Sve do "Posljednje zagonetke", priče u kojoj se A. C. Doyle pokušao
zauvijek riješiti svoga junaka koji ga je učinio nezaobilaznim članom
književne kuće slavnih, Sherlocka Holmesa čitatelj često zatječe kako
se drogira. U jednoj takvoj sekvenciji nalazimo ga npr. u romanu "Znak
četvorice": "Što je danas na redu? Morfij ili kokain?" pita dr. Watson
dok si Holmes daje injekciju. "Bezvoljno je podigao pogled sa stare
crne knjige koju je otvorio. Kokain, sedampostotna otopina. Želite li
kušati?" odgovara mu detektiv.
Morfij i kokain
Zašto se Holmes drogira? Njegov suvremenik bečki psihoanalitičar
Sigmund Freud istraživao je u to vrijeme djelovanje kokaina na sebi i
držao, kao i većina drugih, da on pomaže uklanjanju psihičkih poteškoća
kao što su tjeskoba, depresija, histerija, letargija i druge bolesti.
No Doyleova veza s drogom mnogo je nejasnija, kaže britanska
znanstvenica i publicistica Sadie Plant u svojoj široko zasnovanoj i na
bogatoj književnoj građi utemeljenoj knjizi "Pisanje na drogama"
(nedavno je hrvatsko izdanje tiskao "Celeber"). I Doyle je bio
liječnik doduše neuspješan te se posvetio pisanju; zna se da je
proučavao droge, imao je pristup i morfiju i kokainu. Ne zna se doduše
je li iskušavao njihovo djelovanje na sebi, ali je ostavio neke pisane
tragove: "Moram proniknuti u umjetni um kako bih mogao izvagati
dokaze i predvidjeti tijek dogđaja."
"Dajte mi problem!"
Je li Doyle došao do zaključka da droga izravno djeluje na misli,
osjećaje i ponašanje, da utječe na unutarnje mijenjanje osobnosti,
izravno stimuliranje mozga? Jer, čim Holmesov um nije zaposlen
rješavanjem zapetljanih i zagonetnih slučajeva, on poseže za kokainom.
U već spomenutom romanu "Znak četvorice" Doyle izravno, u iskazu svog
junaka, iznosi način na koji on funkcionira: "Dajte mi problem, dajte
mi posla, najzamršeniju šifru, najzapetljaniju analizu, ja sam vam tada
u svom elementu. Tada mogu biti i bez umjetnih nadražaja, ali se grozim
životne jednoličnosti, žudim za umnim uzbuđenjima. Zbog toga sam i
izabrao svoj izuzetni poziv, ili bolje reći stvorio ga, jer se na
cijelom svijetu njime još nitko ne bavi." Doyleova je motivacija
Holmesova drogiranja u književnom pogledu korektna, ali je pisac
shvativši opasnosti droge, svoga detektiva "oslobodio" ovisnosti već u
"Povratku Sherlocka Holmesa".
Doyle na hrvatskom
“Mjernikov palac” prvi je Doyleov tekst objavljen u prijevodu na hrvatski (1899. godine). Osim više pojedinačnih izdanja, u dva su navrata – u riječkom “Keršovaniju” 1963. i zagrebačkoj “Alfi” 1978. – tiskana Doyleova odabrana djela, oba puta po šest svezaka, s nešto različitim naslovima. Roman “Baskervilski pas” tiskan je u nas u više izdanja, a prvo se pojavilo 1939. u prijevodu F. Mađarevića, i to pod naslovom “Tajna dvorca Baskerville”. Večernji list preuzeo je prijevod Ružice i Aleksandra Vlaškalina. (sp)