Vlasnik poznatog hrvatskog modnog brenda Image Haddad, ponosni Sirijac Samir Haddad, domovinu je zamijenio Hrvatskom prije 28 godina. Uspješni poduzetnik, neobično nalik Clarke Gableu, ovdje je zasnovao obitelj, a sa suprugom Zrinkom ima dva odrasla sina. Veze sa Sirijom ostale su čvrste, pa ovaj ugledni Sirijac sa zagrebačkom adresom snažno proživljava tragediju kroz koju prolazi Sirija.
Imate li komentara na tragediju s izbjeglicama koje su se ugušile u kamionu?
Strašno, strašno. Nevjerojatna pohlepa švercera ljudi...
Imate li u Siriji bliskih članova obitelji i prijatelja?
Imam rodbinu, i blisku i dalju, i prijatelje koji su još uvijek u Siriji. Mnogi su izbjegli izvan Sirije, no veći dio njih su prebjegli unutar Sirije u mjesta u kojima nema vojnih operacija. Iako je cijela Sirija zahvaćena ludilom rata, ostale su enklava u kojima nema borbi. Deseci su formacija s islamskim predznakom, a najpoznatije su Al-Nusra i zloglasni DAESH. To su i brojne druge bande kojima je cilj zarada, a obično su povezane s vladajućim režimom ili ISIL-om, rijetko su samostalne. Sirijska slobodna vojska koja je trebala provesti promjene slaba je jer ne dobiva dovoljno oružja i pomoći. Stanovnici često stradaju od strane koja bi ih trebala štititi. Ako su u zoni pod Asadovom kontrolom, možeš stradati jer nisi dovoljno lojalan ili si se zamjerio nekom lokalnom 'šerifu'. S druge strane ako nisi musliman ili nisi dovoljno dobar musliman, možeš stradati od ISIL-a. Ljudi bježe jer tamo više ne vide budućnost za sebe. Parola koju su izvikivali demonstranti na početku bila je 'Jedan sirijski narod, jedan!' No, idealistička želja naroda za promjene pretvorila se u vjerski rat sunita i šijita, a kršćani stradavaju kao kolateralne žrtve.
Struja često nestaje
Jeste li u kontaktu sa svojima, kako žive, možete li ih uopće dobiti telefonom?
Komuniciramo telefonom, Viberom, WhatsAppom, Skypeom i Facebookom, ali često otežano zbog nestanaka struje. Kada nema struje, nema interneta, ali ni vode, stoga tamo život nije lagan. Imam brojnu rodbinu koja je živjela u Homsu. Iseljeni su kad je počelo bombardiranje. Pola Homsa je totalno razrušeno i napušteno, i to uglavnom domovi kršćana i sunita, koji su sada izbjeglice. Samo iz Homsa moralo je izbjeći više od 200.000 kršćana. Velik dio moje šire familije izbjegao je i naselio se u takozvanoj Kršćanskoj dolini i svatko od njih ima svoju priču. Neki od njih, kao moja sestra, imaju tamo vikendice koje su im postale dom, neki su unajmili a neki i kupili stanove. Drugi su se smjestili kod rodbine, prijatelja. Iako u iseljenim kvartovima u Homsu trenutačno nema borbi, ljudi se ne vraćaju u svoje domove jer nema trgovine, infrastruktura nije popravljena, a popravak domova i traje i košta. Dio najužeg centra Homsa, gdje su uglavnom ustanove, trgovine i domovi sunitskog stanovništva, toliko je razrušen da se i ne može popraviti. Cijele kvartove bi trebalo graditi iznova. Dijelovi koji su naklonjeni Asadovu režimu nisu razrušeni, a tu živi izmiješano stanovništvo alevita i kršćana.
Kad ste zadnji put bili u Siriji?
U 2010. Slike koje gledam u medijima i na društvenim mrežama kao da su iz neke druge zemlje, teško mi je vjerovati da su to mjesta koja sam nekada posjećivao i na kojima se odvijao normalan život.
Imate dva sina, kako oni gledaju na to što im je očeva domovina u krvavom ratu, bez naznaka skorog kraja?
Sretan sam što nisam ostao tamo jer bih sada i ja bio izbjeglica. Moji sinovi su također zahvalni na tome, no svijest o tome da ne mogu znati kada će moći ponovno posjetiti Siriju i za njih je poražavajuća.
Govoriti o sirijskoj tragediji smatrate patriotskom i ljudskom dužnošću. Kako doživljavate rijeke ljudi koje napuštaju zemlju?
"Mi ćemo biti židovi nove povijesti, bez krova nad glavom lajat ćemo u pustinji", zapisao je irački pjesnik Muzaffar al-Nawab 70-ih godina prošlog stoljeća protestirajući zbog neefikasnosti arapskih vladara i Arapske lige. Njegovo proročanstvo se obistinilo. Danas ISIL (DAESH) hara Sirijskom pustinjom, selima i gradovima, sije strah i smrt. Istovremeno, Asadova vojska nije vodila nijednu ozbiljnu bitku protiv ISIL-a, dapače, predala je povijesni grad Palmiru bez borbe... Snimke s TV ekrana svjedoče o razmjeru i veličini tragedije tamošnjih ljudi. Većina je prodala sve što imaju kako bi skupili dovoljno novca za financiranje puta u bolji život, riskirajući često čak i život svoje djece! Put od turske obale do Grčke po osobi košta od sedam do deset tisuća eura. Zaista, čovjek se odluči na takav potez samo kad dođe do vrhunca jada i očaja, to je bijeg od sigurne smrti kroz vrlo moguću smrt...
Očekujete li da dio tih izmučenih ljudi dođe u Hrvatsku?
Nikome nije lako napustiti svoj dom, a ako ga već napušta, želi se što prije se vratiti. Sestra je bila kod mene u Zagrebu gotove dvije godine, no čim se ukazala prilika za povratak i kad je postalo manje opasno, spakirala je svoje stvari i lani se s mužem vratila u Siriju. Hrvatska tim ljudima može biti samo stanica na putu. Cilj je zapadna Europa gdje ipak ima više mogućnosti. Izbjeglice su dobro informirani, idu tamo jer znaju da će dobiti smještaj i da će biti financirani dok ne nauče jezik kako bi mogli početi raditi i zarađivati.
Bježe i dobrostojeći
Uz Sirijce se zapadne Europe sada pokušavaju dokopati i Pakistanci, Afganistanci..., u oči upadaju nabildani mladići sa smartphoneima, je li vama jasnije nego običnim promatračima o čemu je riječ?
Mnogi pokušavaju iskoristiti situaciju i predstavljaju se kao Sirijci kako bi dobili zaštitu i pomoć iz raznih zemalja. Među izbjeglicama ima i ljudi iz dobrostojećih sirijskih obitelji koji imaju novac, ali su zbog rata ostali bez perspektive pa se odlučuju na veliki rizik kako bi se dočepali Europe i započeli novi život.
Neki se boje da u kolonama s puno mladih muškaraca dolaze i teroristi, dijelite li i vi takav strah?
Ne, premda je, teoretski, sve moguće. Teroristi su jako dobro organizirani jer iza njih stoji moć i novac. Mislim da njima nije potrebno da glume izbjeglice. Naprotiv, mnogi teroristi upravo su se iz Europe otišli boriti u Siriju. Izbjeglice ne smijemo gledati kao potencijalne teroriste. Takvo mišljenje ne smije odrediti stav prema izbjeglicama.
Bili ste protivnik starog Asada, kratko ste se nadali da će sin, predsjednik Bashar, demokratizirati zemlju. U koga danas polažete nadu da Siriji može donijeti mir i stabilnost?
Na žalost, na terenu ne postoji nitko tko ima tu snagu. Sudbina Sirije ovisi ponajprije o regionalnom konsenzusu i odluci velikih svjetskih sila. Kad se formula pronađe, pronaći će se i ljudi koji će ju provesti. Ima puno umjerenih ljudi iz cijelog sirijskog političkog spektra, uključujući i one iz Asadova režima, koji su ogorčeni, ali šute. Ti ljudi mogu odigrati pozitivnu i važnu ulogu. Asad nije smio dopustiti da dođe do ovoga, nije slušao glas naroda i odlučio je koristiti silu umjesto da razgovara i provodi promjene koje je obećao na početku mandata. Optužio je demonstrante da su izdajnici i ubačeni agenti i prijetio da će zemlju i regiju zapaliti dok ne izgori do kraja i to je napravio. Dopustio je ISIL-u da ojača kako bi i narodu i svijetu pokazao kakva će biti Sirija bez njega. Dokaz je i što je Palmiru predao ISIL-u bez borbe: njegovi avioni mogli su u pustinji gađati terence ISIL-a jedan po jedan dok su išli prema Palmiri, vidljivost je na takvom terenu potpuna...
Koju stranu narod u Siriji krivi za rat, razaranja, boje li se obični ljudi isilovaca?
ISIL je nastao u trećoj godini ratnih aktivnosti. Sastavljen je od fanatika terorista iz cijelog svijeta, od pobjeglih zatvorenika iz zatvora Abu Ghraib u Iraku, zatvorenika koje je Asad amnestirao kada je pustio sve zatvorenike i kriminalce osim političkih zatvorenika. ISIL ili DASH znači Islamska država Iraka i Levanta čiji je cilj organizirati državu u kojoj će vladati prema šerijatu. Nijednom nisu rekli da im je cilj rušiti Asada. Organizator ISIL-a je bivša tajna služba sistema Sadama Huseina. Ti ljudi vuku konce iz pozadine, a njihov bradati kalif Al- Baghdadi figurira kao vjerski autoritet radi vjerodostojnosti. ISIL je nametnik koji je iskoristio situaciju, to je korov iznikao zbog loših okolnosti, rak koji je metastazirao. A recite vi meni, voli li netko korov i rak? Ali taj narod sad ima izbor samo između dva zla – islamskih mračnih zakona koji ih prisiljavaju na islam i plaćanje đizije (poreza za nemuslimane) ili režim pod kojim su mnogi trunuli u zatvoru zbog izgovorene riječi. Sirijcima su svi krivi, narod zna da se na njegovu tlu zapravo vodi međunarodni rat. Regionalni igrači, Iran s jedne i Saudijska Arabije s druge strane, sa svojim svjetskim saveznicima ratuju na tlu Sirije i dali su cijelom sukobu religijski štih kako bi pridobili neobrazovanu, fanatičnu masu.
>> Sirijski pakao zamijenili smo onim na granici s Makedonijom
>> 'Vladari Zapadnih zemalja ići će u raj, a vladari zemalja Zaljeva u pakao'
Ma znam da je tesko al kad covjek brani svoje uvijek dobije a nazalost u mojoj dragoj domovini je bio rat i pobijedii smo agresore al nikad nismo sudili ratnim profiterima a znamo tko su i gdje su i uostalom tko je aboliral cetnike i tko i koji klan pljacka i vlada nasom drzavom MAFIJA