi ga podarile. U dobrim smo odnosima.

Spominjete nebeske sile. Koliko vam vjera znači i koja je?

Vjerujem u, nazovimo to, Boga, ali ne vjerujem u crkveno tumačenje Boga. Dakle, vjerujem u Boga, ali ne vjerujem u Crkvu. Vjerujem u energiju koja stvara, razara i iznova stvara. Vjerujem da postoji sila koja sve pokreće. Kako funkcionira priroda na Zemlji, tako funkcionira cijeli svemir. Ne volim religije, one ljudima rade samo zlo jer oko njih se vode najkrvaviji ratovi. Ljudi se kolju zbog različitih tumačenja proroka.

Nadate li se da ćete se uskoro opet zaljubiti?

Zašto ne? Zaljubljenost je super stvar. Nema boljega nego biti u sretnoj vezi koja funkcionira. Na sreću, takvo što sam doživio. Završilo je tragično, ali osjetio sam ljepotu dobre veze.

Vidite li nastavak svojeg postojanja kao što kažete u pjesmi "Put ka sreći"?

U svakom slučaju. Apsolutno.

>>Goran Bare otkriva tko je za njega najveća glazbena zvijezda u Hrvatskoj

>>Goran Bare raspustio bend, snimanje albuma kreće ispočetka

Komentara 4

DU
Deleted user
16:40 09.10.2015.

Staviti Severinu u muzicki kontekst sa dragim nam i pravim umjetnikom gospodinom Oliverom je kao usporedjivati tehnicke performanse YUGA 45 i Bentleya.

GA
gazda
13:46 10.10.2015.

danas je svatko karizmatičan...

SU
suncesmokvemaslina
17:34 11.10.2015.

karizmatičan?

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije