Analitičarka Ekonomskog instituta Maruška Vizek, koja godinama proučava kretanje na tržištu nekretnina i bankarski sustav, analizira moguća rješenja.
– Posljednjih nekoliko dana u javnosti se javilo dovoljno razumnih glasova koji se zalažu za kompromisno rješenje između banaka i dužnika, pa se nadam da je dogovor između dvije strane ipak moguć. Bilo kakvo ekstremno rješenje na štetu jedne ili druge strane neodrživo je i potencijalno bi na kraju moglo biti plaćeno iz džepa poreznih obveznika, što pod svaku cijenu treba izbjeći. Treba naći srednje rješenje, pri čemu dio troška snose banke, a dio dužnici. Bez obzira na to hoće li to biti kreditni balon, najam uz pravo prvootkupa ili neko treće rješenje, svaka od tih opcija prihvatljiva je dok god se bankama na silu ne otuđuju prihodi na koje one prema ugovorima koje su potpisali s dužnicima imaju pravo i dok god se ne pomaže onima koji su dizali kredite ne da bi riješili stambeno pitanje, nego da bi se bavili špekulacijama na tržištu nekretnina. Sigurna sam i da postoji način da banke uz pomoć države razluče dužnike koje ova nenadana promjena tečaja franka egzistencijalno ugrožava od onih koji bez problema otplaćuju svoj kredit – kaže Maruška Vizek.
Što bi značila varijanta povrata stana po uzoru na SAD?
Ne vjerujem da bi takvo rješenje zadovoljilo dužnike, pogotovo ako banke ne bi bile spremne otpisati razliku između glavnice i tekuće tržišne vrijednosti nekretnine. Građani koji su uzimali stambene kredite na vrhu ciklusa cijena nekretnina danas su suočeni s negativnim hipotekama jer su tržišne cijene stanova korigirane za otprilike jednu trećinu, dok se glavnica nije bitno promijenila ili je u slučaju kredita u CHF rasla ako ju iskazujemo u kunama. Bojim se da banke ne bi bile voljne otpisati razliku, dok dužnici pak neće biti sretni ako ostanu i bez stana i s dugom. Da je naše tržište nekretnina u uzletu, ovaj scenarij bi bio izgledniji jer bi se ti stanovi mogli lako prodati.
Može li najam stana biti neka opcija koja će zadovoljiti obje strane?
Teško mi je predvidjeti kako bi zainteresirane strane reagirale na takvo rješenje, no meni se čini da u zemlji u kojoj je vlasništvo nekretnine životni imperativ takva opcija neće biti prihvatljiva dužnicima. Mislim da je kreditni balon opcija koja ima najviše potencijala da zadovolji obje strane. Banke ne bi morale ništa otpisivati, niti bi morale preuzimati vlasništvo nad nekretninama koje će biti vrlo teško prodati, a dužnici bi ostali vlasnici stanova te bi bili zaštićeni od nepovoljnih kretanja tečaja. Od svih ideja o kojima se raspravljalo tijekom prvog i drugog vala krize s kreditima u CHF, moj je dojam da je ta mjera najmanje bolna i za jedne i za druge.
Što je s konverzijom franka u euro ili kunu? Je li ona moguće?
Naravno da je moguće, no moramo biti svjesni da to neće u potpunosti riješiti problem. Može li itko od nas predvidjeti što će se s tečajem kune prema euru događati u sljedećih dvadesetak godina? Upravo će toliko dugo biti otplaćivana većina stambenih kredita s eurskom klauzulom podignuta tijekom nekretninskog buma. S obzirom na našu ekonomsku perspektivu, ja ne mogu zamisliti kako će tečaj kune prema euru ostati stabilan u tako dugom razdoblju. S druge strane mi ne možemo usvojiti euro i tako razriješiti problem tečajnog rizika kod kredita s eurskom valutnom klauzulom. Drugim riječima, čak i da konvertiramo sve kredite u švicarcima u eure, požar koji trenutačno gori u zemlji ugasit ćemo samo privremeno. I dalje ćemo biti izloženi riziku da se rate eurskih kredita naglo povećaju, samo što tada ugroženo neće biti samo šezdesetak tisuća, već više stotina tisuća građana, a da o poduzećima i ne govorimo. Mi nemamo nikakvu strategiju za ovaj problem, osim uvođenja eura. A kako euro nismo u stanju uvesti, mene cijela ova situacija podsjeća na vlak bez kočnica koji se vozi punom brzinom po tračnicama koje negdje završavaju. Svi znamo da se tračnice prekidaju, ali kako ne znamo gdje, vlak svejedno vozimo dok tračnica ima bez obzira na to što je posve izvjesno što će se dogoditi kada pruzi dođe kraj.
Gospođice Vizek, Prvo biste trebali razlučiti koliko je korisnika u chf uzelo kredit radi špekulacija a koliko je njih uzelo kao prvu i jedinu nekretninu , te koliko kvadraturu. Da mene netko nazove špekulantom koji sam uzeo 100 000 chfchf na 30 godina, stan je veličine 55m2 u Rijeci i plaćao sam ga po 1450 eur/m2 je u krajnjem slučaju bedast a u normalnom neobrazovan i ishitren u izjavama. Dakle prije negoli sam digao kredit u chf sam pratio tečaj po HNB od osnutka hrvatske države(pogledajte i sami) dakle od 1992 do 2005 nje prelazio max 5,8 kn. Pa tko onda može nas nazivati špekulantima za nešto što je konstantno uravnoteženo. Zn se kada se špekulira i čime. Očito Vi gospođice Vizek onda nemate pojma o osnovnim ekonomskim terminima. Znate samo svi ponavljati kao papagaji o špekulacijama. A istina je da su banke najveći špekulanti jer su se zadužili u Eurima a indexirali kredit u CHF iako su nam isplaćene kune. Dakle tko je špekulant??? Kad sam htio dići kredit službenica me uvjeravala da je to najisplativiji kredit i da će kamata (pazite kamata) moći narasti max 10-15% od tada važeće 4,5%. Za drugi kredit( eurski) navodno nisam bio pogodan. Za stan od 55m2???? Dajte molim vas prestanite više laprdati o špekuantima, a ni sam neznate šta ta riječ znači doista