Dinamo je s Dujom Čopom napravio sjajan posao, doveo je mladog igrača koji u svom gradu, pogotovu u Hajduku, nije dobio pravu priliku.
Njegov će otac Davor, nekoć sjajan igrač, reći će da priliku nije dobio zbog nekih drugih razloga, a da nije riječ o igračkoj kvaliteti. Duje je tako otišao u Portugal, vratio se u Split, u Park mladeži, a onda došao u Dinamo.
Došao je besplatno u Maksimir i već se debelo isplatio plavima. Iskreno, kad je stigao, nisam ga tretirao kao pojačanje, nego kao igrača koji će popuniti kadar. No, prevario sam se i drago mi je zbog toga jer je dečko vrlo simpatičan i dobro odgojen, iznimno pristojan te vrlo vrijedan. To su karakteristike koje posebno cijenim, uz nogometno znanje koje Čop očito ima.
U Zagrebu je uspio kad već u Splitu nije. No, sad je pred njim nova velika utakmica, treba na \"svom\" Poljudu odigrati pravu utakmicu. Ne samo odigrati nego i izdržati pritisak s tribina. I on je zacijelo razmišljao dok se jučer vozio plavim autobusom za Split, o salvama zvižduka koje ga tamo čekaju.
Navijači nemaju razumijevanja za igrača koji je iz njihova kluba otišao u redove najvećeg suparnika. No, morali bi znati da Duje ne zaslužuje zvižduke, da bi tribine trebale zviždati upravi Hajduka koja nije prepoznala takvog igrača. Duje je danas mogao prijetiti Kelavi, a ne trčati mu u zagrljaj ako zabije gol.
Ne znam hoće li Čop slaviti zabije li gol Splićanima, ali na to ima pravo jer je zabio za klub u kojem igra, klub koji mu je dao priliku, klub u kojem je dobio nadimak Sveti Duje, za razliku od kluba iz grada kojem je Sveti Duje zaštitnik. Ako i ne zabije gol, na Poljudu trebaju žaliti što su ga se odrekli, a nama u Zagrebu, vjerujem, i dalje će biti zadovoljstvo gledati ga.
Najveca prednost Dinama je kompletna uprava hajduka, trener i 18 igraca hajduka